Futura 026 2qp5r

LJUBITELJI SF& F LITERATURE: vaš časopis FUTURA nudi vam iznimno povoljnu m ogućnost pretplate, te nekoliko p o g o ­ dnosti koje slijede isključivo p retp latn icim a kao npr.: svoj primjerak FUTURE d o b iv a te prije ne g o što se pojavi u prodaji na kios­ cim a, povlaštene cijene kod kupovine knjiga u iz­ danju FUTURE, a vjerujte smislit će m o ih još...,

PRETPLATITE SE I UŠTEDITE

35% OD PRODAJNE CIJENE NA NOVINSKOM KIOSKU PRETPLATA: 6 BROJEVA - KUNA 66,12 BROJEVA-KUNA 132,Uplatu izvršiti općom ili posebnom uplatnicom ZAP na žiro račun 30101-601-157181, poziv na broj 9901. Kopiju uplatnice šaljite zajedno s ispunjenim kuponom na adresu: BAKAL d.o.o., Bosanska 10,41000 ZAGREB. FUTURA

PRETPLATNI KUPON Ime i prezime:

"1 I I I

-I

Adresa:

I I

Grad:

Pretplaćujem se na: ^ 6 12 brojeva FUTURE

S F&F

Ukoliko ste propus­ tili neki od već objavljenih brojeva FUTURE, ovo je prava prigoda da ih nabavite. Naručeni stari brojevi FUTURE isporučuju se pouzećem (otkup­ nina) po cijeni od 10,- KUNA po prim jerku + PTT troškovi. Narudžbe na adresu:

BAKAL d.o.o., Bosanska 10, 41000 ZAGREB

Telefonske narudžbe: 041/579-877

2

FUTURA

FU TU RA m je s e č n ik za znanstvenu beletristiku i fantastiku G o d iš te III b ro j 12 PROSINAC 1994. UKUPNI BROJ: 26

ISSN 1 3 3 0 -5 1 1 5 N A K LA D N IK

Bakal d.o.o.. B o sa n ska 10, 410 00 Z a g re b Tel. 0 4 1 /5 7 9 -8 7 7 Za n a k la d n ik a : O D G O V O R N I UREDNIK

Krsto A. M ažuranić U rednikov naslov: Slavonska 1, 41430 SAMOBOR

U ređuje redakcijski kolegij N a s lo v u re d a : B o sa n ska 10, Z a g re b TISAK: TARGA, Z a g re b Svi prilozi © FUTURA 1994. A u to rs k a p ra v a v r a ć e n a v la s n ic im a . N e n a ru č e n i prilo zi se n e v ra ć a ju . N a s lo v n ic a :

P eterA ustin, © 1 9 9 3 . Mišljenjem br. 532-03-1/92-01 MINISTARSTVA KULTURE I PROSVJETE REPUBLIKE HRVATSKE, od 13. listopada 1992., književni časopis FUTURA oslobođen je plaćanja osnovnog i posebnog poreza na promet. FUTURA

SADRŽAJ Richard Ashby PROMOCIJA . . . . . . . . . ...................8 Robert E. Howard BUBNJEVI TOMBALKUA

29

Zoran Knez KRAJ R A T A ............... .................65 Mack Reynolds PLANET PRVIH (III DIO)

87

Hrvoje Vukić VEĆ V IĐ E N O ............. ............... 114 Kolumne BOOKSHOP ASTRO ZDRAVK0...

BIO Bakal PUBLICATION

1994.

CIJENE OGLASNOG PROSTORA: 1/1 omotna stranica 1000,1/1 unutarnja stranica 500,1/2 unutarnja stranica 300,1/3 unutarnja stranica 250,-

KUNA KUNA KUNA KUNA

3

UVODNIK Štovani Futuričari: Kako vidite, N JIV BBB se smilio nad mojom presbyopijom pa je povećao FU TU R IN format pa sad mogu pisati gorostasnim slovima. (“Presbyopia” je ljepši način da se kaže “staračka dalekovidnost”. To je ono kad se skraćuju ru­ ke kako protiču godine pa se više ne može odmaknuti tek­ st dovoljno daleko...) Valjda mu je bilo žao vidjeti me kako kroz ohoho dioptriju škiljim na slovca-buhice... Ali, ne. Ako sam već ja presbyopican, niste vi, štovani Futuričari, u cvijetu mladosti, pa nema smisla pretjerivati. Veći format znači više teksta na stranici, a tko ne vidi ne­ ka si pomogne dioptrijama poput mene. Ne boli! Dakle. Dobrodošli u prostraniju FUTURU. Veći format, više prostora za Konana da u njemu razmahuje mačem. To smo odmah zlorabili. Oče­ kujemo Konanovo pismo zahvale. S autogramom. Na Lissinoj fotogra­ fiji. U boji, cijela figura. Inače, Branko Imenjak prevodi u drugačiju elektroniku od Bakalove pa nam se ne poklapaju č, š, ž, i to. Pa smo se dogovorili da će š pisati kao ss, ž kao zz, i tako to. Poslije je lako jednostavnom naredbom sve zz pretvoriti u ž. Ali vraga! Nešto se zbleznulo, nekakav nespo­ razum, GIGO (Garbage In, Garbage Out — smeće nutra smeće van), što li, pa nam je Conan ispao komedija puna rečenica poput “pustinjsko sunce ćeće poput ućarenog ćeljeza a staroga ćreca ćiga u kricima.” Ka­ os, rusvaj i nožna mora, žaža ga zakart’o. (Pa je još i Lissa ispala Liša...) Tri dana ispravljanja slovo po slovo. Zato nam je možda tu i tamo pobjegao kojigod “ć” umjesto “ž”, ili kakva druga nepodopština. Ispričavamo se. Pardon.

4

FUTURA

(I prosim vas, pardon molim vas, nemojte mi citirati onu Tominu pjesmicu iz moga stenjevečkog djetinjstva: “Pardon je vumrl, ostal je pazi, a iza pazi, škuda dolazi.” U prijevodu na panhrvatski: “Pardon je umro, ostao je pazi, a iza pazi, udarac stisnutom šakom da ne kažem pesnicom dolazi.”) Vrag ide na veliki kup, pa nam se svašta dogodilo baš sa brojem s kojim mijenjamo i tiskaru i format, pa još u prosincu kad sve tiskare stiskaju zube pod pritiskom tiskanja kalendara i drugih tiskovina. Prava s-tiska. Tako da ne stignem previše mudrovati u uvodniku. (Jesam li to čuo kolektivni uzdah olakšanja?) Uostalom, F AK sam objasnio u prošlome broju. BOC ću valjda u sljedećem. Zato, kako mi reče na kraju svoga nedavnog pisma prijatelj Bostich iz Biograda (bez “n.M.” jer je to jedini Biograd u Lijepoj Našoj, a uosta­ lom, “n.m.” je kratica za “morsku milju” — Nautical Mile), štujem se s bilježenjem, Ka Mažuranić, i nek’ vam bude čestit Božić i sretna Nova Godina, daBogda se svi vratili kući! A njima nek’ već u siječnju padne jedna dobra kiša (vidi F22).

FUTURA OGLAŠAVA ESEFIČNU FEŠTU D o đite u če tv rta k . 19. siie čn ia 1995 u D voranu D1 na E le k tro te h n ič ­ kom F a kulte tu (za znalce: ETF)I U 18:00 će p o č e ti m u ltim e d ija ln o m u d ­ rovanje o esefu — izložba č a so p isa i fanzina, d ia -p ro je k c ije , m ožda ča k i glazba. B it će i p isa ca koje sada znate sam o kao im ena i prezim ena. N eće ko š ta ti ništa, tj. ulaz ie besplatan. Bit će ta m o i N jegova N eskrom na N išta vn o st FUTURIN u rednik i p ri­ po vije d a ti o N ajboljoj V id e o te ci Na S vijetu (šokantno predavanje o esefu i p o p ra tn im pojava m a ), ali to je ire le va n tn o . V a žno je d a ć e m o d o ž iv je ti esef u živo! Sve će se to vje ro ja tn o zvati E.T.F.UTURIKON. Ali neće im ati sm isla ako ne d ođ e te ! FUTURA

5

Novi fanzin! Ovaj, doduše, nije prvi već po samoj prirodi stvari (samo prvi može biti prvi, zar ne? — a to je bio kutinski Another World) ali je vrlo zani­ mljiv. Zove se V ia G a la ctica , djelo je osječke grupe (Davor Banović, Aleksandar Kristek, Zoran Stanić, i dopisnica Tatjana — naprijed, Esekeri!), tiskom i formatom je sličan klasičnim angloameričkim fanzinima, ima vrlo zanimljive ilustracije (nažalost, ne kaže čije), informati­ vni nekrolog Asimovu, objašnjenje nagrade “Hugo” , Tatjanin tekst o esef-ilustratorima, prikaz materije/antimaterije, recenzije filmova, ilu­ strirani tekst o esefičnoj filateliji, i — ni više ni manje — pravu esefičnu križaljku. Ako vas zanima kako izgleda Via Galactica pošaljite svoju adresu i 5 kuna za fotokopiranje i poštarinu uredniku: Aleksandar Kristek, (za fanzin), Gornjodravska obala 88, 54000 Osijek. Telefon: 031/127-029. Čekamo treći... Usput, moram reći da sam zbunjen. Dobro, možda sam ja čudan, možda ne shvaćam stvari, ali nikako ne mogu razumjeti zašto mi u Samobor nije stiglo bar 50 — ako ne 100, koliko bi mi se činilo nor­ malnim! i koliko sam, naivni bedak, očekivao — FAK-zahtjeva da pošaljem formular za upis u Fandom Directory. Odakle takva apatija...

KALENDAR KONVENCIJA (Napomena. Ako to možda nije jasno, ovdje nabrajamo konvencije na koje nam je bar teoretski-financijski moguće otići. Konvencije s one strane Atlantika nema smisla najavljivati, zar ne?) C O N F A B U L A T IO N (Eastercon ‘95). Uskršnji vikend, 14-17. tra­ vanj 1995. London, Engleska. Info: Skiffy Travel, Slavonska 1, 41430 Samobor. SF E R A K O N 95. Prvi vikend u svibnju 1995, Zagreb. Info: SFera. F R E IC O N (najvažnija njemačka konvencija). 29-30. travanj 1995. Freiburg im Breisgau. Info: FreiCon eV., c/o Thomas Schmidt, CarlKistner Straße 3, 79115 Freiburg i Br., Deutschland, tel. 761*47-527. F R A N C O N (frankofonska konvencija ‘95). 27-30. travanj 1995. Maison d’Ailleurs, Yverdon les Bains, Švicarska. Članarina SFR 50 do 15.

6

FUTURA

rujna 1994, poslije SFR 75. Info: Francon ‘95, c/o Amis de la Maison d’Ailleurs, Case postale 74, CH 1400 Yverdon les Bains, Suisse. INTERSECTION. 53rd World SF&F Convention (WorldCon). 2428. kolovoz 1995. Hotel Central, Glasgow, Škotska. (To će biti i Eurocon ‘95.) Članarina do kraja godine £10 (naročiti popust za Hrvatsku!), plativo u Kunama kod zastupnika za Hrvatsku. Info: Skiffy Travel. Eurocon 1995 bit će u sklopu Intersectiona. EV O LU TIO N (Eastercon ’96). Uskršnji vikend, 5-8. travanj 1996. Brighton, Engleska. Info: Skiffy Travel. M IL LE N IU M (doček “novoga tisućljeća”). 27. prosinac 1999-2. sije­ čanj 2000. Negdje u sjevernoj Europi. Info: Skiffy Travel.

JEDAN ČUDAN OGLAS Primili smo ovakvo pismo, pa ga objavljujemo — zašto ne, čovjek nas je lijepo zamolio: Poštovana redakcijo! Pišem vam u svezi vaše rubrike FU TU R A - M A L I OGLASI. Molim vas da mi objavite moj oglas koji glasi: K U PU JE M F U T U R U BROJEVE: 1, 2, 3, 5, 8, 10, 11, 14, 17, i 18, TE PROD AJEM “S IR IU S ” br. 101, 123, i 145, D IL A N DOG od br. 9 do 47, te LASO od br. 1 do 9, i GROM br. 1, 2. Eto to je moj oglas. Unaprijed hvala! Eh, sad, to je sve. NEM A ADRESE, ni u pismu ni na koverti, nema ni potpisa, ništa. Poštanski žig je zadarski, 24.11. Već sam sam sebi dosadan upornom galamom DATUM I SVOJU ADRESU MEĆE SE U PISMO BAŠ I AKO ROĐENOJ PU N ICI ČES­ TITATE ROĐENDAN! Čak i ako pismo pišete samome sebi! Uvijek! Bez iznimke! Pismo bez datuma i svoje adrese ne služi ničemu, samo ste potratili vrijeme, papir, kovertu i poštarinu. I frustrirali primate­ lja, popili mu živce. p Srdačan pozdrav histerični urednik P.S. Nije li logičnije (i jeftinije) da stare brojeve FUTURE naručite narudžbenicom tiskanom u FUTURI? FUTURA

7

O Richardu Ashbyju ne znamo ništa, osim da piše odlične pripovjetke (lažemo k 'o psi, pročitali smo samo ovu jednu,ali valjda ih imajoš), a kažu i da je krasan čovjek. Eto.

Richard Ashby

PROMOCIJA Izvornik: “Commencement Night”, 1953 Prijevod: Mihaela Velina

ad je ušao u Promatračnicu zaslon je pokazivao djevojčicu duge plave kose, s kožom boje bijele kave kako izranja iz svjetlucave plave vode. U jednoj je ruci držala koplje od idrveta — ali tvrdo poput čelika, a u drugoj njegov vrh. “Bok,” reče Ted. Tehničar kojega je došao zamijeniti lecne se i naglo se okrene od zaslona. “Oh, Jepsone. Preplašio si me. Bok.” “Što je s našom Neom?” Ted kimne prema djevojčici na zaslonu, djevojčici dvadeset metara iznad njih i gotovo kilometar dalje, koja u tome trenutku baci slomljeno koplje na bijeli pijesak. “Nea, ha?” Tehničar rezignirano uzdahne. “Meni svi oni još uvijek izgledaju isto.” Ted priđe kontrolnoj konzoli. “Vidjet ćeš nakon što ovdje provedeš nekoliko godina. Znat ćeš im svaki ožiljak, svaki pokvareni zub.” Nje­ govi prsti našli su prekidač za povećavanje. “Nea, stara trinaest go­ dina, kći Lee i Betoa. Pretežno orijentalni i negroidni preci.”

K 8

FUTURA

Neino lice i ramena ispune zaslon. Njene su snažne, mokre crte lica jasno pokazivale rasno naslijeđe: velika — premda ne i nelijepa — gor­ nja usna, široke nosnice i neporeciv šarm pomalo kosih očiju. “A ta plava kosa?” upita Mike kad je djevojčica počela žmikati vodu iz svoje duge kose. “Doprinos bake s očeve strane. Parila se s jednim od Kineza. Boju njene kose naslijedilo je tek drugo koljeno, njena unuka Nea.” Mike zagunđa, pa počne prikupljati svoje stvari — jaknu, zdjelicu, termosicu. “Nema mnogo toga novoga. Većina mladih su na obali gdje se nasukala velika hobotnica. Očito je preumorna da bi se vratila nat­ rag u more. Pretpostavljam daje Nea na njoj slomila svoje koplje.” On načrčka svoj potpis na službeni dnevnik i doda vrijeme odlaska s duž­ nosti: 6.04. “Mikrofon na točki 13 ne radi. Pozvao sam službu održava­ nja. Male smetnje na točkama 8 i 2, ali ništa ozbiljno. Osim toga sve je drugo po starom. Vidimo se.” “Laku noć.” Slijedećih nekoliko minuta Ted Jepson je proveo umećući nove, pra­ zne audio-video kasete u rekordere, cijelo vrijeme krajičkom oka pra­ teći dvadeset TV zaslona, posloženih poput mozaika na velikom zidu nasuprot kontrolnoj ploči. Potom je nazvao Meteorološki. “Vedro i to­ plije, malo povišenje temperature. Lijepa noć za romantiku,” reče glas s druge strane. Radar nije pokazivao previše. Tračak metala nekih dvadesetak ki­ lometara sjeverozapadno, ali Smetlari su već otišli podmornicom po­ gledati o čemu se radi. Nazvat će ga čim nešto saznaju. Djevojka iz Prijemnog svojim mu je teksaškim otezanjem rekla da je upravo stigla Vrlo Važna Osoba iz UN-a. “Ali preuuzeo ga jee ‘Oodjel za oodnose s jaavnošću’, pa vjeerojatno neeće jooš duugo biti trijeezan.” Jepson se nadao daje djevojka u pravu. Ako je išta mrzio, onda su to bili političari koji zabadaju noseve u sve i svašta tijekom njegove smje­ ne. Živcirali su ga i novinari i znanstvenici, ali predstavnici UN-a, izbuljenih hladnih očiju i često nesposobni shvatiti ogroman značaj ovoga projekta, doista su mu dizali tlak. Zavalivši se u stolac na kotačima, on pojača zvuk mikrofona u lagu­ ni, puštajući da uzdasi i hučanje oceana priguše njegove brige. Nea je splela kosu i pričvrstila je na vrh glave. Podignuvši svoje slomljeno ko­ plje, ona odskakuće puteljkom prema gustoj nakupini drveća Tournefortia. Kako je njen lik izblijedio s jednog zaslona, tako se ukazao na sli­ jedećem koji ju je pratio sve dok nije nestala u bambusu iza koliba. Ubr­ zo se pojavi na slijedećem zaslonu, baš kad je ulazila u spremište oružja. Uključivši mikrofon skriven u obližnjoj naslazi kamenja — koja je, zapravo, bila od betona — Ted je slušao kako se Nea žali kopljaru, FUTURA

9

dječaku njenih godina čija je jedna noga bila obogaljena. Mladac joj od­ govori kako se posve s pravom žali na slomljeno koplje, ali napomene da možda nije trebala koplje za ribu uporabiti za lov na hobotnicu. I to ogromnu, dodala je Nea. Potom se počnu šaliti na račun hobotnice koja je sad bila naoružana vrhom koplja, a Nea odabere novo oružje. Cijeli je taj njihov razgovor — ne računajući smijeh — trajao gotovo tri sekunde. Rutinska stvar. Ted lijeno pogleda ostale zaslone: svakodnevne aktivnosti tihoga sela, ljubavnike izgubljene jedno u drugome u nasadima bambusa ili pećinama podno najvećeg brežuljka na otoku, skupljače rakova, djecu koja se igraju lovice među otpalim kokosovim orasima pod palmama. Rutinsko poslijepodne u raju, pomisli on. Dvadeset kvadratnih ki­ lometara raja za tristodvadeset i pet ljudi, od kojih ga nijedan ne zna i ne može cijeniti. “Raj” bijaše star trideset i šest godina, koštao je milijune dolara, a dosad je znanosti donio više glavobolje i jada nego dobrobiti. Kao psiholog, I Ted je znao da je jedna od najvećih enigmi bio taj čudan i prekrasan jezik kojega su razvili otočani. Fleksibilna, nevje­ rojatno brza komunikacija u kojoj je svaka imenica mogla poprimiti obilježja ne samo glagolske imenice već i samoga glagola u bilo kojem obliku jednostavnom promjenom naglaska ili tona glasa; u kojoj su po­ stojale ograničene apsolutne vrijednosti i negacije. Jezik predominantno vanjske sintakse, gotovo bez ikakvog strukturalnog prioriteta, a ipak sposoban za nevjerojatne potankosti i reference. Jepson je već odavno odustao od pokušaja da taj jezik objasni promatračima-laicima poput novinara ili filozofa, jer da bi govorio o njemu čovjek je zapravo morao govoriti njime. Dosad je to priznalo jedanaest sveučilišta na pet kontinenata, i čak — premda pomalo nevoljko, jer se ipak radilo o ‘primitivnom’ jeziku — osnovalo posebne katedre za nj. Ali i stručnjaci iz drugih polja uporno su tvrdili da baš u njihovim područjima rada leže najveće zagonetke: na primjer, psiholozi su se žestoko svađali po raznim žurnalima pokušavajući objasniti spoj tvr­ doglavog realizma i ekstremnog altruizma u otočana. Filozofi su grizli nokte oko činjenice da otočani ne brinu oko pitanja svoga podrijetla. A mnogi su se muzikolozi propili suočeni sa sofisticiranim ljubavnim pje­ smama i uspavankama isključivo od četvrtinki. Ted Jepson se ponekad pitao nije li, na koncu konca, svo to čuđenje i iščuđavanje te gomile znanstvenika ipak apsurdno naivna stvar. Zar im je svima, uključujući i njega samoga, promicalo ono očito? Možda su otočani jednostavno demonstrirali normalan razvoj bilo koje grupe ko­ ja je oslobođena stega kulture svojih roditelja i njenih staromodnih briga, jezika i legendi. FUTURA

Nije li to, na koncu, i bila svrha ovog eksperimenta? 1968. godine švicarski delegat u UN-u pogodio je Vijeće u bolnu žicu slijedećom primjedbom: “...dok si je ono krdo brzopletića iz Lige Naroda postavilo zadatak da Čovjeka izliječi od bolesti zvane Rat, mi iz UN-a smo očito zaključili daje bolje okrenuti leđa bolesti i pozabaviti se nje­ nim simptomima.” Zapadni Blok je istoga trena skočio na noge, urlajući i zahtijevajući da se ta primjedba briše iz zapisnika. I po prvi put u dvije godina Ru­ sija je prihvatila zapadnjačku rezoluciju. Prošlo je nekoliko minuta u napetoj zbrci i zbunjenosti prije no što je australijski zastupnik došao do riječi. “Ta kritika, premda ne bez osnova, teško da je konstruktivna. Sto,” upitao je, “predlaže cijenjeni švicarski zastupnik? Sto bismo trebali učiniti?” Bilo je to pitanje od milijun dolara, a odgovor je zapanjio svijet. Uzmite nenaseljen otok, predložio je Švicarac. Očistite ga od štako­ ra i muha i zaraznih klica, i zasijte jednostavne biljke. Pod tim otokom napravite znanstvenu promatračku postaju s opremom koja će znan­ stvenicima i tehničarima omogućiti da vide i čuju sve što se gore do­ gađa. Slijedeće, naselite otok s četrdesetoro ili pedesetoro dojenčadi i promatrajte rezultate. Pomno. Jer jedino potpunim saznanjem i odre­ đivanjem prirode pacijenta — čovjeka — možemo postaviti ispravnu dijagnozu i prepisati djelotvornu terapiju. Pitanja? Dok su čeljusti padale do pupka a obrve skakale do nebesa, Švi­ carac je priznao da govori uime grupe koja je uključivala Meksiko, F ili­ pine, Švedsku, Indiju, Tajland, Novi Zeland i Irsku. Svi detalji prije­ dloga već su bili razrađeni i otok odabran. Pet sati kasnije, dok je kontroverzna oluja bijesnjela u svakom gla­ vnom gradu na svijetu, jedna njujorška firma za odnose s javnošću po­ čela je sustavno mijenjati javno mišljenje. Prvo je došla faza A zašto ne bismo?’. Tjedan dana kasnije na Zemlji nije više bilo mnogo ljudi koji nisu znali kako bi se bebe hranile dok ne dostignu dob u kojoj će same moći potražiti hranu. (Iz zidova sterilne pećine provirivale bi gumene dudice. Kad nauče puzati, bebe bi ubrzo otkrile da hrana ‘pada’ s gr­ mova i drveća koje okružuje ograđeno područje izvan pećine.) Kakav hrana? Pa, isprva nadomjestak za majčino mlijeko, naravno. Kasnije ko­ kosovi orasi i njihovo slatko mlijeko i sočno meso. Škrobasti izdanci Tacca-biljke — vrlo hranjivi, ukusni, jednostavni za uzgoj. Tušanj, iz­ vrsno povrće, bilo da se jede kuhano ili sirovo. Školjke, rakovi, ribe svih vrsta. Jelovnik koji su odobrili svi dijetetičari. FUTURA

Naglasak je uvijek bio na kad, a ne ako projekt započne, i svjetska javnost gaje počela prihvaćati kao činjenicu. Ali otkud će doći bebe? I za to su pitanje imali spreman odgovor. 10. svibnja 1969. Meštar Ceremonija poznatog šou-programa na­ javio je veliko iznenađenje. Na kraju emisije publici je predstavio tride­ setak parova koji su se smiješili u lice osamdeset milijuna gledatelja. Americi je bilo rečeno da oni dolaze sa svih strana svijeta, te da dobro­ voljno nude svoje usluge projektu. Budući roditelji. Oporba se predala. Počelo je s gradnjom postaje i čišćenjem otoka. Medicinske ekipe ođabirale su buduće roditelje iz hordi dobrovoljaca. Psiholozi i pedijatri savjetovali su elektroničare. Ruski i američki zastupnici u UN-u pro­ vjeravali su agronome i radarske stručnjake, a ne jedni druge. I ‘Raj’ je bio dovršen za manje od dvije godine. Njegova je lokacija u pomorskim kartama uvijek dotad bila ‘Muritok’ u otočju Marshall, ali to se više nije činilo zadovoljavajućim na­ zivom. Raspisan je međunarodni natječaj, a jedna je turska domaćica postala bogatom nakon sugestije da se otok nazove Arcadia. Svejedno, to mu ime nije dano, jer cijeli ga je svijet od samoga početka bio zvao jednostavno Otokom, pa je tako i ostalo. Bio je to priličan prizor. Radarske patrole brinule su se da morem oko otoka nitko ne plovi. Podmorničke ekipe brinule su se da do obale ne doplove nikakve naplavine. Tehnička ekipa od pedesetak muška­ raca i žena živjela je u udobnim i prostranim prostorijama ispod po­ vršine tla. Iz svakog mogućeg skrivenog mjesta na površini snimalo je oko kamere. Osim dva-tri slijepa kuta, svaki je metar površine otoka bio zvučno i vizuelno ‘pokriven’. Ništa nije moglo biti privatno ili sveto. Ništa ni nije bilo. U tokijskoj bolnici rođeno je četrdeset i pet beba, u razmaku od četi­ ri dana, a potom prebačeno na otok kad je najmlađoj od njih bilo tek deset dana. Dvadeset dječaka i dvadeset pet djevojčica — djeca roditelja koji su bili ‘krema’ plodne populacije svojih zemalja. I svijet ih je posvojio istoga trena. S otoka se tjedno emitirala emisija ‘Projekt Mir’ čija je gledanost premašila sve dotadašnje rekorde. Isprva pažljivo montirana, kako po­ jedini prizori ne bi povrijedili običaje ili tabue neke zemlje, pokazivala je debeljuškastu, zdravu dojenčad kako se veselo igra i guguće pod pacifičkim suncem. Isprva su se birale snimke u kojima je granje, trava ili što već prekrivalo djetinju golotinju, ah do vremena kad su djeca FUTURA

prohodala i krenula u istraživanja otoka svijet se već bio naviknuo na nedostatak odjeće. Naravno, bilo je i pogreški — kao, na primjer, urne­ besna epizoda u kojoj je dvoje osmorogodišnjaka (bijeli dječak i mala Japanka) otkrilo učinak fermentiranog kokosovog mlijeka. Ali sve u svemu, Zemljini su se moralni stavovi prilično raširili da bi se napravilo mjesta za omiljene ‘brodolomce’. A oni su, kao da su osjećali koliko ih svijet obožava, prosperirali i množili se. Zazuji interkom i Ted kvrcne po prekidaču. “Jepson ovdje,” reče. “Margate,” dopre nazalan glas, “iz Transmisijskog. Čuj, Tede, malo smo kratki za emisiju od slijedećeg tjedna, a mrsko m ije opet kopati po arhivskim snimkama. Kako bi bilo da mi namjestiš nešto dobro?” “Kao na primjer?” “Ma, znaš. Nešto zanimljivo. Novo. Par snimaka o tome kako izumljuju konje ili kako lutkama grizu glave. Znaš već.” “Je. Novo.” “Ako hoćeš ja ću otići gore i malo ih razmrdati. Ima jedna crveno­ kosa s dugim smeđim nogama----- ” “Naći ću ti nešto,” prekine ga Ted i isključi interkom. Mora li Mar­ gate, zapita se Jepson, biti tako tipičan? Čini se da svaki novi tehničar prolazi kroz istu stvar. Isprva distanciran, profesionalan stav prema zanosnim ljepoticama koje šeću površinom. Potom, nakon probnog ro­ ka, svi oni počnu pod raznim izgovorima svo svoje slobodno vrijeme provoditi u Promatračkoj Sobi — neki su od tih izgovora koje je Ted čuo bili urnebesno smiješni i posve bezvezni. I napokon, kad se više-manje naviknu na ono što im je tako blizu, svi oni postanu opsjednuti isku­ šenjem da odu na površinu ‘da ih malo razmrdaju’. Čak su i starosjedioci projekta, koji su itekako bili svjesni politike projekta koja se zasnivala na ne-intervenciji, povremeno izražavali poluozbiljnu želju da im podmetnu gramofon i par ploča blues glazbe, ili bateriju, ili ilustriranu enciklopediju — bilo što što bi izazvalo zanim­ ljivu reakciju. A bilo je i onih koji su željeli otići na površinu samo jednom, tek toliko da to učine i gotovo. Jepson bijaše jedan od tih. Zato je to i bio učinio. Ted odluči Margateu dati nekoliko snimaka lova na hobotnicu. To bi trebalo naići na dobar prijem: zgodna mladež, ažurno more, kristal­ no čista voda lagune, sunce koje zalazi u crveno-zlatne oblake — i ja ­ dna hobotnica koja dodaje element ‘opasnosti’. On uključi dva dodatna zaslona na velikom zidu i pripadajuće im mikrofone. Prostorija oživi uzbuđenim zvucima i brilijantnim bojama. FUTURA

Uključivši uređaj za snimanje, i ostavivši dovoljno mjesta na disku za komentar, Ted napravi par snimaka s licima djece u prvom planu. Od dvanaestorogodišnje djevojčice, na čijem je licu posutom pjegicama gotovo pisalo ‘Irska’, dobio je petnaest sekundi te ekstatične mješavine radosti i straha kakvu osjećaju samo djeca. Od visokog, veličanstveno građenog Negroida: ozbiljan izraz odlučnosti. I kao kontrast: lice tihe djevojčice čija je kosa lebdjela oko njenih ramena poput oblaka od ebanovine. Uhvatio je trenutak kad je zamišljeno napućila usne i sklopila oči, a čelo joj se namreškalo od koncentracije. On pogleda ostala lica u grupi. Na svima je vidio isti izraz. Osjeti kako su ga prošli žmarci pri pogledu na tu djecu. Poput mo­ krih kipova, poput spavača koji sanjaju, njihova su lica odavala slijepu pažnju dok je prolazilo deset dugih sekundi. Petnaest. A onda je mali plavokosi dječak otvorio oči i stresao se, kao da se želi osloboditi neke neugodne vizije. Koplje isklizne iz nje­ gove ruke, a lice mu se polako okrene prema nebu. “Sarreeoah ay,” reče tiho, kao da govori sebi. Onda ponovi iste riječi glasnije, pa još jednom, pa opet. Koliko je Ted mogao reći to je značilo otprilike: ‘...na ovome mjestu, nas devetoro, otići moramo odavde za manje vremena no što mi treba da otrčim od obale do izvora, je r ovdje težina i velika vrućina, brzo ide dolje ničemu nalik — inače BOL — ’ Dok je razmišljao o dječakovoj ne­ voljkosti da dovrši rečenicu — korijen riječi imao je silazni naglasak koji znači odbijanje a ne nemogućnost da se nešto objasni — ostalih osmoro djece izišlo je iz transa. Ostavljajući svoja koplja na obali, okrenu se kao jedan i zaplivaju prema pješčanom pojasu udaljenom stotinjak metara. A onda je Ted Jepson doživio svoj drugi šok toga dana. Gori od onog prvog — jer klinci nisu plivali svojim uobičajenim ‘psećim praćakanjem’ već brzim zamasima uz minimalni utrošak energije: australskim prsnim stilom!!! I u tih tridesetak sekundi koliko im je trebalo do obale Ted je shva­ tio da je njegova profesionalna karijera završila. Neće biti potrebna nikakva istraga, jer klinci su savršeno kopirali njegov stil — taj čudni izbačaj nogu koji mu je bio donio drugo mjesto na Olimpijadi 2004. I detektiv pripravnik uočio bi to za manje od pet minuta. Ali kako su se djeca izvukla na pijesak i nestala u gustom raslinju, Ted se zapita zašto nikad prije nisu pokazali svoje umijeće. On je bio otišao na površinu još na Staru godinu, isplivavši kroz ulaz za podmor­ nice u plavu lagunu. A sada bijaše rujan. Zašto ih nitko nikad nije vidio kako vježbaju plivanje? I zašto su toliko dugo čekali da pokažu svoje FUTURA

znanje? A li — kad su to tajili tako dugo, možda postoji šansa da ta stvar ostane u tajnosti još neko vrijeme — dovoljno dugo da on smisli alibi, isplanira obranu. Naravno, morat će skriti disk. Za znanstvenika Jepsona to je zna­ čilo moralnu grižnju savjesti, ali za Teda koji mora zarađivati za kruh to nije bilo previše teško. Interkom zazuji baš kad je on posegnuo rukom kako bi ugasio re­ korder. Osjećajući se krivim on naglo odmakne ruku. “Jepson,” reče u interkom. “Radarska,” začuje se s druge strane. “Chavez iz Radarske. Hej, imam nešto što se kreće brzinom stotina kilometara na sat, možda čak i tisuću. Izgleda kao da—” Uz tresak koji uzdrma mali koraljni otok nešto je tresnulo u lagu­ nu. Zasloni nisu pokazivali ništa osim uzavrele pare. Ted se pribere. “Što si govorio?” “Je, baš to! Što je to bilo?” Chavezov se glas jedva čuo kroz svu tu buku koja je dopirala iz vanjskih zvučnika. Ted stiša mikrofone. “Želio sam ti reći,” nastavi Radarski — uz primjetno podrhtavanje glasa — “da postoji mogućnost da to nešto udari u otok. Gdje je palo?” “U lagunu. Štogod da jest, vraški je vruće. Voda je zavrela. Jesi li uspio išta snimiti?” “Nadam se. Počeli smo snimati iste sekunde kad se obrušilo. Hoćeš li pričekati dok ih ne dobijemo?” Ted odgovori potvrdno. Potom izvadi inkriminirajući disk iz rekor­ dera i gurne ga ispod službenog dnevnika, pa stavi drugi — prazan — u rekorder i počne snimati uzbuđene glasove i lica otočana koji su tr­ čali prema obali. “Još si tu?” upita Radarski. “Naravno.” “Meteor! Veliki komad veličine košarkaške lopte. Crn i kvrgav. Ima­ mo par dobrih snimaka,” reče ponosno. “Možda ih uspijem prodati L ifeu. ‘Ajd bok!” Iz vode su se dizali pramenovi dima kroz koje su se nazirali komadi onoga za što je Ted pretpostavljao da su ostaci kuhane hobotnice. Ovo je bio dan i pol, razmišljao je. Uzme olovku i počne zapisivati što se dogodilo u službeni dnevnik, ali iz njegova se sjećanja izdvoji lice i zamagli stranice. Lice malog plavokosog dječaka, okrenuto prema ne­ bu. I njegov glas koji govori nešto... nešto važno. Ted počne zamišljeno lupkati olovkom po zubima, a dječakove se riječi vrate u sjećanje: ‘...težina i užasna vrućina... brzo pada dolje... bol... odavde otići moramo—’ Vruće i teško i brzo: meteor! FUTURA

A klinac je o njemu pričao najmanje tri minute prije no što je pao! Ted pažljivo spusti olovku na konzolu i oblizne suhe usne. Oprezno, uz maksimalnu samokontrolu, on pusti da se nemoguća činjenica uk­ lopi u poznato stanje stvari. Potom i on sam uđe u sliku i pokuša pro­ naći pravo mjesto za tu činjenicu. Sat vremena kasnije otkrio je da se ona ipak ne uklapa, ali da je poznatu sliku uspjela pretvoriti u labirint. Predao se i počeo uzrujano koračati po svome labirintu. Zvijezde su plamtjele na baršunu ponoćnog neba kad je izronio. Odmarao se nekoliko dugih minuta, puneći bolna pluća — opet i opet — bogatim slanim zrakom, puštajući da ga valovi nose bliže i bliže obali. Kad je napokon pod sobom osjetio plićak, Ted se izvuče na usku obalu. Na jarkom je suncu izgledala baš kao i na Staru godinu: dvjesto­ tinjak kvadratnih metara pijeska, s tri strane okruženih stijenjem, a s četvrte nemirnim Pacifikom. Slijepa točka. Do koje se može doći samo s oceanske strane, i koja je za visoke plime posve pod vodom. Mjesto na kojem se nije isplatilo po­ staviti mikrofon i kameru. Na otoku bijaše još pet takvih slijepih točaka. Jedna od njih jednostavno mora skrivati mnoge odgovore, ili će Dr Ted Jepson brzo postati najnepopularnijim čovjekom na svijetu. On se nasloni na stijenu. Iz džepova njegovih bokserica kapala je voda. Bio je svjestan da je ovo uzaludan potez, ali što bi drugo mogao učiniti? Takvo se značajno otkriće kao što je sposobnost prekognicije u devetoro otočke djece mora proučiti. Nije to mogao držati u tajnosti. Ali demonstrirati njihov dosad skriveni talent značilo bi svim ostalim zn­ anstvenicima pokazati kako djeca plivaju stilom određenog bivšeg do­ bitnika olimpijske medalje. A morao bi im i ispričati kako se te prednovogodišnje večeri bio oblio na tulumu tehničkog osoblja — a potom se, osjećajući neizdrživu želju za plivanjem, iskrao kroz podmornički tunel — što nije mačji kašalj! — do ove osamljene plaže. Premda su ga strah i shvaćanje o tome što je učinio jako brzo otrijeznili, ipak je bio ostao plivati dobrih sat vremena. I očitobio promatran. Odabravši stijenu s najlakšim usponom, Ted se počne penjati po skliskom mokrom kamenu. Trebalo mu je više od petnaest minuta da dođe do vrha. Povuče se na vrh stijene, grčevito se držeći izgrebanim, okrvavlje­ nim prstima, pa proviri prema unutrašnjosti otoka. Prvi ne-otočanin na ovome mjestu u proteklih trideset i šest godina. FUTURA

Nije baš neka čast, pomisli on kiselo — nešto kao slava čovjeka koji je prvi Mona Lisi nacrtao brkove. Odbacivši sandale i bokserice, on krene neodjeven niz brežuljak. Sa svojom preplanulošću — umjetnom, doduše — i žilavom gradom imao je dobre šanse da prođe pod jednog od otočana, u slučaju da ga na za­ slonu opazi neki od tehničara. Znajući lokacije mikrofona i ‘očiju’ ka­ mere, izbjegavao ih je, premda je pretpostavljao da dežurni tehničar io­ nako na zaslonu ima selo i njegovu bližu okolicu. Kao da bi njegova situacija bila išta gora da ga čak i primijete. Naravno, pomisli probijajući se kroz guste nasade kokosovih palmi, mogao bi jednostavno zauvijek ostati na površini. Teško da bi poslali nekoga za njim. Mogao bi se zavući u jednu od slijepih točaka i možda postati nekom vrsti božanstva za otočane. Ali onda se sjeti djece u laguni koja su pogledala tri minute u bu­ dućnost... Loši bi to bili vjernici. Prva slijepa točka priredi mu malo iznenađenje. Isprva nije među gustim raslihjem primijetio malo jezero kvadratnog oblika — očito um­ jetnog podrijetla. Bilo je široko par metara, duboko njemu do ramena, dugačko nekih dvadesetak metara. Posve prikladno za vježbanje australskog prsnog stila. Ali zašto? Zašto bi se otočani, kojima zavide na nedostatku prazno­ vjerja i zakona, tako trudili da nešto održe u tajnosti? Jesu li stariji zabranili klincima da plivaju takvim stilom, pa su djeca iskopala ovaj bazen kako bi u tajnosti mogli nastaviti s treninzima? Ne baš vjerojatno. Odustavši od daljnjeg nagađanja, on iziđe iz gustog raslinja. Ovdje je bilo nešto svjetlije. Na zapadu je polumjesec lebdio iznad oceana, a s njim je dolazio i svjež vjetrić noseći miris vatre i jasmina. Ted nastavi kroz sjenke prema drugoj slijepoj točki udaljenoj nekih tristo metara. Ovu je stvorila priroda. Katastrofalni tajfun is ’88, koji je ubio dva­ deset otočana, istrgnuo je komad brda zajedno s mikrofonom i ‘okom’, ostavljajući trokutasto područje površine oko trećine hektara, presje­ čeno s dva puteljka, bez elektronskog nadzora. Mozgovi projekta su na­ kon nekoliko vrlo opreznih izviđačkih pothvata podmorničkih ekipa zaključili daje spomenuto područje nepromijenjeno i nevažno. Ušavši u trokutastu slijepu točku, Ted stane kao ukopan. Mozgovi projekta svoje su zaključke donijeli malo prebrzo. Tamo gdje su se nekad križala dva puteljka stajala je ogromna kugla od sta­ kla i metala bez sjaja. Iz obruča oko njene sredine izvirivala su dva metalna rukohvata, a do otvora između njih vodlie su četiri stube. Ted se prikrade na nekih deset metara od te stvari i tek onda shvati o čemu FUTURA

se radi. Iznenađen svojom pribranošću razmisli nekoliko minuta, pa se oprezno udalji. Kad je došao do ruba klifa plima je već bila visoka, pa je jednosta­ vno skočio u vodu. Pet minuta kasnije već je bio ispod otoka, u prolazu za podmornice. Još pet minuta kasnije i sjedio je u sobi Dra Finleya. Ted je počeo od početka — priznavši da su otočka djeca kopirala nje­ gov stil plivanja. Prosjedi načelnik Projekta Mir reagirao je u skladu s Tedovim očekivanjima: srdito, održavši mu prodiku koju je Jepson šu­ tke slušao. Mršav, dostojanstvena držanja čak i u kućnom haljetku i papuča­ ma, Finley ustane i ode do spremnika za vodu, pa si natoči čašu. “A su­ deći po vašoj odjeći, Jepsone, rekao bih da ste upravo došli s površine.” “Da, gospodine.” “Zašto? Zašto ste opet ugrozili projekt?” “Otišao sam gore zato što među otočanima ima najmanje devetoro djece koja imaju sposobnost predviđanja događaja. U mojoj sobi je disk s audio-vizuelnim zapisom po kojemu se jasno vidi da su ta djeca znala za pad meteora tri minute prije no što je pao. Da odem po njega?” Finley skrene pogled, neko vrijeme pijuckajući svoju vodu u tišini. “Ne sad,” reče napokon, zamišljen. “Vjerujem vam. Nešto slično se do­ godilo i prije nekoliko godina. Jedno je dijete panično otrčalo s klifa — dva sata prije no što se taj njegov dio odlomio i srušio u ocean.” On spu­ sti čašu na stol i posegne za cigarom. “Okej, Jepsone. Što ste očekivali da ćete naći na površini? Nešto čime biste opravdali svoj postupak?” “Teško je reći, gospodine. Pretpostavljam da sam se nadao takvom nečem, ali rekao bih da sam više tragao za nečim što bi odgovorilo na mnoga moja pitanja. Znao sam da m ije to posljednja prilika.” Finleyeve se čupave obrve upitno podignu. “Mislim na stvari poput tog njihovog jezika, gospodine. Pa glazba. Njihova nemoguće fantastična etika. Ta aura sofisticiranosti i samo­ pouzdanja u svemu što rade.” To je objašnjene čak i samome Tedu zvu­ čalo šepavo. On zlovoljno nastavi: “Nazovite to onda čistom znatiže­ ljom, ali bio sam odlučio pogledati sve slijepe točke.” Nekoliko dugih sekundi njih su se dvojica gledali ravno u oči. Fin­ ley je otpuhivao dim svoje cigare. Ted je osjećao kako ga koža počinje svrbjeti ispod mokre odjeće. Načelnik napokon progovori. “Jeste li išta našli?” “Jesam. U sektoru dvadeset-sedam, u bambusovu raslinju, našao sam umjetno iskopan bazen. Dovoljno velik da djeca u njem vježbaju plivanje.” Finley se namršti, zagledan u pepeo na vrhu svoje cigare.

18

FUTURA

“Sigurni ste da se ne radi o prirodnoj formaciji?” upita. “Posve. Potok je presječen kamenom branom.” “Hmm.” Finley je zamišljeno vrtio cigaru medu prstima. “Imate li kakve ideje?” “Ne, gospodine. Ne još.” “Išta drugo?” “Da.” “Nu, dovraga?” “U sektoru trideset-pet, slijepom od ’88, našao sam svemirsku le­ tjelicu.” Pepeo padne s načelnikove cigare na tepih. “Smiješno, Jepsone. UN nije izgubio ni jednu Sve su ili u Arizoni, ili u Australiji, ili negdje oko Mjeseca. Povrh toga, da se ijedna od njih ovdje srušila, Radarski bi je bio primijetio. Otkud vam ta----- ” “Oprostite, Dr Finley, ali nisam rekao da se radi o našoj letjelici. Dovoljno je mala da bi stala u ovu vašu sobu i lebdi nekih dvadesetak centimetara od tla. Trava oko nje je ugažena, a nedaleko sam vidio ne­ što što bi moglo biti stolica na sklapanje. Rekao bih da se radi o zvjezdobrodu s nekom vrsti gravitacijskog pogona. Nije sagrađen na ovome planetu. I predlažem vam da što prije pošaljete nekoga da napravi par snimaka.” Finley je palio svoju cigaru, kao da Jepson nije rekao ništa važno. Odjednom reče, obavijen oblakom dima: “Trijezni ste, Jepsone?” “Naravno.” “Šteta. U tom slučaju možda tamo gore doista nečega ima.” On baci cigaru u veliku glinenu zdjelu, pa se srdito ushoda po sobi. Ted ga nije mogao shvatiti. Jedan od najvažnijih trenutaka u povi­ jesti čovječanstva a Finley je zlovoljan. Jepson ga upita zašto. “Zar ne shvaćate? Ako su vaše pretpostavke točne, ovo je kraj Pro­ jekta Mir. Otočani su nedvojbeno bili u dodiru s tim... posjetiteljem. Od kakve su nam koristi sad za studiju Čovjeka? Na rubu smo otkrića ka­ ko živjeti sami sa sobom — možda samo dvije ili tri generacije od že­ ljenog cilja — a iznenada zvijezde su nam u dvorištu. Nismo spremni. Ništa spremniji za svemir no što smo bili za tiskarski stroj ili atomsku energiju. Mi smo divljaci koji pokušavaju otkriti kako to otočani žive u miru i zadovoljstvu, u harmoniji sa svojim okolišem. Prerano je, Jep­ sone. Prerano za najmanje stotinu godina.” “Zaboravili ste jednu stvar, gospodine,” reče Ted tiho. “Što?” “Otočani nesumnjivo znaju za njega — kao što ste rekli. A on ne­ dvojbeno zna za nas. Ali otočani nisu pokazali ni najmanji znak koji bi FUTURA

implicirao da su svjesni njegova postojanja. Zašto ne razgovaraju o nje­ govoj kugli-letjelici? Zašto se nisu okupili oko nje pitajući se što je? Koliko dugo je ona već tamo?” Dr Finley je u tišini razmišljao o onome što je Ted rekao. Tri minute kasnije on posegne za telefonom i digne zapovjednika podmorničke ekipe iz postelje. “Zapovjednice, šaljem vam čovjeka po ronilačko odijelo i boce s kisikom. On djeluje po mojim zapovijedima. Zove se Jepson. Hvala.” Potom nazove Opskrbni. “Želim vodootporni prijemnik. Audio i vi­ deo. Ručni model. Za nekoliko minuta tehničar Jepson dolazi po nj.” On se okrene Tedu. “Pretpostavljam da shvaćate u kakvu sam po­ ložaju. Ako tamo gore nema ničega... Šaljem vas jer vas su već vidjeli — bez ikakvih primjetnih posljedica osim plivačkog stila. Nema po­ trebe pokazivati im još jednog čovjeka.” Navlačeći odjeću, Finley obja­ sni Tedu kako mora cijelo vrijeme dok je na površini imati uključen prijemnik i odašiljač. Ne smije dirati letjelicu — to je strogo stvar UN-a — već samo poslati detaljne snimke, a potom skriti kameru i odašiljač na neko mjesto s kojega bi kuglu mogli promatrati do svitanja. “Okej. Krenite.” Na ulazu u podmornički tunel čekala gaje izuzetno znatiželjna gru­ pa za ispraćaj. Pomogli su mu da se uvuče u odijelo, pričvrstili mu apa­ raturu za disanje na leđa, navukli peraje na stopala, pa mu dodali pri­ jemnik/odašiljač. “Donesi mi jednu plavušu,” poviče za njim jedan od mornara. Nje­ gove su riječi čudno odzvanjale u kamenom tunelu punom vode. Aparatura za disanje i peraje učinile su mu napredovanje lakšim. Kad je izronio pod blijedom mjesečinom, Ted se uputi prema mjestu s kojega bi mogao lakše doprijeti do vrha klifa. Nije se imao namjere još jednom penjati uza stijenu, pa otpliva još stotinjak metara niz obalu gdje je uspon bio mnogo blaži. Skinuvši boce s kisikom i peraje, Ted uključi odašiljač. Kad se na sićušnom zaslonu pojavilo Finleyevo lice, Ted mu reče svoju točnu lokaciju i provjeri prijem. Potom krene prema unutrašnjosti otoka, čudno svjestan svakog mi­ krofona i svakog ‘oka’, boreći se protiv budalastog poriva da se izbelji u kameru. Živci, pretpostavljao je. Napet kao struna. Smiri se, pomisli on. Prijem, i audio i vizuelni, posve se prekine čim je ušao u slijepu to­ čku. Ted razmisli na trenutak, pa se vrati nekoliko koraka natrag. Na zaslonu se opet pojavi Finleyevo zabrinuto lice. “I mi smo izgubili sliku i zvuk,” reče načelnik. “Mislite li da se radi o nekoj vrsti prirodnog fenomena?”

20

FUTURA

Ted nije tako mislio. “Dopustite da priđem bliže brodu,” prošapće. “Možda negdje prestaje ta blokada. Ako dolazi iz letjelice, mora negdje prestajati jer inače ni njegovi instrumenti ne bi radili.” Krene naprijed. Blokada bi morala imati središnju neutralnu zonu, ali kako blizu bro­ du mora prići? Desetak metara? Metar? Ted uđe na čistinu. Još uvijek je bila tamo. Ali kugla je sad svijetlila blagim zelenim sjajem, poput nekadašnjih katodnih cijevi. Oko nje je bila neka aura koja je naglašavala nezemaljskost letjelice. Ted osjeti kako mu se koža naježila dok je razmišljao o nekima od gorih mogućnosti: teška zra­ čenja, na primjer. Trebao je ponijeti brojač. Izvanzemaljske bakterije. Trebao j e ----- Prijeđe dlanom preko usta. Trebao je ostati u krevetu. Prijemnik/odašiljač je još uvijek bio mrtav. Ted priđe bliže, ne mogavši odoljeti iskušenju da pogleda kroz veliku prozirnu stijenku. “Dobra večer,” reče blagi tenor iza njegovih leđa. Na engleskom. Ted se naglo okrene. “Mir,” nastavi glas. “Govorite li otočki?” Vlasnik glasa iziđe iz sjenki. Humanoid, primijeti Ted s olakšanjem, odjeven u sandale i bokserice. Ne, ne baš posve ljudski... viši, vitkiji, velikih crnih očiju dvaput većih od Tedovih. Ali definitivno humanoid. Zahvalno, Ted odbaci sve brige u svezi s inteligentnom plijesni, žabolikim stvorenjima i ostalim stripovskim zamislima. “Ovo je tvoje?” Ted pokaže na nezemaljsku letjelicu. “Da, Stari model, ali nakon toliko godina već sam navikao na nj. Dovede me do odredišta.” Ted duboku odahne i postavi ono pitanje: “Gdje?” “Tamo i natrag. Do ovog planeta, s drugih koji vam još nisu znani. Moj je dom u drugom zvjezdanom sustavu. U jednom koji je bliže sre­ dištu galaktike.” On zakorači bliže, gracioznom lakoćom koja je suge­ rirala da je navikao hodati po planetu s gravitacijom većom od Zemljine. “Smijem li vam reći da sam zadivljen vašim držanjem u ovakvoj situaciji?” Ted podigne otvoreni dlan u gesti koja je među otočanima značila prihvaćanje. Pokret privuče nezemaljčevu pažnju. “Pokušao sam ih na­ govoriti da prestanu to činiti. Semantički,” reče on na engleskom, “ta gesta ima preširoko značenje. Usput, ime m ije Eren Tu.” “Jepson.” Teško je gutao. “Ted Jepson. Pokušali ste što?” “Pokušao sam izbaciti tu gestu iz uporabe. Dao sam im ljepše vari­ jacije — ako već moraju vizuelnim signalima nadopunjavati konver­ zaciju. Gestikulacija je vrst komunikacije o kojoj znamo jako malo. I dok se prilično dobro snalazimo u vašem pisanom jeziku, teško nam je pojmiti značenja namigivanja, slijeganja ramenima, salutiranja i tome FUTURA

21

sličnog. Doduše, vaši filmovi i transmisije Zemlja-Mjesec od velike su nam pomoći.” Slabašnim glasom Ted izgovori otočku riječ koja izražava posve­ mašnju zbunjenost i zahtjev za objašnjenjem. “Shvaćam kako se osjećaš, prijatelju. Hajde, sjednimo tamo na tra­ vu. Bit će nam ugodnije.” On ga povede u željenom smjeru. “Ako se brineš da bih ti mogao prenijeti kakvu nezemaljsku bolest, nemoj. Naše dvije rase su zajedničkog podrijetla. Premda smo u nekim stvarima ra­ zličiti, u osnovi smo kompatibilni. To je dokazano i u prijašnjim susre­ tima naše dvije rase.” Ošamućen, Ted sjedne. “Sporije, Eren Tu. Bilo je i drugih susreta?” Mnogih, dozna ubrzo. Prvi od njih prije jedanaest stotina godina. Potom periodičke provjere, učenje zemaljskih jezika, konzultacije s na­ šim najvećim umovima u pokušaju da shvate Čovjekovu zbunjujuću kulturu. “Ali zašto ne postoje zapisi o takvim kontaktima? Pa sigurno----- ” “Hoće li tebi vjerovati, Tede? Povrh toga, ljudi koje smo odabrali za kontakt bili su dovoljno mudri da mogu shvatiti nemogućnost Zemljina učlanjivanja u galaktičko društvo.” Postoji pravilo, objasni nezemaljac, da svaki novi član mora prvo zadovoljiti minimalne standarde. “Kao na primjer?” Priznati i prihvatiti besmrtnost individualne osobnosti — doslovno. Miroljubiva a ipak tehnološki napredna rasa može steći članstvo ako njene dominantne folozofije ne sadrže dinamički opasne pogreške. Ili ako rasa ima neke neobične talente, tipične samo njima ali koji bi slu­ žili na dobrobit i drugima, bit će uzeta u obzir za prijem u galaktičko društvo. “A Zemlja?” Eren Tu pogleda Teda prije no što mu odgovori. “Zemlja ispunjava neke od uvjeta, ali ne dovoljno — bojim se — da bismo riskirali da une­ se svoju opasnu osobinu u delikatni poredak galaktičke konfederacije. Možeš li pogoditi o čemu se radi?” Bez previše razmišljanja Ted ispali: “Našu prirođenu ratobomost?” “To je samo jedan od simptoma vaše bolesti. Stvoreni ste frustri­ ranima i srditima, natjerani u međusobne ratove radi tako jadnih oru­ đa za mišljenje i komunikaciju. Zato smo pokušali. Zato sam ja ovdje. Dolazim i odlazim već desetak godina. Ja sam učitelj jezika, jedan od nekoliko, koji otočane uči jednostavnoj varijanti jezika kojim govore svi ljudi civiliziranog svemira.” Uslijedila je duga stanka, tijekom koje je Ted primijetio da Eren Tu ima po šest prstiju na svakoj ruci. Ne daje to bilo važno. Mnogo važnije bijaše ono što je nezemaljac govorio. Kao psiholog i student semantike,

22

FUTURA

Ted je shvatio istinu u njegovim riječima. Ljudi nikad nisu uspjeli otići dalje od površne međusobne komunikacije. S obzirom da ljudi gotovo u potpunosti razmišljaju riječima, kako bi njihovi koncepti i vrijedili mnogo? Ted osjeti zavist i neizbježnu gorčinu dok je promatrao Eren Tuovo lice s tim velikim očima i blagim izrazom suosjećajnosti. “A što bi bilo da mi jednostavno uđemo u vaše društvo nepozvani?” Nezemaljac se osmjehne ozbiljnim, mudrim osmijehom. “To se neće dogoditi.” Opet točno. Ted se gorko prisjeti čovjekovih bezbrojnih pokušaja u zadnjih dvadeset i pet godina da svemirski brod s posadom odvede da­ lje od Mjeseca. Nešto bi uvijek pošlo po zlu. Elektronska oprema bi ot­ kazala, kozmička zračenja bi se najednom povećala, posada bi dobila napadaje čudne vrtoglavice... Neka se igraju brodićima na relaciji Zemlja-Mjesec, ali dalje od toga — valja ih obeshrabriti. “Zao mi je,” reče Eren Tu. Zaustaviti ih kao što valja zaustaviti bijesne pse. “Možda jednog dana, Tede Jepsone,” reče on blago. Dvije ili tri tisuće godina, možda, kad savladamo jezik koji bi nam, omogućio da izidemo iz dječjeg vrtića. “A li otočani su mnoge od nas naučili svoj jezik! Predaje se na neko­ liko sveučilišta. Kad biste ljudima objasnili da je to jedini način da uđemo u zajednicu, vjerujem da bismo ga svi mi mogli naučiti.” “Jednoga dana, možda,” ponovi Eren Tu. “Vidiš, jedan od temeljnih principa Galktičke zajednice jest ‘ne namećite svoje načine drugima’. Sazrijevanje je nešto što svaka rasa mora učiniti sama.” “Ali zašto si onda,” upita Ted, “došao na ovaj otok?” Po prvi put, Eren Tu se namršti. “Postali smo nestrpljivi,” reče. Ze­ mljani imaju određene atribute i talente, objasni on, koji su vrijedni. Na primjer, zemaljski jedinstven smisao za humor koji bi dobro došao kao osvježenje i revitalizacija nekih drugih rasa. Koji bi svoju živost unio u ozbiljne, preozbiljne, pradavne stelarne grupe. Još jedan razlog — galaktika je željela infuziju Zemaljaca jer jedino oni od svih humanoidnih rasa imaju veliki broj latentnih izvanosjetilnih sposobnosti. “Da ni ne spominjem vaše nevjerojatne prirodne energije,” doda Eren Tu. “Kad smo saznali za Projekt Mir, neke od libe­ ralnijih frakcija smatrale su da učenje otočana našem jeziku ne bi bilo kršenje promatračkih kodova — uz uvjet da ih nagovorimo da ne spo­ minju našu prisutnost nigdje u dometu vaših mikrofona. Na taj bi na­ čin Zemlja mogla učiniti što hoće s tim jezikom, sazrijeti ako želi. I premda, kao što kažeš, tisuće vaših ljudi uče taj jezik, nije došlo do nikakve promjene u njihovoj ratobornoj prirodi. Ratovi se još uvijek vode. Rastu pohlepa i srdžba i ostale samoubilačke tendencije. Čak i ti, FUTURA

23

Tede Jepsone, ti koji sa mnom razgovaraš jezikom kojim i otočani, imaš auru žigosanu nasiljem. Zašto, ne znam. Vjerojatno se radi o nečem u tvome naslijeđu do čega ne može doprijeti ni semantička korekcija.” “Ali otočani...” ubaci Ted zbunjeno. “Da. Otočani su reagirali na način kojem smo se nadali od svih vas. Oni su stabilni i puni ljubavi i pravedni. Ali oni ne poznaju ni jedan drugi jezik. Oni su oduvijek razmišljali na tom jeziku.” Ted iščupa vlat trave i počne je zamišljeno grickati. Bila je gorka poput njegova raspoloženja. Kakav savršeno začaran krug: ne možemo ući u zajednicu jer nismo pozvani. Nismo pozvani jer smo anti-društveni. Anti-društveni smo radi našeg nespretnog govornog i misaonog procesa — koji će ostati nespretan jer ne možemo ući u zajednicu. “Uni­ štili ste Projekt Mir, znaš. Možda bismo uspjeli i bez vaše... pomoći.” “Dobili ste nešto u zamjenu za naše miješanje. Jezik. Poštena raz­ mjena.” Ted slegne ramenima. “Možda. A što je s ovim jadnicima? Otočani­ ma? Što su oni dobili?” Eren Tu se zagleda prema selu. “O tome raspravljaju moji pretpo­ stavljeni. Neki drže da bismo trebali izbrisati sva sjećanja na nas. Dru­ gi ih žele maknuti s otoka i primiti u naše društvo. Odluku bih trebao saznati vrlo brzo. Za večeras je predviđen veliki događaj — a ne vje­ rujem da su mislili na tvoj dolazak.” “Predviđen?” “Da, Tede Jepsone. Spomenuo sam izvanosjetilne sposobnosti tvoje rase. Očito je da su pravilni semantički procesi aktivirali određena po­ dručja u mozgovima otočana. To se već dogodilo u nehumanoidnim ra­ sama gdje smo bili svjedoci pojave i razvoja cijelog niza mentalnih spo­ sobnosti čim je došlo do odgovarajuće promjene u misaonom procesu. Shvaćaš,” ton njegova glasa oboji se prizvukom isprike, “ja sam laik. To nije moje polje rada. Kako bilo da bilo, nakon što su me upozorili da na površinu dolazi tehničar koji ih je naučio plivati----- ” Teda zapanji ironija cijele stvari. “Oni znaju za Projekt?” upita. “Naravno. Oduvijek su znali.” U Tedovu umornom umu bljesne sjećanje na šalu o istraživaču koji je provirio kroz ključanicu kako bi vidio što radi gorila kojega je prou­ čavao, i s druge strane ključanice ugledao znatiželjno majmunovo oko. “Nastavi,” reče on umorno. “Oni ne mogu vidjeti jako daleko u budućnost. Čini se da vremenska udaljenost na koju vide ne ovisi samo o pojedincu već i o prirodi samog događaja. Varira u rasponu od nekoliko sati. Sve što je dalje od toga samo su zamagljene, nejasne slike obojene maštom, pretpostavljam.”

24

FUTURA

Eren Tu zastane, kao da nešto osluškuje. Potom skoči na noge i zagleda se niz livadu u mrak. Netko dolazi. Sad je već i Ted to čuo. Otočani! Pjevajući. Tihu, veselu pjesmu, punu smijeha i očekivanja, koju su često pjevali prije kakvog slavlja. To podsjeti Teda na još nešto: “Usput, pretpostavljam da ni glazba nije njihova?” Ne odvajajući pogled od dolazeće gomile, Eren Tu je priznao kako je na početku bio potcijenio slušni domet otočana i slušao glazbu iz svoje letjelice malo preglasno. “Ova pjesma koju sad pjevaju temelji se na melodiji koja je bila popularna u mojem zvjezdanom sustavu prije dva­ deset godina. Doduše, znatno su je poboljšali.” Sad su već bili bliže i Ted je jasno mogao vidjeti da je svaki od njih okićen vijencem od cvijeća. Cak su i mala djeca u kosi imala jasminove cvjetove. Sad je već mogao i prepoznati pojedine članove povorke: stari Emo s ožiljcima na ramenima, Nea — djevojčica koju je promatrao na zaslonu ranije toga dana, mali plavokosi dječak koji je predvidio pad meteora, obogaljeni Tumo koji izrađuje koplja. I preko tri stotine dru­ gih u dugoj, nasmijanoj, raspjevanoj povorci čiji se kraj gubio u mra­ čnim sjenkama sela. Priličan broj za ovo doba noći, par sati prije zore. Zašto? Doc Finley i dečki u Promatračnici vjerojatno gube živce, zamišljao je Ted. On provjeri zaslon na odašiljaču/prijemniku. Još uvijek posve crn. Kad bi svijet imao dokaz o Eren Tuovom posjetu----Ali što onda? Frustracija jer smo odbačeni, neželjeni? Prišla su im djeca i okružila ih; sramežljivo, hihotavo ili široko raši­ renih očiju. Tedov pogled potraži plavokosog dječačića. “Bok, mali,” nasmiješi se on. “Ja sam Ted. Zaboravio sam tvoje ime.” “Lute. Sto ti je s glavom?” “Ha?” Tedova ruka poleti prema kosi. “U njoj ili na njoj?” Dijete ispusti zvuk neodobravanja. “Sjediš krivo.” Ostavivši Teda da se pita o na što je mislio, dječak se okrene prema starijima koji su tek dolazili. Visok muškarac latinskog podrijetla — jedan od prvobitne originalne dojenčadi, prisjeti se Ted — pozdravi Eren Tua. “Tvoja sreća je i moja,” reče Eren Tu gledajući rastuću gomilu. “Je li ovo važan događaj koji ste predvidjeli?” “Da.” Tamnoputi otočanin priđe Tedu. “Postat ćemo dobri prijate­ lji,” reče. To nije bilo ni pitanje, niti zapovijed, već jednostavno izra­ žena činjenica. Potom se opet okrene Eren Tuu. “On sjedi na krivome mjestu, zar ne?” Ted osjeti kako ga počinje boljeti glava. “To je već drugi put da m ije to rečeno. Objasni, prosim te.” “Tede Jepsone,” uzbuđeno usklikne čovjek sa zvijezda, “kažu mi da FUTURA

25

će tvoji ljudi odozdo izići kroz vrh brežuljka.” “Točno,” kimne visoki otočanin. “Ja sam vidio samo djelić i nisam mogao reći kada će se to zbiti, ali Lute, Nea i ostala djeca kažu da će biti uskoro. Nakon što ti uzmeš ovaj predmet—” on pokaže na prije­ mnik/odašiljač “—i progovoriš nešto u nj.” “Ali ne može,” pobuni se Eren Tu. “Moj brod emitira nešto što mu to onemogućuje.” “Uskoro ćeš to isključiti.” “Zašto?” Nezemaljčeva poza bijaše malo poljuljana. “Zato što će on,” otočanin pokaže na Teda, “uskoro nešto naučiti.” Ted nikad prije u životu nije imao ovakvu glavobolju. Kao što je slučaj i s većinom drugih izuzetno zdravih ljudi, to g a je brinulo. Samo je djelić njegove pažnje bio usmjeren na zbivanja i razgovor oko njega. Sve ostalo usredotočilo se na plamene prste koji su mu rovali između sljepoočnica. Zapita se nije li mu to od ronjenja? Ili možda kakva gadna bakterija s broda? Kroz zamućene, suzne oči on pogleda dječaka, Lutea, koji je stajao pred njim. “Moj otac,” objavi dječačić ozbiljno, “želi da razgovaramo.” “Okej, mali.” Ted je masirao potiljak. “Rekao sam mu da sjediš krivo, a on mi je rekao neka se pobrinem da sjediš dobro. Sad vidim daje to dio onoga što će se dogoditi.” Ted je šutio, zbunjen i prilično uplašen. Primijeti da novopristigli otočani podižu svoju djecu na ramena, kako bi i oni najmanji mogli vidjeti što se događa. “Možda počinjem razumijevati,” reče Eren Tu. “Stalno su mi govori­ li da vi ostali ne mislite ispravno. Da vaše misli dolaze iz krivog mje­ sta. U vašim mozgovima postoji ‘uspavano’ područje koje oni očito mo­ gu vidjeti. Znači li ti to nešto?” Ted se borio u sebi: očito znaju za izlaz u slučaju opasnosti ispod vrha brežuljka. Očekuju da pozove Finleya. Kakve to veze ima s nje­ govom glavoboljom, s ‘uspavanim’ dijelom njegova mozga? “Pusti dječaka neka učini što želi,” reče on Eren Tuu. Ted se primi za čelo. “Okej, mali, ovo je tvoja predstava.” “Zao m ije što te boli,” reče dječak. “To je zato što je bilo uspavano, a svi mi smo ga gledali. Ali za trenutak će prestati.” Njegove se obrve približe u koncentraciji. On se zagleda u Tedove oči i počne mu davati čudne upute koje je bilo moguće izreći i shvatiti jedino na jeziku otoča­ na. Ted se morao prisiliti da ne misli na ništa, koliko je to bilo moguće, te dopustiti da se bol slegne u određenom području glave. Kad se kon­ centrirala u jednu bolnu točku, Lute mu je dao ono što bi se moglo naz­ vati oblikom i dimenzijama produžetaka njegovog identiteta. Jedan dio njegovih misli imao je vremena pobuniti se s divljenjem: ortodoksnoj

26

FUTURA

znanosti bi vjerojatno promakla jednostavnost koja je sačinjavala bit individualnog identiteta. Ted pomakne taj koncept svog identiteta u točku obuhvaćenu boli. I tamo smjesti svoju svijest, potpuno je povlačeći iz dotadašnje ‘upra­ vljačke sobe’. I boli nestane. A s njegovi smiješkom zadovoljstva došla je i neopisiva mješavina emocija; i mir među njima, ali bijaše to uzbuđujuća i dinamična stvar, a ne spokoj. Snaga i hrabrost kakve nikad prije nije osjećao sad bijahu njegove, kao i goruća želja da ih uporabi u svrhu života i iskustva i po­ stojanja. Bio je zaljubljen. U sve što postoji. “Zar ne vidiš,” poviče okrenuvši se prema zapanjenom Eren Tuu, “da sam potpun, da sam dobro, da sam onakav kakav je Čovjek vje­ rojatno trebao oduvijek biti. Ja sam poput otočana!” Dok je govorio otočani su započeli pjesmu slavlja. “Ovo je ono o čemu su sveti ljudi mog planeta pokušavali govoriti. Ali ne znajući ni sami što je to, i nemajući jezik kojim bi to mogli izraziti i propovijedati, pretvorili su to u blju­ tavu, odbojnu poniznost. Ovo je ljubav i svojim cijelim bićem upravljam iz njenog mjesta!” “Mogu li se i ostali tako promijeniti?” “Zašto ne?” Ted zagrli plavokosog dječačića i razbaruši mu kosu. “Naravno. Svi koji govore jezikom otočana. Ima nas tisuće. I svakim danom bit će nas sve više. Reci mu, Lute.” Nea mu priđe i stavi mu cvjetni obruč oko kose. Moćni, nasmiješeni Kinez objesi mu lanac od cvijeća oko vrata. Oboje su se pomno zagle­ dali u Tedove oči, pa kimnuli Eren Tuu. Čovjek sa zvijezda dopusti da mu djeca objese po cvijet oko svakog uha. Njegova je nesigurnost komično odudarala od blagdanskog izg­ leda Teda i ostalih. Eren Tu zatrese glavom. “Očito postoji samo jedan način da budem siguran----- ” On krene prema brodu, mrmljajući nešto o presedanima. Nebo je polako postajalo sve svijetlije, a noćni je vjetar prelazio u mirisni povjetarac. Ted se okrene u smjeru iz kojega je vjetrić puhao i pogleda ranojutarnje zvijezde. Smiješio se gledajući najsjajniju od njih kad je oživio njegov komunikator. “Halo, Projekte,” reče u nj. “Govori Jepson. Dođite gore, svi vi. Čeka vas svitanje najljepšeg dana u životu.”

Copyright © 1953 by Street & Smith Publications FUTURA

27

28

FUTURA

Ova pripovijetka je katalog svega što vole poklonici “mača i magije”: nepobjedivi junaci što vitlaju zvonkim mačevima, oskudno odjevene du­ gonoge djeve u nevolji, opaki čarobnjaci, barbari i divlja plemena, zla­ to, svila, pustinja, njišteći konji, sjajni i ruševni gradovi... i akcija. Oh, koliko akcije... Nadamo se da će vam se svidjeti ovaj drugi Conan u F U T U R I!

Robert E, Hovvard

BUBNJEVI TOMBALICUA Izvornik: “Drums of Tombalku”, 1934 Prijevod: Branko Imenjak

1. ri su čovjeka čučala kraj pojila, pod suncem na zalazu što je pustinju obojilo umbrom i crvenilom. Jedan je bio bijelac i nje­ govo je ime bilo Amalric; druga su dvojica bili Ghanati, čije su prnje jedva pokrivale njihove žilava crna tijela. Zvali su ih Gobir i Saidu; izgledali su poput lešinara dok su pognuto sjedili kraj pojila. U blizini je deva preživala napola probavljenu travu dok je par umor­ nih konja uzalud gubicama pretraživalo gol pijesak. Ljudi su bezvoljno žvakali sušene datulje. Crnci su bili usredotočeni samo na rad svojih čeljusti, dok je bijelac s vremena na vrijeme pogledavao mutno-crveno nebo ili van preko monotone ravnice gdje su se sjene okupljale i tamnile. Tako je prvi ugledao konjanika koji je dojahao i zategao uzde trza­ jem kojim je natjerao konja da se propne.

T

FUTURA

29

Jahač je bio div čija je koža, crnja od one druge dvojice, kao i debele usne i široke nosnice, govorila o velikoj pretežnosti negroidne krvi u njegovim žilama. Njegove je široke svilene hlače, sakupljene oko nje­ govih golih gležnjeva, podržavao široki pojas omotan više puta oko nje­ govog ogromnog trbuha. Taj je pojas također nosio i pri vrhu proširenu sablju kojom bi malo ljudi moglo rukovati jednom rukom. Po toj je sa­ blji ovaj čovjek bio slavan gdjegod da su jahali tamnokožni sinovi pu­ stinje. Bio je to Tilutan, ponos Ghanata. Prebačena preko sedla mlohava je prilika ležala, ili prije visjela. Dah je prošištao kroz zube Ghanata kada su primijetili sjaj blijedih udova. Bila je to bijela djevojka koja je visjela licem nadolje preko Tilutanovog sedlenog luka, kose raspuštene preko stremena poput uzbur­ kanog crnog vala. Crni se div iskezi bljeskom bijelih zuba dok je nemarno bacao svoju zarobljenicu na pijesak gdje je ostala ležati onesviještena. Gobir i Saidu su se instinktivno okrenuli Amalricu, dok ga je Tilutan promatrao sa sedla: tri crnca protiv jednog bijelca. Ulazak bijele žene na scenu donio je suptilnu promjenu u atmosferi. Izgledalo je da je jedino Amalric neosjetljiv na napetost. Odsutno je prstima prošao kroz svoje plave kovrđe i ravnodušno pogledao dje­ vojčinu mlitavu prilliku. Ako je i bilo trenutnog odsjaja u njegovim oči­ ma, ostali ga nisu primijetili. Tilutan se spusti sa svog sedla prezirno dobacujući uzde Amalricu. “Pobrini se za mog konja,” reče. “Tako mi Jhila, nisam našao pusti­ njsku antilopu već ovu malu ždrebicu. Teturala je kroz pješčenjak i pala baš kada sam prišao. Mislim da se onesvijestila od umora i žeđi. Mičite se odavde, vi šakali i pustite me da joj dam piti.” Veliki crnac polegne djevojku pored pojila pa počne vlažiti njeno lice i zapešća i prolijevati par kapi između njenih isušenih usana. Naposlijetku ona zastenje i protegne se. Gobir i Sadu su pognuto čučali s ruka­ ma na koljenima, buljeći preko Tilutanovog glomaznog ramena. Amalric je stajao malo podalje, pretvarajući se da ga sve to malo zanima. “Dolazi k sebi,” objavi Gobir. Saidu ne reče ništa već samo oblizne svoje debele usne. Amalricov je pogled nezainteresirano lutao preko ispružene prilike, od razderanih sandala do raspuštene krune sjajne crne kose. Djevo­ jčina je jedina odjeća bila svilena suknjica, zapojasana pri struku. Os­ tavljala je njene ruke, njen vrat kao i dio grudi gole, te završavala par palaca iznad njenih koljena. Na otkrivenim dijelovima gladnim su se intenzitetom odmarali pogledi Ghanata, upijajući meke obline, djetinje u svojoj bijeloj mekoći, a ipak zaobljene pupajućom ženstvenosti. Amalric slegne ramenima. “Nakon Tilutana, tko?” bezbrižno upita.

30

FUTURA

Par mršavih glava se okrene prema njemu; zakrvavljene oči zako­ lutaju pred tim pitanjem. Tada se crnci okrenu i zabulje jedan u dru­ goga. Odjednom je suparništvo električno zapucketalo među njima. “Ne tucite se,” nutkao ih je Amalric. “Bacajte kocke.” On izvuče ru­ ku ispod tunike i pred njih baci par kocaka. Kandžasta ih ruka zgrabi. “Aj!” složi se Gobir. “Mi bacati - nakon Tilutana, pobjednika!” Amalric baci pogled prema divovskom crncu koji se još uvijek na­ ginjao nad svojom zarobljenicom, vraćajući život u njeno iscrpljeno ti­ jelo. Dok je gledao, njene se duge trepavice rastave. Duboko su ljubiča­ ste oči zbunjeno gledale u crnčevo nacereno lice. Eksplozivni uzvik uži­ tka izleti iz Tilutanovih usta. Strgnuvši čuturu s pojasa stavi je na nje­ na usta. Mehanički je počela piti vino. Amalric je izbjegavao njen luta­ jući pogled; bio je jedan bijelac nasuprot tri crnca, svaki njemu ravan. Gobir i Saidu se nagnu nad kocke; Saidu ih prikupi u šaku, puhne u njih za sreću, protrese ih, i baci. Dvije su se lešinarske glave nagnule nad kocke koje su se kotrljale pod slabim svjetlom. Istim je pokretom Amalric potegao i udario. Sječivo je prosjeklo kroz mršavi vrat, prosjecajući grkljan. Gobir, glave viseće o koncu, pade preko kocaka štr­ cajući krv uokolo. Istoga je trenutka Saidu, nošen očajničkom brzinom pustinjskog čovjeka, skočio na noge, potegao i stao bijesno zasijecati prema ubojičinoj glavi. Amalric je jedva imao vremena zaustaviti udarac svojim podignutim mačem. Zviždeća je sablja zakucala ravno sječivo dolje na bjelčevu glavu tako da je ovaj zateturao i ispustio mač. Oporavivši se, objema je rukama obuhvatio Saidua privlačeći ga na blizinu na kojoj je sablja beskorisna. Ispod pustinjskih prnja čovjekovo je žilavo tijelo bilo poput čelika i štavljene kože. Tilutan je, istoga trenutka shvaćajući o čemu se radi, bacio djevojku na tlo i s urlikom ustao. Jurnuo je prema hrvačima poput jurišajućeg bika, sa svojom golemom blještavom sabljom u ruci. Amalric ga je vidio kako dolazi i smrznuo se. Saidu se tresao i okretao, onemogućen sa­ bljom koju je još uvijek bijesno pokušavao upotrijebiti protiv svog pro­ tivnika. Stopala su im se izvrtala i gazila po pijesku; tijela im se trljala jedno o drugo. Amalric udari svojom petom obuvenom u sandalu po Ghanatinom golom stopalu, osjećajući kako kosti popuštaju. Saidu zaurla i grčevito se pogne. Pijano su teturali uokolo baš kada je Tilutan udario kružnim udarom svojih širokih ramena. Amalric osjeti kako je čelik zahripao po donjem dijelu njegove ruke i duboko zagrizao Saiduovo tijelo. Manji Ghanata ispusti umirući krik a njegov ga grčeviti trzaj iščupa iz Amalricovog zahvata. Tilutan zaurla neku bijesnu kletvu i trzajem oslobađajući svoj čelik baci umirućeg čovjeka u stranu. Prije nego što je stigao ponovo udariti, FUTURA

31

Amalric se, kože pune trnaca zbog straha od te velike zakrivljene oštri­ ce, stane hrvati s njim. Očaj proteče kroz Amalrica kad je osjetio crnčevu snagu. Tilutan je bio mudriji od Saidua. Ispustio je sablju te, uz urlik, dohvatio Amalricov grkljan objema rukama. Ogromni su se crni prsti sklopili poput željeza. Amalric je, uzalud se pokušavajući osloboditi njihova stiska, bio srušen i prikovan na zemlju Ghanatinom ogromnom težinom. Ma­ nji se čovjek tresao poput štakora u psećim raljama. Glavu mu je divlja­ čki udaralo po pijesku. Kao u crnoj izmaglici vidio je crnčevo bijesno li­ ce, debele crne usne zategnute u divljački kez mržnje, bljeskavih zuba. “Želiš je za sebe, ti bijeli psu!” zareži Ghanata, lud od gnjeva i po­ mame. “Arrgh! Ja slomim ti vrat! Ja istrgnem ti grkljan! Ja - moja sa­ blja! Ja ti odsječem glavu i dam joj da poljubi!” Poslijednjim bijesnim udarom Amalricove glave u tvrdi pijesak T i­ lutan, u vrhuncu umorstvene strasti, napola podigne svog protivnika i baci ga na zemlju. Ustajući, crnac pognuto potrči, te dograbi svoju sa­ blju tamo gdje je ležala, širok polumjesec čelika na pijesku. Vičući u divljačkom uzbuđenju, okrene se i navali visoko uzdižući sječivo. Amal­ ric se — ošamućen, potresen, i slab od zlostavljanja koje je pretrpio — podigne kako bi ga dočekao. Tilutanov se pojas odmotao u borbi i sada mu je jedan kraj lamatao oko nogu. On se spotakne, posrne i naglavce padne, šireći ruke ne bi li se spasio. Sablja mu izleti iz ruke. Onako nabrušen na borbu, Amalric dohvati sablju s obje ruke i teturavo korakne naprijed. Pustinja je mračno plutala pred njegovim očima. U sumračju pred njim, vidio je kako se Tilutanovo lice mlohavo izdužuje ispunjeno predosjećajem propasti. Široka su se usta razjapila; bijelile se izbuljene, izvrnute oči. Crnac se smrznuo najednom koljenu i ruci kao da je nesposoban za bilo kakav pokret. Tada je sablja pala, raspolučujući okruglu glavu sve do brade. Amalric je imao mutan do­ jam crnoga lica, razdvojenog debljajućom crvenom linijom kako se gubi u sve tamnijim sjenama. Tada ga obuzme tmina. Nešto hladno i mekano dodirivalo je Amalricovo lice s nježnom upor­ nošću. Slijepo je zagrabio rukama i šaka mu uhvati nešto meko, čvrsto i podatno. Kada mu se vid razbistrio, pogledao je u meko, ovalno lice uokvireno raskošnom crnom kosom. Kao u transu, nijemo je buljio, gla­ dno se zaustavljajući na svakoj pojedinosti punih, crvenih usana, tam­ nih, ljubičastih očiju te na grlu boje alabastera. Iznenađeno je ustano­ vio da vizija govori mekim, muzikalnim glasom. Riječi su bile strane no bile su mu na neki neodređeni način poznate. Mala, bijela ruka, držeći mokru gužvu svile, nježno prijeđe preko njegove glave u kojoj je sve pulsiralo kao i lica. Ošamućeno se pridigne i sjedne.

32

FUTURA

Bila je noć, ispod zvijezdama pošpricanog neba. Deva je i dalje pre­ živala; konj je nemirno njištao. Nedaleko je ležala ogromna prilika sa svojom raskoljenom glavom u gnjusnoj lokvi krvi i mozga. Amalric podigne pogled prema djevojci koja je klečala pored njega, govoreći na svome nježnom, neznanom jeziku. Kad mu se magla u glavi razišla, počeo ju je razumijevati. Prisjećajući se poluzaboravljenih jezi­ ka koje je učio i zaboravio u prošlosti, sjetio se jezika kojeg je koristila učenjačka klasa u jednoj južnoj provinciji Kotha. “Tko... si... ti.., djevojko?” upita je polako, zamuckujući, zarobljava­ jući njenyi malu ruku svojim očvrslim prstima. “Ja sam Lissa.” Ime je bilo izgovoreno s gotovo neznatnim šušljanjem. Zvučalo je poput mreškanja vitkog potoka. “Drago mi je da si pri svijesti. Bojala sam se da više nisi živ.” “Još malo i više ne bih bio,” promrmlja on bacajući pogled na odvra­ tnu raskrečenu spodobu koja je nekad bila Tilutan. Djevojka je, zadrh­ tavši, odbila pratiti njegov pogled. Ruka joj je drhtala i, kako su bili blizu, Amalric zamisli da može osjetiti brzo lupanje njenog srca. “Bilo je užasno,” zastajkivala je. “Poput nekog užasnog sna. Gnjev... i udarci... i krv—” “Moglo je biti i gore,” zareži on. Izgledalo je daje osjetljiva na svaku promjenu u izgovoru ili raspo­ loženju. Njena se slobodna ruka pomirljivo prikrade njegovoj. “Nisam te htjela uvrijediti. Bilo je vrlo hrabro od tebe riskirati svoj život za strankinju. Ti si hrabar, baš poput sjevernjačkih vitezova o kojima sam čitala.” On baci hitar pogled na nju. Njene velike, bistre oči susretnu nje­ gove, potvrđujući misao koju je izgovorila. On zausti da nešto kaže a onda se predomisli i reče nešto drugo. “Što radiš u pustinji?” “Dolazim iz Gazala,” odgovori ona. “Ja... ja sam pobjegla. Nisam to više mogla izdržati. Bilo je vruće i samotno i zamorno, a vidjela sam samo pijesak, pijesak i užareno plavo nebo. Pijesak mi je palio stopala, a moje su se sandale brzo istrošile. Bila sam tako žedna; moja se čutura brzo ispraznila. Onda sam se htjela vratiti u Gazal, no svaki mi je put izgledao jednako. Nisam znala kojim putem trebam ići. Bilo me je uža­ sno strah pa sam počela trčati u smjeru u kojem sam mislila da je Ga­ zal. Ne sjećam se puno poslije toga; trčala sam sve dok više nisam mo­ gla trčati. “Mora da sam ležala u tom gorućem pijesku neko vrijeme. Sjećam se da sam ustala i teturala dalje; pred kraj sam čula nekoga kako viče i vidjela crnog čovjeka na crnome konju kako jaše prema meni. Onda više nisam znala za sebe dok se nisam probudila i našla se u krilu tog FUTURA

33

čovjeka dok m ije taj davao da pijem vino. Zatim je bilo vikanje i borba— ” zadrhtala je. “Kad je sve bilo gotovo, došuljala sam se do mjesta gdje si ti ležao poput mrtvaca i pokušala te osvijestiti.” “Zašto?” zapita on oštro. Izgledalo je da ne shvaća. “Zašto?” zastala je zbunjeno, “pa... ti si bio ozlijeđen... i... to bi svatko učinio. Osim toga, shvatila sam da si se borio da me zaštitiš od tih crnaca. Ljudi Gazala su oduvijek govorili da su crni ljudi zli i da znaju nauditi bespomoćnima.” “To nije ekskluzivna karakteristika crnaca,” promrmlja Amalric. “Gdje je taj Gazal?” “Ne može biti daleko,” odgovori ona. “Hodala sam cijeli dan... a da­ lje ne znam koliko daleko me je taj crnac nosio pošto me je našao. Ali mo­ ra da me je našao negdje oko zalaska sunca, tako da nije mogao daleko prijeći.” “U kojem smjeru?” on upita. “Ne znam. Išla sam prema istoku kada sam napustila grad.” “Grad?” promrmlja on. “Dan puta odavde? Mislio sam da je uokolo pustinja u krugu od tisuću milja.” “Gazal je u pustinji,” odgovori djevojka. “Izgrađen je među palmama oaze.” Stavivši djevojku na stranu on se uspravi na noge, blago psujući dok si je opipavao grkljan čija je koža bila natučena i izgrebena. Pre­ gledao je sva tri crnca za redom, ne nalazeći života ni u jednom od njih. Onda ih jednog po jednog odvuče nedaleko u pustinju. Negdje u daljini, šakali su počeli kevtati. Vrativši se do pojila, gdje je djevojka strpljivo čučala, on opsuje našavši samo Tilutanovog crnog pastuha uz devu. Ostali su se konji istrgli iz svojih veza i pobjegli tijekom borbe. Amalric se vrati djevojci i ponudi joj šaku sušenih datulja. Željno ih je žvakala dok je on sjedio i promatrao je dok mu je u venama pulsirala rastuća nestrpljivost. “Zašto si pobjegla?” naglo je upita. “Jesi li rob?” “Mi u Gazalu nemamo robova,” odgovori ona. “Oh, bila sam umo­ rna... tako umorna od vječne monotonije. Nadala sam se vidjeti nešto od vanjskoga svijeta. Reci mi, iz koje zemlje dolaziš?” “Rođen sam u zapadnim brdima Aquilonije,” odgovori on. Ona pljesne rukama poput oduševljenog djeteta. “Znam gdje je to! Vidjela sam na zemljovidima. To je najzapadnija zemlja Hyborijanaca, a njen je kralj Epeus Mačevalac.” Amalric osjeti jasan šok. Njegova se glava tržne pa pogleda svoju suputnicu. “Epeus? pa Epeus je mrtav već devet stotina godina. Kraljevo je ime Vilerus.”

34

FUTURA

“Oh, naravno,” reče ona u neprilici, “Baš sam glupa. Naravno daje Epeus bio kralj prije devet stoljeća, kako ti kažeš. No reci mi... reci mi sve o svijetu!” “No, to je velik posao!” odgovori on smeteno. “Ti nisi putovala?” “Ovo je prvi put da sam se udaljila van vidokruga Gazalovih zidi­ na.” izjavi ona. Njegov je pogled bio prikovan na krivulji njenih bijelih grudi. U ovom trenutku nije bio zainteresiran za njene avanture; što se njega ticalo, Gazal je mogao biti i Pakao. On počne govoriti; onda, predomislivši se, uhvati je čvrsto u ruke, mišića napetih, spremnih za otimanje koje je očekivao. No nije sreo ni­ kakav otpor. Njeno je meko primamljivo tijelo ležalo preko njegovih ko­ ljena, i ona ga pogleda pomalo iznenađeno, no bez straha ili nelagode. Mogla je biti i dijete koje se prepušta nekoj novoj igri. Nešto ga je u njenom direktnom pogledu zbunjivalo. Daje vrištala, plakala, borila se ili znalački nasmiješila, znao bi kako se s njom treba ponašati. “Za ime Mitre, tko si ti, djevojko?” grubo je upita. “Niti si taknuta suncem niti sa mnom igraš igru. Tvoj govor pokazuje da nisi obična seIjančica, nevina u svojem neznanju. No izgleda da ne znaš ništa o svi­ jetu i njegovim putevima.” “Ja sam kći Gazala,” odgovori ona bespomoćno. “Da si vidio Gazal, možda bi razumio.” On je podigne i posjedne na pijesak. Uspravivši se, donese sedleni pokrivač i prostre ga za nju. “Spavaj, Lissa,” reče, glasom hrapavim od sukobljenih osjećaja. “Su­ tra namjeravam vidjeti Gazal.” U zoru su krenuli na zapad. Amalric je postavio Lissu na devu, poka­ zujući joj kako treba održavati ravnotežu. Držala se za sedlo objema ru­ kama, ne pokazujući nikakva znanja o devama. Ovo je opet iznenadilo mladog Aquilonca. Djevojka odrasla u pustinji koja nikada prije nije bi­ la na devi; niti je, do prošle noći, ikada jahala ili bila nošena na konju. Amalric je izmudrio nekakav ogrtač za nju. Nosila ga je bez prim­ jedbi, ne pitajući odakle je — prihvaćajući ga kao što je prihvaćala sve stvari koje je učinio za nju, zahvalno ali slijepo, bez pitanja za razlog. Amalric joj nije rekao da je svila, koja je sada štiti od sunca, nekada pokrivala crnu kožu njena otmičara. Dok su jahali, ona ga još jedanput zamoli neka joj ispriča nešto o svijetu, poput djeteta koje moli za priču. “Znam da je Aquilonija daleko od ove pustinje,” reče ona. “Stygia leži između, kao i zemlje Shema i druge zemlje, kako to da si ti ovdje, tako daleko od svoje domovine?” FUTURA

35

Trenutak je jahao u tišini, s rukom na devinom upravljačkom ko­ nopu. “Argos i Stygia ratuju,” reče naglo. “Koth je bio uvučen. Kothijanci su zahtijevali istovremenu invaziju Stygije. Argos je sakupio voj­ sku plaćenika koja je brodovima odjedrila uz obalu na jug. U isto je vri­ jeme Kothska vojska trebala napasti Stygiju na kopnu. Sreli smo Stygijsku flotu i potukli je, tjerajući je nazad u Khem. Trebali smo se iskr­ cati, opljačkati grad i napredovati po toku rijeke Styx, no naš je i­ ral bio oprezan. Naš je vođa bio Princ Zapayo da Kova, Zingaranac. “Krstarili smo prema jugu dok nismo došli do džunglama obraslih obala Kusha. Tu smo se iskrcali a brodovi su bili usidreni dok je vojska napredovala prema istoku, duž Stygijske granice, paleći i pljačkajući . Naša je namjera bila skrenuti k sjeveru na jednoj točci i udariti u srce Stygije te se pridružiti Kothskoj vojsci koja je napredovala sa sjevera. “Tada je došla vijest da smo izdani. Koth je sklopio odvojeni mir sa Stygijancima. Stygijska je vojska napredovala prema jugu sa namje­ rom da nas presretne dok nam je druga već presjekla put prema obali. “Princ Zapayo je, u očaju, smislio ludu ideju da marširamo prema istoku, nadajući se da zaobiđemo Stygijsku granicu i naposlijetku do­ premo do istočne zemlje Shema. No stigla nas je vojska sa sjevera. Ok­ renuli smo se i borili. “Cijeli smo se dan borili, i natjerah ih na povlačenje do njihovog lo­ gora. No, sljedeći je dan stigla vojska sa zapada. Zdrobljeni između dvi­ je sile naša je vojska prestala postojati. Bili smo slomljeni, anihilirani, uništeni. Malo nas je ostalo sposobnih za bijeg. Kad je pala noć, pobje­ gao sam sa svojim pratiocem, Cimmerijancem zvanim Conan — mrgom od čovjeka sa snagom bika. “Odjahali smo na jug u pustinju zato što nije bilo drugog smjera kojim bi mogli ići. Conan je već prije bio u ovom dijelu svijeta i vjerovao da imamo šanse preživjeti. Daleko na jugu našli smo oazu, no stigli su nas Stygijski jahači. Ponovo smo bježali, od oaze do oaze, umirući od gladi i žeđi sve dok se nismo našli u pustoj, nepoznatoj zemlji zasljepljujućeg sunca i praznog pijeska. Jahali smo dok nam konji nisu počeli posrtati a mi zapali u polu-delirij. “Tada, jedne noći, vidjesmo vatre i dojahasmo do njih, očajnički ris­ kirajući da će mo se sprijateljiti s njima. Čim smo stigli u domet, poz­ dravio nas je pljusak strijela. Conanov je konj bio pogođen i propeo se, zbacujući svog jahača. Mora đa mu se vrat slomio poput grančice pošto se više nije micao. Nekako sam pobjegao u tami iako je moj konj uginuo poda mnom. Jedva sam vidio napadače, visoki, vitki, smeđi ljudi koji nose čudnu barbarsku odjeću. “Lutao sam pješice kroz pustinju i združio se s ta tri lešinara koje si jučer vidjela. Bili su to šakali — Ghanati, članovi pljačkaškog plemena

36

FUTURA

miješane krvi: crnačke i sam Mitra zna koje druge. Jedini razlog zašto me nisu umorili je bio taj da nisam imao ništa što bi oni poželjeli. Mje­ sec sam dana lutao i krao s njima zbog toga što nisam imao prilike ništa drugo raditi.” “Nisam znala daje tako bilo,” promrmlja ona. “Re­ kli su mi da ima ratova i okrutnosti vani, u svijetu, no to m ije izgledalo poput sna i vrlo daleko. Slušati te kako govoriš o izdajstvu i bici je gotovo kao da to gledaš.” “Zar neprijatelji nikada ne napadaju Gazal?” upita on. Ona odmahne glavom. “Ljudi široko zaobilaze Gazal. Kad bih vid­ jela crne točkice kako u redovima putuju preko obzora, starci bi rekli da su to vojske koje idu u rat; no nikad se nisu približile Gazalu.” Amalric osjeti neodređen osjećaj nelagode. Ova je pustinja, naizgled beživotna, sadržala neka od najdivljijih plemena na zemlji: Ghanati, koji su dopirali daleko na istok; maskirani Tibu, za koje je vjerovao da žive dalje na jugu; i, negdje prema jugozapadu, polu-bajkovito carstvo Tombalku kojim vlada neka divlja, barbarska rasa. Bilo je neobično da usred ove divlje zemlje postoji grad toliko izbjegavan da njegovi stano­ vnici niti ne znaju što znači rat. Kad je pogledao u stranu čudne su ga misli stale opsjedati. Je li djevojku opalilo sunce? Je li ona kao demon u ženskom obliku, došla iz pustinje ne bi li ga odvukla u neku zagonetnu propast? Pogled na nju, kako se djetinjasto drži za jabuku devinog sedla, bijaše dovoljan da se rastjeraju takve sumnje. No ipak gaje salijetala sumnja. Je li začaran? Možda je bacila neku čaroliju na njega? Uporno su napredovali prema zapadu, zastajući samo da bi u podne jeli datulje i pili vodu. Da bi je zaštitio od pržećeg sunca, Amalric je izradio slabašan zaklon od svog mača i korica kao i sedlenih pokrivača. Umornu i ukočenu od zabacujućeg, poskakujućeg devinog hoda trebalo je spustiti je sa sedla na rukama. Kad je ponovo osjetio podatnu me­ koću njenog tijela, vrela struja strasti prostruji kroz njega. Stajao je, na trenutak nepomičan, opijen njenom blizinom, prije no što ju je polegao u sjenu sklepanog šatora. Osjetio je gotovo dašak bijesa prema tom čistom pogledu kojim je srela njegov, kao i prema mirnoći s kojom je predala svoje mlado tijelo u njegove ruke. Izgledalo je kao da je ne­ svjesna stvari koje bi joj mogle nauditi; njeno ga je nevino povjerenje postiđivalo i izazivalo u njemu bespomoćan bijes. Dok su jeli nije ni osjetio ukus datulja koje je žvakao; oči su mu gorjele na njoj, požudno upijajući svaki detalj njezine vitke, mlade figure. Izgledalo je kao daje nesvjesna njegove pažnje baš poput djeteta. Kada ju je ponovo podigao na njenu devu, a njene su se ruke instiktivno našle oko njegovog vrata, za­ drhtao je. No ipak ju je podigao na njenu životinju te oni nastaviše put.

FUTURA

37

2.

ešto prije zalaska sunca Lissa pokaže rukom i vikne: “Gledaj! Tornjevi Gazala!” Ugledao ih je na rubu pustinje — kule i minareti kako se dižu u jantarnozelenoj nakupini naspram plavog neba. Da nije bilo djevojke po­ mislio bi da je to grad duhova ili fatamorgana. Znatiželjno je pogledao Lissu; nije pokazivala znakove radosti zbog povratka kući. Uzdahnula je, a njena su se vitka ramena opustila. Kada su se približili, datalji su postali očitiji. Ravno iz pustinjskog pijeska uzdizao se zid koji je okru­ živao kule. Amalric je mogao vidjeti da se zid na više mjesta urušava. Tornjevi su, također, bili u jadnom stanju. Krovovi se urušili; zijevale pukotine u zidinama; tornjevi pijano naginjali. Spopala ga je panika; nije li to grad mrtvih u koji ujahuje, vođen vampirom? Brzi pogled na djevojku ga razuvjeri. Nikakav demon ne bi mogao vrebati u toj božan­ ski oblikovanoj figuri. Ona ga pogleda s čudnim, zamišljenim pitanjem u svojim dubokim očima, okrene se neodlučno prema pustinji, a onda se, sa dubokim uzdahom ponovo okrene prema gradu, kao da ju je doh­ vatio neki suptilni, fatalistički očaj. Amalric je sada, kroz pukotine u jantarnozelenom zidu vidio kako se po gradu kreću nekakve prilike. Nitko ih nije pozdravio kad su ujahali kroz široku razvalinu i izišli na široku ulicu. Iz blizine, uokvireno zalazećim suncem, propadanje je bilo još uočljivije. Trava je divlje rasla po ulicama, probijajući se kroz razbijeni pločnik; trava je rasla i na malim trgovima. Ulice i dvorišta bijahu posuti krhotinama razbijenog kamena. Tu i tamo bi ruševine kuća bile raščišćene a prostor iskorišten za uzgoj povrća. Kupole su se uzdizale, napuknute i uprljane. Dveri su zijevale, bez vrata. Sve je bilo taknuto rukom raspadanja. Tada Amalric primijeti da je jedna kula netaknuta: sjajni, crveni, cilindrični toranj, koji se uzdizao na krajnjem jugoistočnom kraju grada. Sjao je kroz ruševine. Amalric ga pokaže. “Zašto je taj toranj manje uništen od ostalih?” upita. Lissa problijedi, zadrhti i grčevito ga uhvati za ruku. “Ne govori o tome!” prošapće. “Ne gledaj prema tome — ni ne misli o tome!” Amalric se namršti; bezimeni nagovještaji njenih riječi nekako promijeniše izgled tajnovitog tornja. Sada je podsjećao na glavu zmije, kako se izvija nad ruševinom i pustoši. Struja je crnih točkica — šiš­ miša u letu — tekla iz njegovih visokih crnih otvora. Mladi se Aquilonac oprezno ogleda oko sebe. Napokon, nije imao nikakvo uvjerenje da će ga ljudi Gazala dočekati prijateljski. Vidio je

N

38

FUTURA

ljude kako se opušteno šeću ulicama. Kada bi zastali i zagledali se u njega, tijelom bi mu, iz nekog razloga, prolazili žmarci. Bili su to muš­ karci i žene ugodnih crta lica i nježnih pogleda. Njihovo je zanimanje bilo tako slabašno — tako nejasno i neosobno. Nisu se ni pomakli da bi mu prišli ili razgovarali s njim. Mogla je to biti najuobičajenija stvar na svijetu da naoružani konjanik izjaše iz pustinje u njihov grad; no Amalric je znao da nije tako, a opušteni način kojim su ga ljudi Gazala primili izazivao je lagani osjećaj nelagode u njegovim grudima. Lissa im se obrati, pokazujući Amalrica čiju je ruku podigla poput očaranog djeteta: “Ovo je Amalric od Aquilonije, koji me spasio od crnih ljudi i doveo me kući.” Pristojan žamor dobrodošlice dopre od ljudi, a nekoliko njih priđu kako bi se rukovali. Amalric pomisli kako nikada nije vidio toliko neja­ snih, blagih lica. Njihove su oči bile nježne i blage, bez straha i bez čuđe­ nja. No to ipak nisu bile oči glupe stoke; prije ljudi umotanih u snove. Njihovi pogledi su u njemu izazivali osjećaj nestvarnosti; jedva je razumio što mu govore. Njegov je um bio zauzet neobičnošću svega; ti ti­ hi, sneni ljudi U svojim svilenim tuunikama i mekim sandalama koji se s besciljnom mlitavošću kreću među uprljanim ruševinama. Lotosov raj ilu­ zija? Na neki je način ta zlokobno crvena kula udarila neskladnu notu. Jedan od ljudi, glatkoga neizboranog lica, no srebrne kose, reče: “Aquilonija? Tamo je bila invazija — čuli smo o Kralju Bragorusu od Nemedije. Kako je prošao rat?” “Potukli su ga,” odgovori Amalric kratko, zatomljujući drhtaj. De­ vet je stotina godina prošlo otkad je Bragorus poveo svoje kopljanike preko Aquilonijske krajine. Ispitivač ga dalje nije ispitivao; ljudi su se polako raspršili a Lissa ga povuče za ruku. Okrenuo se i napasao oči na njoj. U zemlji iluzije i sna, njezino je meko, čvrsto tijelo sidrilo njegove lutajuće pretpostavke. Ona nije bila san; bila je stvarna; njeno je tijelo bilo slatko i opipljivo poput vrhnja i meda. “Dođi,” reče ona, “hajdemo se odmoriti i jesti.” “Što je s ljudima?” on će ozbiljno. “Zar im nećeš ispričati svoje do­ življaje?” “Ne bi ih to zanimalo, osim na par trenutaka,” odgovori ona, “Malo bi slušali a onda odlutali. Jedva da i znaju da sam bila otišla. Dođi!” Amalric povede konja i devu u jedno zatvoreno dvorište u kojem je rasla visoka trava, a voda tekla iz razbijene fontane kroz mramorni žljeb. Tamo ih priveže; zatim je slijedio Lissu. Uzavši ga za ruku, vo­ dila ga je kroz dvorište do nadlučenog prolaza. Pala je noć. U otvore­ nom prostoru iznad dvorišta nakupile su se zvijezde, ocrtavajući zup­ časte vrškove. FUTURA

39

Lissa krene kroz seriju mračnih prostorija, krećući se sa sigurnošću iskustva. Amalric je pipao za njom, vođen njezinom malom rukom u svojoj. Tu pustolovinu nije nalazio ugodnom. Miris prašine i raspada­ nja je visio u gustoj tami. Pod njegovim su stopalima sad bile razbijene pločice a sad isluženi tepisi. Njegova je slobodna ruka dodirivala ornamentirane lukove prolazđ. Tada su zvijezde zasjale kroz razbijeni krov, pokazujući mu slabo osvijetljen vijugav hodnik, ispovješan trunućim tapiserijama. Šuštale su na laganom povjetarcu; njihov je zvuk bio po­ put šapta vještica, tjerajući mu kosu na glavi uvis. Onda su došli u prostoriju slabo osvijetljenu zvjezdanim sjajem koji je strujao kroz otvorene prozore, te Lissa pusti njegovu ruku. Na trenu­ tak je nešto prtljala a onda stvorila slabašno svjetlo. Bila je to staklenasta grudica koja je sjala zlatnom svjetlošću. Stavila ju je na mramor­ ni stol i pokazala Amalricu neka sjedne na kauč bogato natrpanom svi­ lom. Kopajući po nekom skrovištu ona izvadi zlatnu posudu punu vina kao i druge koje su sadržale jela nepoznata Amalricu. Datulja je bilo; no drugo voće i povrće, bljutavo i bezukusno za njegov ukus, nije poz­ navao. Vino je bilo ugodno nepcu no ne jače od vode poslije pranje suđa. Na mramornoj stolici nasuprot njemu, Lissa je delikatno grickala. “Kakvo je ovo mjesto?” on će oštro. “Ti si poput ovih ljudi, a ipak neobično različita od njih.” “Kažu da sam nalik našim precima,” odgovori Lissa. “Prije puno su godina došli u pustinju i izgradili ovaj grad usred velike oaze koja je sadržala više izvora. Kamen su uzeli sa ruševina puno starijeg grada — jedino je Crvena Kula—” (glas joj je utišao i ona nervozno pogleda prema prozorima ispunjenima zvijezdama) “—jedino je crvena kula ta­ mo stajala. Bila je prazna — tada. “Naši su preci, koji su se zvali Gazali, nekada živjeli u južnom Kothu. Bili su zapaženi zbog svoje učenjačke mudrosti. No htjeli su obno­ viti obožavanje Mitre, koje su Kothijanci već odavno napustili, te ih kralj protjera iz svog kraljevstva. Krenuli su na jug, mnogi od njih: sve­ ćenici, učenjaci, učitelji i znanstvenici sa svojim Shemitskim robovima. “Podigli su Gazal u pustinji; no robovi su se pobunili gotovo istog trenutka kada je grad dovršen. Prema njima se nije loše postupalo; no u noći je do njih došla vijest koja ih je nagnala da bjesomučno pobjegnu iz grada u pustinju. “Moj je narod tamo živio učeći kako proizvesti hranu i piće iz siro­ vina koje su im bile pri ruci. Njihova je znanost bila čudesna. Kad su robovi pobjegli, sa sobom su uzeli svaku devu, konja i magarca u gradu. Od tada više nije bilo komunikacije s vanjskim svijetom. U Gazalu pos­ toje cijele prostorije ispunjene zemljovidima i knjigama i kronikama, no one su sve stare najmanje devetsto godina; bilo je to prije devetsto

40

FUTURA

godina kada je moj narod pobjegao iz Kotha. Od tada nijedan čovjek iz vanjskog svijeta nije nogom stupio u Gazal. A ljudi polako nestaju. Pos­ tali su tako sneni i introspektivni da niti nemaju ljudskih strasti niti ljudskih želja. Grad se raspada a nitko neće ni rukom pomaknuti da ga popravi. Užas—” (zagrcnula se i stresla) “—kada ih je užas sustigao, nisu se mogli niti boriti ni bježati.” “Kako to misliš?” prošapta on, dok mu je hladni vjetar puhao niz hrptenjaču. Suštanje trulih tapiserija niz tamne bezimene crne hod­ nike izazivalo je nejasne strahove u njegovoj duši. Ona odmahne glavom. Ustane, obiđe mramorni stol i stavi ruke na njegova ramena. Njene su oči bile vlažne i sjale užasom kao i očajnič­ kom željom koja mu izazove stezanje u grlu. Instinktivno mu ruka ob­ grli njenu vitku priliku, a on osjeti kako ona drhti. “Zagrli me!” preklinjala gaje. “Strah me je! Oh, sanjala sam čovjeka poput tebe. Ja nisam poput mog naroda; oni su mrtvaci što hodaju za­ boravljenim ulicama; no ja sam živa. Ja sam topla i svjesna. Ja sam gladna i žedna i željna života. Ne mogu podnijeti tihe ulice i raspad­ nute dvorane i nejasne ljude Gazala, iako nikad nisam poznavala ništa drugo. Zato sam pobjegla; željela sam život—” Nekontrolirano je jecala u njegovim rukama. Kosa joj je padala pre­ ko lica; njena gaje lomnost omamljivala. Njeno se čvrsto tijelo upinjalo prema njegovom. Ležala je preko njegovih koljena, ruku grčevito oko njegovog vrata. Pridižući je na svoja prsa gnječio joj je usne svojima. Oči, usne, obrazi, kosa, grlo, grudi — obasipao ju je vrućim poljupcima, sve dok joj se grcaji nisu pretvorili u uzdahe. Njegova strast nije bila jarost nasilnika. Strast koja je u njoj drijemala odjednom se probudila u jednom noćnom valu. Sjajna zlatna lopta, udarena njegovim grabećim prstima, padne na pod i ugasi se. Samo je svjetlost zvijezda sjala kroz prozore. Ležeći u Amalricovim rukama na kauču pokrivenom svilom Lissa je otkrivala svoje srce i šaptala svoje snove i nade i aspracije — djeti­ njaste, patetične, užasne. “Odvest ću te,” promrmlja on. “Sutra. U pra­ vu si; Gazal je grad mrtvih. Potražit će mo život u vanjskom svijetu. Nasilan je, težak i okrutan no bolji od ove živuće smrti—” Noć presiječe drhtavi vrisak agonije, užasa i očaja. Njegov zvuk is­ tjera hladan znoj na Amalricovu kožu. On se naglo prene u uspravan položaj na kauču no Lissa ga je još uvijek očajnički držala. “Ne, ne!” preklinjala gaje paničnim šaptom. “Ne idi! Ostani!” “Ali događa se umorstvo!” uzvikne on, petljajući oko svog mača. Iz­ gledalo je da vriskovi dopiru s druge strane jednog od vanjskih dvori­ šta. Pomiješan s njima bio je i nekakav neopisivi derući, trgajući zvuk. FUTURA

41

Uzdizali su se sve više i sve tiše, neizdrživi u svojoj beznadnoj agoniji, a tada ugasnuli u jednom dugom, podrhtavajućem uzdahu. “Čuo sam ljude koji su umirali na mukama kako tako urlaju!” pro­ mrmlja Amalric, drhteći od užasa. “Kakav je ovo đavolji posao?” Lissa se snažno tresla u napadu užasa. Osjećao je divlje lupanje njenog srca. “To je užas o kojemu sam govorila!” prošapće ona. “Užas koji obitava u Crvenoj Kuli. Davno je, davno došao; neki kažu daje ži­ vio ovdje u izgubljenim godinama te da se vratio poslije izgradnje Gazala. Ono proždire ljudska bića. Sto je to, nitko ne zna, pošto ga nitko još nije vidio i preživio da bi mogao o tome pričati. To je ili bog ili đa­ vao. Zato su robovi pobjegli; zato ljudi iz pustinje izbjegavaju Gazal. Mnogi su od nas završili u njegovom užasnom trbuhu. Naposlijetku će svi nestati a ono će vladati praznim gradom, kao što se kaže daje vla­ dalo ruševinama na kojima je podignut Gazal.” “Zašto su ljudi ostali da ih se poždere?” zapita on. “Ne znam,” prošapće ona. “Oni sanjaju...” “Hipnoza,” promrmlja Amalric; “hipnoza kombinirana propadanjem. To sam vidio u njihovim očima. Taj ih je đavao opčinio. Mitre mi, kako odvratna tajna!” Lissa prisloni svoje lice na njegova prsa i zagrli ga. “No, što nam je činiti?” upita on nesigurno. “Nemamo što,” prošapće ona. “Tvoj bi mač bio beskoristan. Možda nam ono neće nauditi. Noćas je dohvatilo plijen. Moramo čekati poput ovaca koje čekaju mesara.” “Proklet bio ako ću ja— ” Amalric uzvikne u naglom žaru želje za akcijom. “Nećemo čekati jutro. Krećemo noćas. Skupi zavežljaj hrane i pića. Ja ću otići po konja i devu te ih dovesti u vanjsko dvorište. Vidimo se tamo!” Pošto je nepoznato čudovište već napalo, Amalric je pretpostavljao da nema opasnosti u tome da djevojku ostavi samu na nekoliko trenu­ taka. No ipak su mu kožom prolazili žmarci dok se pipkajući spuštao niz vijugavi hodnik pa kroz crne odaje u kojemu su šaputale njišuće tapiserije. Životinje je našao kako se nervozno naslanjaju jedna na dru­ gu u dvorištu gdje ih je ostavio. Pastuh je njištao i gurkao ga njuškom kao da osjeća opasnost u toj noći bez daha. Amalric osedla životinje i namakne im uzde te ih izvede kroz uzak prolaz na ulicu. Nekoliko je minuta kasnije stajao na dvorištu osvijetljenom zvije­ zdama. Tek što je stigao do njega prene ga užasan vrisak koji je drhta­ vo prostrujao zrakom. Dopro je iz prostorije u kojoj je ostavio Lissu. On odgovori tom žalobnom pozivu divljačkim urlikom. Potežući mač, on potrči preko dvorišta i baci se kroz prozor. Zlatna je lopta opet sjala

42

FUTURA

iscrtavajući cme sjene u udaljenim uglovima sobe. Svila je ležala razba­ cana po podu. Mramorna je stolica bila srušena; no odaja je bila prazna. Bolesna slabost obuzme Amalrica i on otetura do mramornog stola dok je pred njegovim očima pijano drhtala mutna svjetlost. Tada ga obuzme luđačko bjesnilo. Crvena Kula! Tamo će zlotvor odnijeti svoju žrtvu! On jurne natrag preko dvorišta, pronađe pravu ulicu i potrči prema kuli koja je pod zvijezdama sjala ukletom svjetlošću. Ulice nisu bile ravne. Presijecao je put kroz tihe, crne zgrade i prelazio dvorišta čiju je obujnu travu lelujao noćni vjetar. Pred njim, nakupljena oko grimiznog tornja, uzdizala se gomila ru­ ševina gdje se raspadanje divljačkije nahranilo nego u ostatku grada. Očito da nitko tamo nije živio. Naginjale su se i rušile, raspadajuća ma­ sa nestabilne gradnje, s crvenom kulom koja se među njima uzdizala poput otrovnog crvenog cvijeta na ruševinama klaonice. Da bi došao do tornja morao bi prvo prijeći ruševine. Bezobzirno je navalio u crnu masu, opipom tražeći vrata. Našao je jedna i ušao, bodući mačem pred sobom. Tada ugleda pogled kakav ljudi katkada vide u fantastičnim snovima. Pred njim se prostirao dugačak hodnik, vidljiv u blijedom, ukletom svjetlu, crnih zidova prekrivenih neobičnim, drhtavim tapiserijama. Daleko niza nj vidio je udaljavajuću priliku — bijelu, golu, pognutu priliku, kako posrče naprijed, vukući nešto čiji ga prizor ispuni znoj­ nim užasom. Tada prikaza nestane iz njegova vidokruga, a s njom nes­ tane i taj nestvarnini odsjaj. Amalric je stajao u utihnulom mraku ne videći ništa, ne čuvši ništa; misleći jedino na pognutu, bijelu priliku koja je vukla mlitavo ljudsko tijelo niz dugi crni hodnik. Kako je pipkao dalje, nejasno mu se sjećanje promeškolji u mozgu: sjećanje na gnjusne priče promrljane nad gasećom vatrom u lubanjolikoj đavo-đavo kući crnog vješca — priča o bogu koji je živio u grimiz­ noj kući u razrušenom gradu — bogu kojeg su obožavali mračnjački kultovi u vlažnim džunglama uz lijene, blatne rijeke. I tada se također probudila, u njegovom umu, inkantacija prošaptana mu u uho tihim glasom punim strahopoštovanja, dok je noć zadržavala dah, lavovi pre­ stali urlikati uz rijeku, a i sama paprat prestala šuštati jedna o drugu. Ollam-onga, prošapće tamni vjetar kroz mračni hodnik. Ollam-onga, prošapće prašina što je prštala pod njegovim brzim nogama. Koža mu je bila orošena znojem, a mač tresao u ruci. Prikradao se kroz božju kuću, i strah gaje držao u svojoj košćatoj ruci. Kuća božja — puni užas te fraze mu je ispunjavao um. Svi su ga strahovi predaka, kao i straho­ vi koji su sezali iza naslijeđa i primordijalne rasne memorije, sada sali­ jetali; užas neljudski i kozmički izazivao je u njemu mučninu. Svijest o FUTURA

43

njegovoj slabašnoj ljudskosti ga je drobila dok je prolazio kroz kuću tmine, koja je bila kuća boga. Oko njega je svjetlucao nekakv sjaj, tako blijed da ga se jedva moglo primijetiti. Znao je da se približava samoj kuli. Još jedan trenutak i pipkajući je tražio put kroz nadlučena vrata i proteturao preko neo­ bično raspoređenih stuba. Uspinjao se i uspinjao; i kako se penjao, taj je slijepi gnjev, koji predstavlja zadnju obranu ljudskosti pred dijabolizmom i svim neprijateljskim silama univerzuma, strujao kroz njega. Zaboravio je svoj strah. Zapaljen strašnom željom, penjao se i penjao kroz gustu, zlu tminu sve dok nije došao u prostoriju obasjanu neo­ bičnim, zlatnim sjajem. Na udaljenom je kraju odaje kratko stubište vodilo do neke vrste uzdignuća ili platforme na kojoj su stajali komadi kamenog pokućstva. Unakaženi su ostaci žvtve bili razbacani po platformi, a jedna je ruka opušteno visjela niza stube. Mramorne su stube bile poprskane čip­ kastim uzorkom kapi krvi, poput stalaktita koji tvore obruč oko vrućeg izvora. Mnoge su od tih kapi bile stare, osušene i tamno smeđe, no ne­ ke su još uvijek bile crvene, vlažne i sjajne. Pred Amalricom, u postolju tih stuba, stajala je bijela, gola prilika. Amalric zastane jezika priljepljenog za nepce. Prema izgledu, to je bio goli bijeli čovjek koji je stajao, gledajući ga, moćnih ruku prekriženih na alabasternim prsima. No oči su bile lopte isijavajuće vatre, kakva nikada nije gledala iz neke ljudske glave. U tim je očima Amalric na­ zreo smrznute plamenove konačnih paklova, dotaknutih stravičnim sjenama. Tada, pred njim, prilika počne gubiti oštrinu svojih rubova — lelu­ jati se. Sa strašnim je naporom Aquilonac raskinuo stege tišine i izgo­ vorio užasnu, kriptičnu inkantaciju. Onda, kada su jezive riječi presjekle tišinu, bijeli je div zastao — ukočio se. Opet su mu rubovi obrisa bili jasni i izraženi naspram zlatne pozadine. “Sad napadni, proklet da si!” vikne Amalric histerično. “Zarobio sam te u tvojem ljudskom obliku! Crni je čarobnjak govorio istinu! Bila je to gospodarska riječ koju mi je dao! Napadni Ollam-onga! Dok ne slomiš kletvu gosteći se mojim srcem, nisi ništa više od čovjeka poput mene!” S urlikom poput naleta crnog vjetra stvorenje jurne. Amalric iskoči u stranu, van domašaja tih ruku čija je snaga bila veća od snage torna­ da. Jedan je raširen prst s pandžom zahvatio njegovu tuniku i strgnuo je poput trule prnje kako je čudovište prošlo pored njega. No Amalric se, uzbuđen do više nego ljudske brzine užasom borbe, okrenuo i zabio mač u leđa stvorenja, tako daje vršak prodro pedalj van iz širokih prsa. Pakleni urlik agonije protrese kulu. Čudovište se okrene i jurne na Amalrica, no mladić iskoči u stranu i potrči uza stube do platforme.

44

FUTURA

Tamo se okrene, uhvati mramorno sjedalo, i baci ga dolje na užas koji se gegao uza stube. Ravno u lice je pogodio masovni projektil, noseći neman nazad niza stube. Ustalo je, užasan prizor, jako krvareći i po­ novno navalilo uza stube. U očaju, Amalric podigne klupu od nefrita čija je težina iz njega izvukla jecaj napora, i baci je. Pod udarom te leteće težine Ollam-onga se skotrlja nazad niz stube i ostane ležati među mramornim krhotinama koje oblije njegova krv. U zadnjem, očajničkom naporu, ono se uspravi na ruke, staklenastih oči­ ju. Zabacivši unazad svoju krvavu glavu, ono ispusti stravičan urlik. Amalric se strese i trgne pred beskonačnim užasom tog vriska, koji dobi odgovor. Odnekud iz zraka iznad kule prigušen se skup de­ monskih krikova vrati poput jeke. Onda se unakažena bijela prilika omlohavi među krhotinama umrljanima krvlju. Tada Amalric shvati da jednog od bogova Kusha više nema. S tom mišlju nahrupi slijepi, bezumni užas. U magli strave, on se sjuri s platforme niza stube, odmičući se od onoga što je, zureći u njega, ležalo na podu. Izgledalo je da se sama noć pobunila protiv njega, zgrožena tim bogohuljem. Razum je, oduševljen svojim trijumfom, bio utopljen u poplavi praiskonskog straha. Kad je stupio nogom na dno stubišta, Lissa mu priđe ispruženih bijelih ruku, očiju poput jezera užasa. “Amalric!” bio je to poziv nesretnika kojega progone sablasti. On je snažno zagrli. “Vidjela sam to,” prošapće ona, “kako vtfče mrtvog čovjeka kroz hod­ nik. Vrisnula sam i pobjegla; tada, kada sam se vratila, čula sam te kako vičeš i shvatila da si me otišao tražiti u Crvenoj Kuli— ” “A ti si došla sa mnom podijeliti sudbinu.” Glas mu je bio gotovo nerazumljiv. Tada, kada je pokušala virnuti u drhtavoj fascinaciji pored njega, on joj rukom pokrije oči i okrene je. Bolje da ne vidi ono što leži na grimiznom podu. On trgne svoju poderanu tuniku s poda ali se nije usudio taknuti mač. Dok je napola vukao, napola nosio Lissu niz sjenovite stube, pogled preko ramena mu otkrije da gola bijela prilika više ne leži među slomljenim mramorom. Inkantacija je zarobila Ollamongu u njegovom ljudskom obličju za života ali ne i u smrti. Slijepilo na trenutak obuzme Amalrica; a onda je, potaknut u frenetičnu žurbu, po­ gurao Lissu niz stube te kroz mračne ruševine. Nije usporio korak sve dok nisu došli do ulice gdje su se konj i deva naguravali jedno o drugo. Brzo je posjeo djevojku na devu i skočio na pa­ stuha. Preuzimajući vodstvo krene ravno prema razbijenom zidu. Na­ kon nekoliko minuta udisao je punim plućima. Svježi zrak pustinje hla­ dio mu je krv; u njemu nije bilo vonja raspadanja i stravične starine. FUTURA

45

S jabuke sedla visjela mu je mala čuturica. Nisu imali ništa hrane, a mač mu je ostao u odaji u Crvenoj Kuli. Bez hrane i nenaoružani suo­ čili su se sa pustinjom; no njene su opasnosti izgledale manje ozbiljne od užasa grada iza njih. Jahali su bez riječi. Amalric krene prema jugu; negdje u tom smjeru nalazi se pojilo. Baš u zoru, kad su se popeli na sljeme pijeska, pogle­ dao je unazad prema Gazalu, nestvarnom u ružičastoj svjetlosti. Uko­ čio se a Lissa uzvikne. Iz pukotine na zidu izjahalo je sedam konjanika. Njihovi su konji bili crni a i jahači bijahu odjeveni u crno od glave do pete. U Gazalu nije bilo konja. Strava se razlije Amalricom te on, okre­ ćući se, natjera konja na pokret. Sunce se uzdiglo crveno, pa zlatno i na kraju lopta bijelog razgorenog plamena. Dalje i dalje su bjegunci išli, ošamućeni vrućinom i umo­ rom, zaslijepljeni jarom. S vremena bi na vrijeme ovlažili usne vodom. Iza njih, ujednačenom brzinom, jahalo je sedam crnih točaka. Večer je počela padati, a sunce pocrvenilo i krenulo k rubu pustinje. Hladna ruka zgrabi Amalricovo srce. Jahači su se približavali. Kako je došla tmina, tako su došli i crni jahači. Amalric baci pogled na Lissu i zastenje. Njegov pastuh posrne i padne. Sunce je zašlo; mje­ sec odjednom zakrili šišmišolika sjena. U potpunoj su tami zvijezde crveno sjale, a Amalric iza sebe začuje sve jače hučanje, kao da se pri­ bližava vjetar. Crna, brza gromada, nagomilana naspram noći u kojoj su svjetlucale iskrice grozne svjetlosti. “Bježi, djevojko!” on vikne u očaju. “Idi dalje, spasi se; oni žele mene!” Umjesto odgovora ona se spusti s deve i omota svoje ruke oko njega. “Umrijet ću s tobom!” Sedam se crnih obličja nadnosilo naspram zvijezda, jureći poput vjetra. Pod kapuljačama sjale su lopte zle vatre; kosti čeljusti bez mesa kao da su klackale jedna o drugu. Tada se događaji prekinu s trzajem; konj prohuji kraj Amalrica, nejasan obris u neprirodnoj tami. Čuo se zvuk sraza kad je nepoznata životinja projurila među nadolazećim prilikama. Neki konj raspoma­ mljeno zanjišti, a bikoliki glas zavikne na nekom nepoznatom jeziku. Odnekud iz noći odgovori mu zbrkana galama. Odvijala se nekakva nasilna akcija. Konjska su kopita tutnjala i toptala; čulo se odzvanjanje divljih udaraca; isti je zaglušni glas strastve­ no psovao. A onda se naglo pokaže mjesec i osvijetli fantastičnu scenu. Čovjek na gorostasnom konju se okretao, sjekao i mlatio po nai­ zgled praznom zraku. Iz drugog je smjera nadirala divlja horda jahača s izvinutim mačevima obasjanim mjesečinom. Dalje preko sljemena uzvisine, sedam je crnih prilika nestajalo, ogrtača lepršajućih poput šišmiševih krila. «

46

FUTURA

Amalrica preplavli horda divljih ljudi koji su skakali sa svojih ko­ nja i gomilali se oko njega. Žilave su ga ruke hvatale, bijesna su tamna lica režala na njega. Lissa vrisne. Tada se napadači raštrkaju lijevo i desno kad je veliki čovjek zauz­ dao svog konja ured gomile. On se nagne preko sedla i pažljivo se zabulji u Amalrica. “Đavola mi,” urlikne. “Amalric Aquilonac!” “Conan!” Amalric zbunjeno odgovori. “Conan! Živ!” “Življi nego kako ti izgledaš,” odgovori ovaj. “Croma mi, čovječe, iz­ gledaš kao da su te svi đavoli ove pustinje progonili kroz noć. Kakve su to bile stvari što su te progonile? Jahao sam oko logora što su ga podigli moji ljudi kako bih su uvjerio da se nikakvi neprijatelji ne skrivaju okolo, kad se mjesec ugasio poput svijeće, a ja čuh zvukove borbe. Odjahao sam prema zvukovima; i tako mi Mache, našao sam se usred tih đavola prije no što sam shvatilo što se zbiva. Imao sam mač u ruci i ra­ zmahao se — Croma mi, oči su im gorjele poput vatre u tami! Znam da ih je moja oštrica sjekla; no kad je izišao mjesec nestadoše poput povje­ tarca. Jesu li to bili ljudi ili đavoli?” “Demoni poslani iz Pakla,” strese se Amalric. “Nemoj me pitati; o nekim stvarima ne valja raspravljati.” Conan nije inzistirao; niti je izgledao iznenađeno. Njegova su vjero­ vanja sadržala noćne demone, duhove, bauke i patuljke. “Mogao sam od tebe očekivati da ćeš naći ženu, pa čak i u pustinji,” reče on, pogledavajući Lissu. Djevojka se bila privukla Amalricu i sada se naslanjala na njega prestrašeno gledajući divlje prilike koje su ih okruživale. “Vina!” zagrmi Conan. “Donesite čuture! Ovdje!” On zgrabi kožnatu čuturu koju su mu pružili i stavi je Amalricu u ruku. “Daj djevojci gut­ ljaj i sam nešto popij,” savjetovao je. “Onda će mo vas staviti na konje i odvesti do logora. Treba vam hrane, odmora i sna. To mogu vidjeti.” Doveden je bogato opremljen konj, propinjući se i plešući, a snažne ruke pomognu Amalricu da se uspne na sedlo. Djevojku su mu dodali, te oni krenuše prema jugu, okruženi žilavim, smeđim jahačima u sli­ kovitim dronjcima. Mnogi su nosili feređe koje su im skrivale lica ispod očiju. “Tko je on?” prošapta Lissa ruku oko vrata svoga ljubavnika. Pri­ državao ju je na sedlu ispred sebe. “Conan Cimmerijanac,” promrmlja Amalric. “Čovjek s kojim sam tumarao po pustinji poslije poraza plaćenika. To su ljudi koji su ga oborili. Ostavio sam ga da leži pod njihovim kopljima, naizgled mrtav. Sada ga ponovo surećemo, očito kao njihovog poštovanog vođu.” “On je strašan čovjek,” prošapće ona. FUTURA

47

On se nasmiješi. “Do sada još nisi vidjela bjelokožog barbarina. On je lutalica, pljačkaš i ubojica; no ima svoj vlastiti moralni kod. Ne vje­ rujem da se imamo od njega bilo što bojati.” U srcu Amalric nije bio toliko siguran. Na neki bi se način moglo reći da je prokockao Conanovo prijateljstvo kad je odjahao u pustinju, ostavivši Cimmerijanca onesviještenog na zemlji. No tada nije znao da je Conan živ. Sumja je progonila Amalrica. Primitivno vjeran svojim suputnicima, Cimmerijančeva divlja priroda nije vidjela zašto ostatak svijeta ne bi smio biti opljačkan. Živio je od mača. Amalric zadrži dr­ htaj kada je pomislio što bi se moglo dogoditi ako Conan poželi Lissu. Kasnije, nakon što su jeli i pili u logoru jahača, Amalric je sjedio kraj male vatre ispred Conanovog šatora; Lissa je, pokrivena svilenim ogrtačem, dremuckala sa svojom kovrčavom kosom na njegovim ko­ ljenima. Preko puta njih svjetlost vatre je igrala na Conanovom licu, izmjenjujući svjetlost i sjenu. “Tko su ovi ljudi?” upita mladi Aquilonac. “Jahači Tomabalkua,” ogovori Cimmerijanac. “Tombalku!” uzvikne Amalric. “Znači to nije mit!” “Daleko od toga!” složi se Conan. “Kad je moj prokleti konj propao podamnom, potpuno sam se obeznanio; i onda, kada sam povratio svi­ jest, bio sam već svezan od glave do pete. To me naljutilo pa sam preki­ nuo par struna što su me vezale; no oni su ih nadovezivali jednako brzo koliko je meni trebalo da ih pokidam — nikada nisam uspio potpuno osloboditi jednu ruku. No ipak, njima je moja snaga izgledala značaj­ nom...” Amalric se bez riječi zagledao u Conana. Čovjek je bio i visok i širok kao što je bio Tilutan, ali bez crnčevog suvišnog mesa. Mogao bi slomiti Ghanatinu šiju golim rukama. “Odlučili su me odnijeti u svoj grad umjesto da me odmah ubiju,” nastavi Conan. “Mislili su da će čovjek poput mene dugo izdržati na mukama i tako ih zabaviti. Dakle, vezali su me na konja bez sedla i odosmo mi u Tombalku. “Postoje dva kralja Tombalkua. Doveli su me pred njih — mršavi, smeđokosi đavao zvan Zehbeh i veliki, debeli crnac koji je drijemao na svom prijestolju od slonove kosti. Zehbeh je upitao smeđeg svećenika, Dauru, što da učine sa mnom, pa je Daura bacio kocke od ovčje kosti i rekao da me treba živog odrati pred prijestoljem Jhila. Svi su klicali i tako probudili crnog kralja. “Pljunuo sam na Dauru i sočno ga prokleo, kao i kraljeve. Rekao sam da, ako će me već živoga odrati, Croma mi, da zahtijevam pun trbuh vina prije nego počnu, te sam ih proklinjao da su lopovi, kukavice i kurvinski sinovi.

48

FUTURA

“Nato se crni kralj razbudio, uspravio na prijestolju i zagledao u mene. Tada je ustao i povikao ‘Amra!’ te sam ga tada prepoznao — Sakumbe, Subanac s Crne Obale, debeli pustolov kojeg sam dobro pozna­ vao u danima kada sam bio bukanir duž te obale. Trgovao je slonova­ čom, zlatnim prahom i robovima, te bi precjenkao i đavola za njegove rođene zube. Dakle, kad me prepoznao, smrdljivi se stari đavo spustio sa svoga prijestolja te me radosno zagrlio i skinuo mi konopce s obje ruke. Tada je proglasio da sam ja Amra, Lav i njegov prijatelj i da mi nitko ne smije nauditi. “Tada je uslijedila diskusija pošto su Zehbeh i Daura htjeli moju kožu. No Sakumbe je podviknuo za svog vješca, Askiu, te je ovaj i došao — sav perje i zvončići i zmijske kože — čarobnjak Crne Obale i sin samoga vraga ako je ikada takvoga bilo. “Askia je skakutao i zazivao inkantcije i proglasio da je Sakumbe izabran od Ajujua Tamnog i da sve što on kaže prolazi. Svi su crnci Tombalkua vikali, a Zehbeh se povukao. “Jer, crnci su u Tombalkuu na vlasti. Prije nekoliko stoljeća, Aphaki, jedna Shemitska rasa, su prodrli u južnu pustinju i osnovali kra­ ljevinu Tombalku. Pomiješali su se s pustinjskim crncima i rezultat je bio smeđa rasa ravne kose koja je još uvijek više bijela nego crna. Oni su dominantna kasta u Tombalkuu. No, oni su u manjini te čisto crni kralj uvijek sjedi na tronu pokraj vladara Aphaki. “Aphaki su pokorili nomade jugozapadne pustinje i crnačka pleme­ na stepa koje leže južnije od njih. Većina tih jahača su, na primjer, Tibu, miješane Stygijske i Crnačke krvi. Drugi su Bigharma, Mindanga i Borni. “Dakle, Sakumbe je, kroz Askiu, pravi vladar Tombalkua. Aphaki obožavaju Jhila, no crnci obožavaju Ajujua Tamnog i njegov soj. Askia je došao u Tombalku sa Sakumbom i oživio poštovanje Ajuja koje se raspadalo zbog Aphaki svećenika. On također ima i svoj privatni kult koji obećava sami bogovi znaju kakve grozote. Askia je spravio crnu magiju koja je pobijedila čarobnjaštvo Aphakija, te su ga crnci pozdra­ vili kao proroka kojeg su poslali tamni bogovi. Sakumbe i Askia rastu dok Zehbeh i Daura propadaju. “Pošto sam Sakumbeov prijatelj, a i Askia se založio za mene, crnci su me dočekali s velikim aplauzom. Sakumbe je dao Kordofa, generala konjanika, otrovati a mene je postavio na to mjesto, što je oduševilo crn­ ce i ogorčilo Aphakije. “Svidjet će ti se Tombalku! Stvoren je da ga ljudi poput nas oplja­ čkaju! Postoji pola tuceta moćnih frakcija koje kuju zavjere i intrige jedni protiv drugih. Stalne su tučnjave u krčmama i na ulicama, tajna ubojstva, unakaživanja i pogubljenja. A tu su i žene, zlato, vino — sve FUTURA

49

što plaćenik želi! A ja sam na cijenjenom i moćnom položaju! Tako mi Croma, Amalriće, nisi mogo doći u bolje vrijeme! Hajde, što nije u redu? Ne izgledaš tako oduševljen koliko se sjećam da si nekoć bio takvim stvarima.” “Molim tvoj oprost, Conane,” reče Amalric. “Ne nedostaje mi inte­ resa već me svladavaju umor i želja za snom.” No, ipak Aquilonijac nije razmišljao o zlatu, ženama i intrigi, već o djevojci koja je drijemala u njegovom krilu. Nije bilo radosti pri pomisli da će je odvesti u takav ćumez intrige i krvi kakav je Conan opisao. Suptilna je promjena prešla preko Amalrica gotovo bez njegovog zna­ nja. Oprezno je rekao: “Upravo si nam spasio živote, za što ću ti uvijek biti zahvalan. N oja nemam nikakvu realnu osnovu da tražim tvoju velikodušnost, pošto sam odjahao i ostavio te da ležiš kako bi te zarobili Aphaki. Istina, mislio sam da si sigurno mrtav, no ipak...” Conan zabaci glavu i duboko se, potomulo nasmije. Onda mlatne mlađeg čovjeka po leđima snagom koja ga je zamalo srušila na zemlju. “Zaboravi! Trebao sam biti mrtav, prema svim pravilima; a oni bi te proburazili poput žabe da si me pokušao spasiti. Kreni u Tombalku s nama i budi koristan! Zapovijedao si konjičkom jedinicom pod Zapayom, jel’ tako?” “Aye, jesam.” “Pa treba mi ađutant da mi pomogne uvježbati momke. Bore se po­ put demona, no bez reda, svaki čovjek za sebe. Među nama, možemo od njih napraviti prave vojnike. Još vina!” urlikne. 3. ilo je to trećeg dana nakon Amalricova susreta s Conanom kada su se jahači Tombalkua približili glavnome gradu. Amal­ ric je jahao na čelu kolone pored Conana, a odmah iza Amalrica na kobili je jahala Lissa. Iza njih kasala je družina razvučena u dvoredu. Easpuštene su odore lepršale na povjetarcu; uzde su zveckale; kožnata sedla škripala; zalazeće se sunce crvenkasto odsijavalo na vrhovima kopalja. Većina su jahača bili Tibui, no bilo je tu i odreda iz manjih pustinjskih plemena. Svi su, osim svojih lokalnih jezika, govorili pojednostavljenim di­ jalektom shemitskog koji je služio kao zajednički jezik tamnoputih naroda od Kusha do Zembabweija, te od Stygije do polu-legendarne kraljevine Atlantide, daleko na jugu. Prije puno stoljeća su shemitski trgovci ispresijecali ovaj ogroman prostor svojim trgovačkim putevima te tako u nj doveli i svoj jezik zajedno sa svojim trgovinskim dobrima.

B

50

FUTURA

A Amalric je znao dovoljno shemitskog da se može sporazumijevati s ovim divljim ratnicima suhih zemalja. Kako je sunce, poput ogromne kapi krvi, zalazilo prema horizontu, tako su se pred njima pojavljivale točkice svjetla. Teren se stao spuš­ tati blagom padinom pred jahačima, a onda ponovo izravnao. Na toj je ravnini ležao prostrani grad niskih zgrada. Sve su kude bile načinjene od pješčanobojnih cigala od blata, tako daje Amalricov prvi dojam bio daje to prirodna formacija kamena i zemlje — prije nego grad. U postolju padine uzdizao se čvrst cigleni zid preko kojeg su se mo­ gli nazrijeti gornji dijelovi kuća. Svijetlo je sijalo s otvorenog prostora u središtu grada, odakle je dopirao zvuk urlanja, oslabljen udaljenošću. “Tombalku,” brzo će Conan a tada nagne glavu da oslušne. “Crom! Nešto se zbiva. Bolje da požurimo.” Mamuzama je taknuo svoga konja. Kolona je kratkim, truckajućim galopom krenula niz padinu za njim. Tombalku je stajao na niskoj, klinolikoj litici među rijetko raštr­ kanim šumarcima palmi i bodljikavih mimoza. Litica se nadnosila nad zavoj spore rijeke koja je odražavala plavetnilo večernjeg neba. Iza rije­ ke zemlja se širila u travnate savane. “Koja je to rijeka?” upita Amalric. “Jeluba,” reče Conan. “Ona izvire istočno odavde. Neki kažu da teče preko Darfara i Keshana da bi se ulila u Styx; neki da zaokreće na jug da bi se ulila u Zakhebu. Možda ću jednog dana poći njenim tokom i vidjeti.” Masivna su drvena vrata stajala otvorena kada je kolona progalopirala kroz njih. Iza njih, u bijelo su se obučene prilike kretale kroz uske vijugave ulice. Iza bijelih ljudi jahači su izvikivali pozdrave svo­ jim poznanicima i hvalili se svojom vještinom. Okrećući se u sedlu, Conan odreže naredbu smeđeputom ratniku koji odvede povorku prema vojarni. Cimmerianac pak, praćen Amalricom i Lissom, odlučno udari u kas prema središnjem trgu. Tombalku se budio iz svog popodnevnog drijemeža. Svugdje su se u bijelo obučene, tamnopute prilike vukle po mekom pijesku koji je pok­ rivao ulice. Amalrica se dojmila neočekivana veličina ove pustinjske metropole kao i nepovezive mješavine barbarstva i civilizacije koje su se mogle svugdje vidjeti. U prostranim hramskim dvorištima, na neko­ liko metara jedni od drugih, obojani su i uperjani vješci skakali i tresli svojim svetim kostima, tamni svećenici intonirali mitove svoje rase, a tamni filozofi raspravljali prirodu čovjeka i bogova. Kako su se tri jahača približavala središnjem trgu, tako su susreta­ li sve više i više građana koji su svi žurili u istom smjeru. Kad je ulica bila zakrčena Conanov bi zaglušan glas raščistio put konjima. Sjahali su na rubu trga, te Conan dobaci uzde konja čovjeku kojega je izabrao FUTURA

51

iz gomile. Tada Cimmerijanac ramenima prokrči put prema prijesto­ ljima na suprotnom kraju trga. Lissa se grčevito držala Amalricove ru­ ke dok se on probijao kroz trg iza Conana. Oko trga su bili okupljeni crni kopljanici formirajući ogroman šuplji kvadrat. Svjetlo je vatri, sjajući na uglovima kvadrata, obasjavalo rat­ ničke velike ovalne štitove od slonove kože, duge oštrice njihovih kopalja, nojeva pera i lavlje grive na njihovim glavama kao i bijele oči i zube nasuprot njihovim sjajnim crnim kožama. U središtu šupljeg kvadrata čovjek je bio vezan za stup. Taj je čov­ jek, rezodjeven to bedrenog pojasa, bio krupan, mišićav i smeđeput, krupnih crta lica. Otimao se svojim vezama, dok je pred njim skakutala mršava, fantastična prilika. Ova je bila crna, potpuni crnac, no većina je njegove kože bila pokrivena iscrtanim oblicima. Obrijana mu je glava bila obojana kako bi sličila lubanji. Njegova je zbirka perjanica i maj­ munskog krzna vitlala tamo amo dok je plesao pred malim tronošcem pod kojim se dimila vatra, i iz koje se uzdizao tanak stup obojanog dima. Iza kolca, na jednoj strani praznog kvadrata, uzdizala su se dva pri­ jestolja štukane i obojane cigle, ornamentirana komadićima obojenog stakla s rukohvatima od slonovskih kljova. Ta su prijestolja stajala na jednom postolju do kojeg je vodilo par stuba. Na prijestolju s Amal­ ricove lijeve strane lješkarila je ogromna, debela crna spodoba. Taj je čovjek nosio dugačku bijelu halju i na glavi ukrašenu frizuru koja je uključivala lavlju lubanju i nekoliko nojevih perjanica. Drugo je prijestolje bilo prazno, no čovjek koji ga je trebao zauzi­ mati stajao je pored drugog trona. Ovaj je bio mršav, sokolu nalik sme­ đi čovjek koji je nosio bijelu odoru poput onog mršavog, no s turbanom urešenim draguljima umjesto frizure kostiju i perja. Mršavi je čovjek šakom prijetio debelom i vikao dok je grupa čuvara prijestolja nela­ godno promatrala kako se njihovi kraljevi svađaju. Kad se Amalric, prateći Conana, približio, mogao je razabrati riječi mršavog: “Lažeš! Askia je sam poslao ovo poslanje zmija kako bi dobio oprav­ danje da ubije Dauru! Ako ne zaustaviš ovu predstavu biti će rata! Ubit ćemo te ti crni divljače, malo po malo!” Glas mršavoga se povisi do vriska. “Učini što ti kažem! Zaustavi Askiju ili, tako mi Jhila Nemilosrdnog...” On posegne za svojom sabljom; oko prijestolja stražari pomaknu koplja. Debeli se crnac jednostavno nasmije u jarosno lice nad njim. Proguravši se kroz redove kopljanika, Conan, skoči uz ciglene stube na postolje i progura se između dva monarha. “Bolje skloni ruku s mača, Zehbeh,” zareži i okrene se drugome. “Što se zbiva, Sakumbe?” Crni kralj zahihoće. “Daura me se pomislio riješiti tako da pošalje zmije. Ugh! Guje u mojoj posteljini, otrovnice u mojoj odjeći, mambe

52

FUTURA

koje padaju s krovnih greda. Tri od mojih žena su poginule od njihovih ugriza, kao i nekoliko robova i pomoćnika. Askia je proricanjem utvr­ dio da je Daura krivac pa su ga moji ljudi iznenadili s dokazima usred njegovih zazivanja. Pogledaj tamo, Generale Conane: Askia je upravo ubio kozu. Njegovi će demoni uskoro stići.” Praateći Conanov pogled, Amalric pogleda dolje, u prazan trg pre­ ma kolcu s vezanom žrtvom ispred koje je izdisala koza. Askia se prib­ ližavao vrhuncu svojih zazivanja. Njegov se glas uzdigao do vriska kad je skočio i poskočio i začegrtao svojim kostima. Dim tronošca se prodebljao, izuvijao i sjao nekim svojim zlokobnim sjajem. Nad njima je pala noć. Zvijezde, koje su počele jasno sjati u čistom pustinjskom zraku, potamnile su i pocrvenile; izgledalo je kao da je neki grimizni veo prevučen preko mjesečevog uzdižućeg lica. Vatre su zgasnule i crvenkasto dimile. Krkljavina je govora, na nijednom ljud­ skom jeziku, bila nošena na gornjim slojevima zraka. Začuo se zvuk nalik lepetu kožnatih krila. Askia je stajao uspravano i ukočeno s rukama ispruženim, zaperjanom glavom zabačenom, izgovarajući dugo zazivanje neobičnih ime­ na. Amalricu se naježi kosa; kroz bujicu besmislenih samoglasnika us­ pio je razabrati ime “Ollam-onga” tri puta. Tada Daura vrisne tako glasno kao da hoće zaglušiti Askijino zazi­ vanje. U palucavoj svjetlost vatre, s neobičnim sjajem tronošca koji je zamagljivao pogled, Amalric nije mogao biti siguran što je to, u stvari, vidio. Izgledalo je da se nešto dešava sa Daurom koji se otimao i vrištao. Oko postolja kolca za koji je čarobnjak bio vezan rasla je i širila se lokva krvi. Užasne se rane stanu pojavljivati posvuda po čovjeku, iako se nije moglo vidjeti ništa što bi nanosilo te rane. Vriskovi se utišaju do tihih jecaja i prestanu iako mu se tijelo nastavilo micati pod svojim vezama, kao da ga navlači nekakva misteriozna prisutnost. Blijedi se odsjaj nečeg bijelog pojavi usred crne tamne mase koja je bila Daura; onda još jedna i još jedna. Amalric s užasom shvati da su to bjelilo nje­ gove kosti... Mjesec se vrati svojem uobičajenom srebrnastom sjaju; zvijezde po­ novno zasjaju poput dragulja, vatre na praznom trgu se rasplamsaju. Rastuće svijetlo pokaže kostur, još uvijek vezan za kolac i pognut u lo­ kvi krvi. Kralj Sakumbe progovori svojim visokim, muzikalnim glasom: “Toliko o tom nitkovu Dauri. A sad, što se tiće Zehbeha— Tako mi Ajujovog nosa, gdje je ta hulja?” Zehbeh je nestao dok su sve druge oči bile usredotočene na pred­ stavu na kolcu. “Conane,” reče Sakumbe, “bolje sazovi satnije; jer ne vjerujem da će nam moj bratski kralj dopustiti da posao ove noći obavimo bez njega.” FUTURA

53

Conan dovuče Amalrica pred kralja. “Kralju Sakumbe, ovo je Amalric Aquilonac, moj negdašnji suborac. Trebam ga za posilnog. Amalric, ti i djevojka bolje da ostanete s kraljem pošto ne poznajete grad te bi vas ubili ako biste se pokušali uplesti u bitku do koje će doći.” “Sretan sam što mogu upoznati prijatelja moćnog Amre,” reče Sa­ kumbe. “Stavi ga na platnu listu, Conane i okupi ratnike — Derketo, hulja nije gubila vrijeme! Pogledaj tamo!” Na suprotnoj strani trga podiglo se komešanje i buka. Conan skoči s postolja golemim skokom i počne izvikivati naredbe časnicima crnih satnija. Glasnici se rastrče. Odnekud počnu mumljati i grmjeti bub­ njevi mukla glasa, udarani svijetlosmeđim dlanovima crnih ruku. Na drugoj se strani trga pojavi jedinica konjanika odjevenih u bi­ jelo bodući kopljima i mlateći sabljama crnu svjetinu pred sobom. Pred njihovim se jurišem redovi crnih kopljanika raspadnu u bezo­ bličnu masu. Čovjek za čovjekom je padao pred njihovim bljeskavim čelikom. Tjelohranitelji kralja Sakumbea su se okupili oko postolja dvaju prijestolja, jednog praznog a drugog zauzetog zamašnim Sakumbeovim tijelom. Lissa se, drhteći, držala Amalricove ruke. “Tko se bori s kim?” pro­ šapće ona. “To će biti Zehbehovi Aphaki,” odgovori Amalric, “koji ovdje poku­ šavaju ubiti crnoga kralja kako bi Zehbeha učinili jedinim vladarom.” “Hoće li se probiti do prijestolja?” upita ona, pokazujući na masu crnih figura u bici na trgu. Amalric slegne ramenima i pogleda Sakumbea. Crni se kralj razbaškario na svome prijestolju naizgled nezainteresiran. Podigao je zlatni pehar do usana i gutnuo gutljaj vina. Onda doda sličan pehar Amalricu. “Sigurno si žedan, bijelce, nakon dolaska sa tako duge patrole bez vremena za pranje i odmor,” reče on, “Popij nešto!” Amalric podijeli piće s Lissom. Preko trga su se topot i njištanje konja, zveckanje oružja, vriskovi ranjenika pomiješali u paklenu buku. Povisujući glas da bi ga se čulo, Amalric reče: “Vaše Veličanstvo mora da je vrlo hrabro kad pokazuje toliko malo zanimanja; ili vrlo...” Amalric ne dovrši rečenicu. “Ili vrlo glupo, tako misliš?” Kralj se zvonko nasmije. “Ne; ja sam samo realističan. Puno sam predebeo da bih mogao pobjeći aktivnom čovjeku na nogama, a kamoli konjaniku. I tako, ako stanem bježati lju­ di će povikati da je sve propalo i pobjeći, ostavivši me da me uhvate progonitelji. S druge strane, ako ostanem ovdje, postoji dobra šansa da — ah, evo ih!” Još je crnih ratnika nadolazilo na trg i dodavalo svoju težinu bici. Sad su aphaški konjanici počeli popuštati. Konji su se, probodeni, propinjali i

54

FUTURA

padali na svoje jahače; jahače su jake, crne ruke odvlačile od njihovih konja ili bi ih sa sedala skidala bačena koplja. Uskoro grubo zazveči truba; ostatak Aphakija se okrene i odgalopira s trga. Buka se stiša. Zavlada tišina, osim jauka ranjenih koji su prekrivali pločnik trga. Crne žene iziđu iz pokrajnih ulica tražiti svoje muževe među palima kako bi ih njegovale ako su živi ili ožalile ako su mrtvi. Sakumbe je mirno sjedio na svome prijestolju i pio sve dok Conan, s krvavim mačem u ruci i praćen hrpom operjanih, crnih oficira, nije došetao preko trga. “Zehbeh i većina njegovih Aphakija su pobjegli,” reče. “Morao sam ulubiti par lubanja tvojih momaka kako bih ih spriječio da masakriraju aphaške žene i djecu. Možda nam ustrebaju kao taoci.” “To je dobro,” reče Sakumbe. “Popij nešto.” “Dobra ideja,” reče Conan duboko potegnuvši. Onda baci pogled na prazno prestolje pokraj Sakumbeovog. Crni mu je kralj pratio pogled i nasmješio se. “Dakle?” upita Conan. “Šta onda? Hoću li ga dobiti?” Sakumbe zahihoće. “Mogu na tebe računati da ćeš kovati dok je že­ ljezo vruće, Conane! Nisi se promijenio.” Onda kralj progovori na jeziku kojeg Amalric nije poznavao. Conan promrmlja odgovor pa je opet došlo do razgovora na tom nepoznatom je­ ziku. Askia se popeo stubama do podnožja i pridružio se razgovoru. Gor­ ljivo je govorio, bacajući brze, namrštene poglede Conanu i Amalricu. Na kraju je Sakumbe utišao čarobnjaka jednom oštrom riječi i po­ digao svoje teško tijelo sa svog prijestolja. “Ljudi Tombalkua!” vikne. Po cijelom se trgu oči okrenu prema postolju. Sakumbe nastavi: “Poš­ to je lažljivi izdajica Zehbeh pobjegao iz grada, jedno od dva prijestolja Tombalkua ostaje prazno. Vidjeli ste kako je moćan ratnik Conan. Želi­ te li ga za svoga drugog kralja?” Nakon par trenutaka tišine moglo se začuti par povika odobrava­ nja. Amalric primjeti da su ljudi koji su vikali izgleda bili jahači Tibu koje je Conan sam vodio. Povici se preliju u grmljavinu odobravanja. Sakumbe gurne Conana na prazno prijestolje. Podigne se moćan urlik. Na trgu, koji se dosada očistio od leševa i ranjenika, zapalile su se va­ tre. Bubnjevi su ponovo počeli udarati, no ovaj put nisu pozivali na rat već na divlju, cjelonoćnu proslavu. Satima kasnije, omamljen pićem i umorom, Amalric dovuče pod Conanovim vodstvom sebe i Lissu kroz ulice Tombalkua do skromne kuće koju je ovaj našao za njih. Prije nego su se rastali Amalric upita Co­ nana: “Kakav je to bio razgovor sa Sakumbeom na nekakvom jeziku koji nisam znao prije nego što su te okrunili?” FUTURA

55

Smijeh zagrmi duboko u Conanovu grlu. “Pričali smo na obalnom di­ jalektu kojeg ovi ljudi ne razumiju. Sakumbe mi je rekao da ćemo se do­ bro slagati kao kraljevi-partneri, ako ne zaboravim koje m ije boje koža.” “Što je pod time mislio?” “Da ne bi bilo mudro od mene da mu planiram oteti moć, zato što su sada čisti crnci ovdje u ogromnoj većini, a oni nikada ne bi slušali bije­ log kralja.” “Zašto ne?” “Zato što su bili malo prečesto masakrirani i pljačkani i porobljavani od strane lutajućih družina bijelaca iz Stygije i Shema, pretpo­ stavljam.” \ “Što je s čarobnjakom, Askiom? Zastoje tako napadao Sakumbea?” “Upozoravao je kralja protiv nas. Tvrdio je da su mu njegovi duhovi rekli da ćemo biti razlogom propasti i uništenja Tombalkua. No Saku­ mbe ga je ušutkao, govoreći da me bolje poznaje; da mi vjeruje više nego bilo kojem vraču.” Conan zijevne poput pospanog lava. “Stavi svo­ ju djevojčicu u krevet prije nego što zaspe na nogama.” “A što s tobom?” “Sa mnom? Ja se vraćam. Zabava je tek počela!” 4. jesec dana kasnije, pokriven znojem i prašinom, Amalric zauzda svog konja dok su njegovi odredi protutnjali kraj nje­ ga u posljednjem, veličanstvenom jurišu. Cijelo ih je jutro, a i puno pro­ teklih jutara, drilao ponovo i ponovo o elementima taktike civilizirane konjice: “Naprijed, hod!” “Naprijed, kas!” “Naprijed galop!” “Juriš!” “Okreni!” “Sakupi!” “Naprijed, hod!” I tako dalje, ponovo i ponovo. Iako su im prestrojavanja još uvijek bila nesigurna, izgledalo je da smeđi pustinjski sokolovi napokon uče. U početku je bilo puno gun­ đanja i kiselih pogleda na te čudne, strane tehnike borbe. No, Amalric je, uz Conanovu podršku, slomio otpor kombinacijom slijepe pravde i tvrde discipline. Sad je izgrađivao zastrašujuću borbenu silu. “Daj im oformi kolonu,” reče trubaču sa strane. Na trubačev znak ja­ hači zauzdaju konje i uz puno koškanja i psovanja izravnaju kolonu. Otkasaju natrag prema zidovima Tombalkua kraj polja gdje su polugole seljakinje prestale s poslom kako bi se naslonile na lopate i gledale. Natrag u Tombalkuu, Amalric ostavi konja u konjaničkoj štali i po­ traži svoj dom. Kada se približio kući iznenadi se kada je ugledao čaro­ bnjaka Askiu kako stoji na ulici ispred kuće i razgovara s Lissom. Nje­ na je sluškinja, žena iz plemena Suba, stajala na dovratku slušajući. “Što sad, Askia?” upita Amalric ne baš prijateljskim tonom kad se približio. “Što tražiš ovdje?”

M

56

FUTURA

“Pazim na boljitak Tombalkua. Da bih to radio, moram postavljati pitanja.” “Ne volim kad stranci ispituju moju ženu kad ja nisam prisutan.” Askia se pokvareno, zlobno nasmiješi. “Sudbina grada je važnija od onoga što ti se sviđa ili ne sviđa, bijelce. Budi s Bogom do slijedeći put!” Čarobnjak se udalji zibajuće perjanicom. Amalric, mršteći se, ot­ prati Lissu u kuću. “O čemu te zapitkivao?” upita. “Oh, o mojem životu u Gazalu i kako sam te srela.” “Što si mu rekla?” “Rekla sam mu kakav si junak i kako si ubio boga Crvene Kule.” Amalric se zamišljeno namršti. “Volio bih da to nisi otkrila. Ne znam zašto, ali sam siguran da će nam prirediti neke nevolje. Trebao bih odmah otići do Conana... Hej, Lissa, pa ti plačeš!” “Ja... ja sam tako sretna!” “Zbog čega?” “Priznao si me za svoju ženu!” Ruke joj se nađu oko njegova vrata dok ga je obasipala nježnostima. “Hajde, hajde,” reče on. “Trebao sam na to prije misliti.” “Moramo organizirati ženidbenu gozbu, noćas!” “Naravno! No u međuvremenu bih se trebao vidjeti s Conanom...” “Oh, neka to pričeka! Osim toga, prljav si i umoran. Prvo jedi, pij i odmori se, prije nego što se suočiš s tim strašnim ljudima!” Amalricovu je razum govorio da bi trebao odmah otići do Conana. No, bio je nervozan zbog sastanka. Iako je bi siguran da Askia pripre­ ma nekakav pakleni plan protiv njega, nije imao nikakvu konkretnu optužbu koju bi mogao podići protiv čarobnjaka. Na kraju je dozvolio Lissi da ga odgovori. Popodne je proletjelo uz jelo, piće i vođenje ljubavi. Sunce se već ni­ sko spustilo kada je Amalric krenuo prema palači. Palača kralja Sakumbea je bila veliki kompleks — od pješčanobojne cigle od blata kao i ostatak Tombalkua — baš pored središnjeg trga. Sakumbeovi su tjelohranitelji, poznavajući ga, Amalrica odmah propu­ stili u unutrašnjost gdje su tanki listovi tučenog zlata prekrivali ciglene zidove te zasljepljujuće reflektirali crvenkasti sjaj zalazećeg sunca. On prijeđe široko dvorište prepuno kraljevih žena i djece i uđe u kra­ ljeve privatne odaje. Tamo pronađe oba kralja Tombalkua, bijelog i crnog, kako se izle­ žavaju na brdima jastuka na velikom bakharitskom tepihu koji je po­ krivao pod od mozaika. Pred svakim je bila hrpa dukata iz mnogih ze­ malja, a kraj laktova obojice stajali su po jedan veliki vinski pehar. Jedan je rob s vrčem stajao u blizini, spreman napuniti oba pehara. FUTURA

57

Oba su čovjeka imala oči podlivene krvlju. Očito su satima pili. Par kocaka je ležalo na sagu pred njima. Amalric se formalno nakloni. “Moji gosp— ” Conan mamurno digne pogled; nosio je draguljima urešen turban poput onog kojeg je nosio Zehbeh. “Amalric! Padni na jastuk i bacaj kocke s nama. Tvoja sreća ne može biti gora od moje noćas!” “Gospodine, ja si stvarno ne mogu priuštiti— ” “Oh, dovraga s tim! Evo ti ulog.” Conan zagrabi šaku novčića i tre­ sne njome na sag. Kada se Amalric spustio na pod, Conan, kao da gaje pogodila iznenadna misao, oštro pogleda Sakumbea. “Kažem ti, brate Kralju,” reče on. “Svaki će po jednom bacati. Ako pobijedim, naredit ćeš vojsci da krene protiv kralja Kusha.” “A ako pobijedim ja?” upita Sakumbe. “Onda nećeš, kako ti želiš.” Sakumbe hihoćući zaklima glavom. “Ne, brate Kralju, na možeš me tako lako zeznuti. Kad budemo spremni onda će mo krenuti, ne prije.” Conan šakom udari sag. “Sto se, dođavola, zbiva s tobom, Sakum­ be? Ti više nisi čovjek kakav si bio u prošlim vremenima. Tada si bio spreman za avanturu; sada je sve o čemu brineš tvoja hrana, vino i žene. Sto te promijenilo?” Sakumbe štucne. “U davnim sam vremenima, brate Kralju, htio biti kralj s puno ljudi koji će izvršavati moje naredbe te puno vina, žena i hra­ ne. Sad sve to imam. Zašto bih ih riskirao nepotrebnim avanturama?” “No, mi moramo proširiti svoje granice do Zapadnog Oceana kako bismo zadobili kontrolu nad trgovačkim putevima koje dolaze s obale. Ti znaš, jednako dobro koliko i ja, da bogatstvo Tombalkua potječe od kontrole trgovačkih puteva.” “A kada pokorimo kralja Kusha i dođemo do mora, što onda?” “Pa onda bismo trebali okrenuti naše vojske na istok, kako bismo podjarmili plemena Ghanata i zaustavili njihove pljačkaške pohode.” “A onda ćeš, bez sumnje, htjeti udariti na sjever ili na jug, i tako dalje u beskraj. Reci mi, čovječe, zamisli da smo osvojili svaku naciju u krugu od tisuću milja od Tombalkua i posjedovali blago veće od onog Stygijskih kraljeva. Sto bismo tada trebali poduzeti?” Conan zijevne i protegne se. “Pa, uživati u životu, pretpostavljam: natrpati se zlatom, loviti i slaviti cijeli dan i piti i hvatati žene cijelu noć. U međuvremenu bismo si pričali laži o našim avanturama.” Sakumbe se opet nasmije. “Ako je to sve što želiš, evo to je baš ono što sad činimo! Ako želiš još zlata ili jela ili pića ili žena, samo me pitaj i dobit ćeš.” Conan potrese glavom gunđajući nešto nerazumljivo, zbunjeno se mršteći.

58

FUTURA

Sakumbe se okrene Amalricu. “A ti, moj mladi prijatelju, jesi li nam došao nešto reći?” “Moj gospodaru, došao sam zamoliti gospodara Conana da posjeti moju kuću i potvrdi moje vjenčanje za moju ženu. Nakon toga sam se ponadao da biste mi mogli učiniti milost i ostati na maloj okrepi.” “Maloj okrepi?” reče Sakumbe. “Ne bih rekao, Ajujuovog mi nosa! Složit ćemo ogromnu tervenku, s cijelim pečenim volovima, rijekama vina i našim bubnjarima i plesačima! Sto kažeš, brate Kralju?” Conan se podrigne i iskezi. “Uz tebe sam, brate Kralju,” reče. Amalricu ćemo pružiti takvu sva­ dbenu proslavu da se neće buditi sljedeća tri dana!” “Ima još nešto,” reče Amalric, pomalo užasnut pomišlju na još jednu proslavu na način koji ovi barbarski kraljevi vole, no ne znajući kako da odbije. Ispričao je sve o Askijinom ispitivanju Lisse. Dva se kralja namršte kad je završio. Sakumbe reče: “Ne boj se Askie, Amalric. Sve čarobnjake treba motriti, no ovaj je moj vjerni sluga. Stvarno, bez njegove čarolije— ” Sakumbe pogleda prema prolazu i upita: “Što bi ti?” Tjelohranitelj na vratima progovori: “O kraljevi, izviđač jahača Tibu htio bi govoriti s vama.” “Pošalji ga unutra,” reče Conan. Vitki crnac u odrpanoj bijeloj odjeći uđe i legne na trbuh. Kako je udario trbuhom o pod, tako se digao oblak prašine iz njegove odjeće. “Gospodari moji!” proštenje. “Zehbeh i Aphaki idu na nas! Vidio sam ih jučer kod oaze Kideša i jahao cijelu noć da donesem vijest.” Conan i Sakumbe, obojica naglo trijezni, skoče na noge. Conan reče: “Brate Kralju, to znači da bi Zehbeh mogao sutra biti ovdje. Nare­ di neka udaraju bubnjevi za okupljanje.” Dok je Sakumbe pozivao ne­ kog časnika i izdavao mu tu naredbu, Conan se okrene Amalricu. “M i­ sliš li da bi mogao iznenaditi Aphakije na putu amo i razbiti ih našim jahačima?” “Možda bih,” oprezno će Amalric. “Imati će brojčanu prednost, no neki bi usjeci na sjeveru bili pogodni za zasjedu...”

5. at kasnije, dok je sunce zalazilo za pjeskovite ciglene zidove Tombalkua, Conan i Sakumbe se uspnu na prijestolja na plat­ formi na trgu. Dok su bubnjevi tukli na okupljanje, crnci vojničke dobi su navirali na trg. Krijesovi su zapaljeni. Časnici s perjanicama su naguravali vojnike u redove i palcem pipkali vrškove kopalja da se uvjere da su oštri.

S

FUTURA

59

Amalric prijeđe preko trga kako bi javio kraljevima da će njegovi jahači biti spremni na pokret do ponoći. Um mu je vrvio planovima i lukavštinama: Bi li trebao, ako se Aphaki odbiju razbježati u prvom napadu, izvući se iz bitke i povući, ponovo napasti kad su Aphaki raš­ trkani naokolo i na nogama kako bi napali zidove Tombalkua... On se popne po stubama do mjesta gdje su dva kralja sjedila okru­ ženi crnim časnicima kojima su izdavali naredbe. “Moja dosp— ” počne. Vrisak ga prekine. Askia se pojavi pred prijestoljem pokazujući na Amalrica i vičući na kraljeve. “Evo ga!” vrisne čarobnjak. “Čovjek koji je ubio boga! čovjek koji je ubio jednog od mojih bogova!” Crnci oko prestolja se zabezeknuto okrenu prema Amalricu. Bjelo­ očnice su im u svjetlosti vatri bjelasto sjale nasuprot tamnoj koži. Izra­ zi lica su im bili nešto između divljenja i straha. Bilo je očito da im je nepojmljivo da bi čovjek mogao ubiti boga. Onaj koji je to učinio mora također biti neka vrsta boga. “Kakva bi kazna bila dovoljno okrutna za takvo bogohulje?” nastavi Askia. “Zahtijevam da ubojicu Ollam-onge i njegovu ženu odmah pre­ daju meni na mučenje! Bogova mi, pretrpjet će takvu bol kakvu nije­ dan smrtnik nije pretrpio tokom svih eona— .” “Začepi!” urlikne Conan. “Ako je Amalric i ubio nakazu Gazala, svi­ jet je time samo dobio. Sad se goni odavde i prestani nam smetati; ima­ mo posla.” “Ali Conane— ” započne Sakumbe. “Ti se bijelokoži đavoli uvijek drže zajedno!” vikne Askia. “Jesi li još uvijek kralj, Sakumbe? Ako jesi onda naredi da ih se uhvati i veže! Ako ti ne znaš što sa njim učiniti— ” “Pa...” reče Sakumbe. “Slušajte!” vikne Conan. “Ako Gazal više nije uklet tim takozvanim bogom, možemo zarobiti mjesto, zaposliti tamnošnje ljude i natjerati ih da nas nauče svoja znanja. No prvo se riješi ovog skakutavog vješca prije nego što na njemu isprobam svoju oštricu!” “Ja zahtijevam— ” vrisne Askia. “Riješi ga se!” urlikne cimmerijanac, ruke na dršci mača. “Croma mi, zar misliš da bih predao staroga druga, poput Amalrica, na milost i nemilost ubojici, obožavatelju demona?” Sakumbe se napokon pokrenuo i uspravio na svom prestolju. “Odla­ zi Askia!” reče on. “Amalric je dobar ratnik, i ti ga nećeš dobiti. Radije se pozabavi čarolijama da pobijedimo Zehbeha.” “Ali ja— ” “Idi!” Debela ruka ispruži prijeteći prst.

60

FUTURA

Askia se pjenio od bijesa. “Vrlo dobro, ja idem!” naposlijetku uzvi­ kne. “No niste zadnje od mene čuli, vas dvojica!” I vještac odjuri. Amalric nastavi svoj izvještaj o jahačima Tibu. Uz stalne dolaske i odlaske glasnika, kao i uz časnike koji su izvještavali o snazi svojih jedinica, prošlo je neko vrijeme prije nego što je izložio svoj cijeli plan pred kralja. Conan dade par prijedloga a onda reče: “Meni to izgleda dobro, ha, Saklumbe?” “Ako se tebi sviđa, brate Kralju, onda mora biti dobro. Idi Amalriče i prikupi naše jahače— aieee!” Užasan se vrisak odjednom otme Sakumbeu čije su oči izgledale kao da će ispasti iz glave. On otetura od svog prijestolja grčevito se držeći za grlo. “Gorim! Gorim! Spasite me!” Nešto se strašno odvijalo na Sakumbinu tijelu. Iako nije bilo znako­ va vidljive vatre, niti isijavanja topline, moglo se jasno vidjeti da čov­ jek, u stvari, gori kao da su ga vezali sa kolac iznad svežnjeva zapalje­ nog pruća. Koža mu se osula mjehurima, onda osmudila i popucala, a zrak je bio ispunjen mirisom gorućeg mesa. “Polijte ga vodom!” vikne Amalric. “Ili vinom! što god imate!” Vrisak za vriskom se izvijao iz izmučenog grla crnog kralja. Netko je bacio kantu tekućine na njega; čulo se šištanje i vidio oblak pare, no vriskovi su se nastavili. “Crom i Ishtar!” prokle Conan bijesno se ogledavajući, “Trebao sam ubiti tog plešućeg đavola dok mi je bio nadohvat ruke.” Vriskovi su se utišali i prestali. Ostaci kralja — isušeni, bezoblični predmet, nimalo nalik živom Sakumbeu — ležali su na površini po­ stolja u lokvi rastopljene ljudske masnoće. Neki su od časnika s perja­ nicama pobjegli u panici; neki su se prostrli na trbuh, zazivajući svoje brojne bogove. Conan dohvati Amalričevo zapešće kostolomnim stiskom. “Moramo pobjeći odavde, brzo!” reče tihim, napetim glasom. “Pođi za mnom!” Amalric nije sumnjao u Cimmerijančevo poznavanje opasnosti s ko­ jom se suočavaju. Pratio je Conana niza stube postolja. Na trgu je sve bilo u konfuziji. Perjem ukrašeni ratnici lunjali su okolo, vičući i ges­ tikulirajući. Tu i tamo među njima izbile su tučnjave. “Umri, ubojico Kordofov!” zavrišti glas nad galamom. Direktno isp­ red Conana visok, smeđ čovjek zabaci ruku i baci koplje iz najveće bli­ zine. Jedino je životinjska, barbarska brzina spasila Conana. Cimmerijanac se okrene i sagne, tako daje projektil preletio preko njega, pro­ mašivši Amalricovu glavu za širinu prsta i zabijajući se u tijelo drugog ratnika. Napadač zabaci ruku kako bi bacio drugo koplje; no prije nego ga je stigao izbaciti Conanov mač zapjeva iz svojih korica, prošišta u vatrom FUTURA

61

obasjanom grimiznom luku i pogodi svoj cilj. Tombalkanac se sruši na zemlju, raskoljen od ramena do prsne kosti. “Bježi!” vikne Conan. Amalric potrči, izbjegavajući previruće gomile na trgu. Ljudi su vi­ kali i pokazivali za njima; neki su za njima i potrčali. Amalric se, nogu udarajućih o zemlju, zadihanih pluća, sjuri u pokrajnju ulicu za Conanom. Iza njih su se pojačavali zvukovi potjere. Ulica se suzila i svinula. Pred Amalricom Conan odjednom nestane. “Ovuda, brzo!” začuje se Cimmerijančev glas koji se sklonio u pro­ stor otprilike metar širok između dvije kuće od blatnih cigli. Amalric se stisne u tu nišu i tiho stane, hvatajući dah dok je potjera protrčala kroz ulicu pokraj njih. “Još neki od Kordofovih,” promrmlja Conan u tami. “Oštrili su svoja koplja na mene još otkad se Sakumbe riješio Kordofa.” “Sto ćemo sada?” upita Amalric. Conan pogleda nagore u malu, zvijezdama obasjanu vrpcu neba nad njima. “Mislim da se možemo popeti do krovova,” reče on. “Kako?” “Onako kako sam se običavao penjati na stijene kad sam bio mladac u Cimmeriji. Hajde pridrži mi ovaj bođac.” Conan pruži Amalricu koplje i Amalric shvati da g a je Conan uzeo od čovjeka kojeg je ubio. Oružje je imalo usku glavu, dugačku puni me­ tar, od mekog željeza izoštrenog u fino izreckanu oštricu. Ispod ruko­ hvata tanka željezna šipka je davala protutežu vrhu. Conan tiho zastenje, nasloni leđa na jedan zid a stopala na drugi i stane se malo po malo penjati. Uskoro je postao crni obris naspram zvijezda, a onda nestao. Odozgo dopre poziv: “Dodaj mi to koplje i popni se gore.” Amalric mu doda koplje, te se i on polako popne gore. Krovovi su bi­ li napravljeni od drvenih greda na koje je bio prostrijet debeo sloj pal­ minog lišća i preko toga sloj gline. Ponekad bi glina malo popuštala dok su hodali preko nje, te se moglo čuti pucketanje lišća pod glinom. * Slijedeći Conana, Amalric prijeđe nekoliko krovova, preskačući pro­ valije između njih. Naposlijetku su stigli do poveće zgrade gotovo na rubu trga. “Moram izvući Lissu odavde!” reče Amalric očajnički nestrpljiv. “Jedno po jedno,” zareži Conan. “Želimo saznati što se zbiva.” Zbrka na trgu se ponešto utišala. Časnici su svoje ljude opet pos­ tavljali u disciplinirane odrede. Na postolju dva prijestolja, na drugoj strani trga, stajao je Askia u svojoj čarobnjačkoj odori, govoreći. Iako Amalric nije mogao čuti sve njegove riječi, čarobnjak je očito Tombalkancima objašnjavao kakav će im moćan i mudar vladar biti.

62

FUTURA

Zvuk s Amalricove lijeve strane privuče Aquilončevu pažnju. Isprva mrmor, poput zvukova gomile na trgu, pretvori se u urlik. Čovjek utrči na trg i vikne Askiji: “Aphaki napadaju istočni zid!” Onda je opet sve bilo kaos. Ratni su bubnjevi grmjeli. Askia je vri­ štao naređenja desno i lijevo. Brigada crnih kopljanika počne se redati iz trga prema poremećaju. Conan reče: “Bolje da odemo iz Tombalkua. Koja god strana da pobijedi htjet će našu kožu. Sakumbe je bio u pravu; ovi ljudi nikada neće slušati bjelokošca. Idi do svoje kuće i spremi svoju djevojku. Natrljajte svoja lica i ruke pepelom iz kamina; tako ćete se manje isticati u mraku. Zgrabite sav novac koji imate. Čekat ću vas tamo sa konjima. Ako požurimo, možemo izići kroz zapadna vrata prije nego što ih zatvore ili ih Zehbeh napadne. No prije nego odem, imam još jedan mali posao.” Conan se zagleda preko gusto zbijenih redova crnih ratnika u Askiu, koji je još uvijek vikao i držao govorancije na postolju. Isproba u ruci koplje. “Dalek dobačaj, no mislim da mogu uspjeti,” promrmlja. Cimmerijanac odlučno ode do suprotne strane krova, tada napravi kratak zalet prema strani koja je bila okrenuta trgu. Baš prije no što je došao do ruba krova moćnim zamahom ruku i trzajem torza izbaci svo­ je oružje. Projektil nestane iz Amalricova vidokruga u tminu nad nji­ ma. Za tri je odkucaja srca mislio kamo li je otišlo. Askia odjednom vrisne i zatetura okolo, duga drška koplja zabijena kroz njegove grudi, tresući se s čarobnjakovim grčevitim pokretima. Kad se vještac srušio na postolje, Conan zareži: “Idemo!” Amalric potrči, skačući s krova na krov. Na istoku se buka bitke uzdi­ zala iz zbrke ratnih povika, bubnjeva, trubi, vriskova i zveckanja oružja. Još nije bila ponoć kad su Amalric, Lissa i Conan zauzdali konje na pješčanom hrptu kilometar i pol zapadno od Tombalkua. Pogledali su natrag prema gradu, sada osvijetljenom tmurnim sjajem paljevine. Va­ tre su se raširile tu i tamo tokom bitke, dok su Aphaki prodirali preko istočnog zida te se borili s crnim kopljanicima na ulicama. Iako su ovi potonji bili brojniji, njihov ih je nedostatak vođa stavljao u slabiji po­ ložaj koji nikakva barbarska hrabrost nija mogla nadoknaditi. Aphaki su prodirali sve dalje i dalje u grad dok su se vatre spajale u holokaust. S hrpta se stravična buka bitke i masakra čula kao žubor. Conan će mračno: “Toliko o Tombalkuu! Tko god pobijedio, mi ćemo morati svoju sreću tražiti drugdje. Ja sam za obalu Kusha, gdje imam prijatelje — kao i neprijatelje — i gdje mogu naći brod za Argos. A što je s vama?” FUTURA

63

“Nisam razmislio,” reče Amalric. “Dobro je oblikovana ta cura što je imaš ovdije,” s kezom će Conan. Svjetlost uzdižućeg mjeseca da bijeli odsjaj njegovim jakim bijelim zu­ bima nasuprot njegovoj čađom pocrnjeloj koži. “Ne možeš je vući sa sobom preko cijeloga svijeta.” Amalric osjeti kako se kostriješi na Cimmerijančev ton. Primakne se bliže Lissi i rukom je obgrli oko pasa, u isto vrijeme spuštajući svoju slobodnu ruku prema dršci mača. Conanov se kez raširi. “Ne boj se,” reče. “Nikada nisam bio toliko bez žena da bih ih morao otimati od prijatelja. Ako vas dvoje krenete za mnom možete si probiti put nazad u Aquiloniju.” “Ne mogu se vratiti u Aquiloniju,” reče Amalric. “Zašto ne?” “Moj je otac bio ubijen u svađi s Grofom Terentiusom koji ima mi­ lost Kralja Vilerusa. Tako da su svi rođaci moga oca morali pobjeći iz zemlje kako nas ne bi pohvatali Terentiusovi agenti.” “Oh, zar nisi čuo?” reče Conan. “Vilerus je umro prije šest mjeseci; njegov nećak Numedides je sada kralj. Svi su povlađivači starome kra­ lju otpušteni, a progoni poništeni. Čuo sam to od nekog shemitskog tr­ govca. Da sam na tvome mjestu odjurio bih kući. Novi bi ti kralj trebao naći mjesto koje zaslužuješ. Uzmi svoju malu Lissu sa sobom i učini je groficom ili tako nešto. Sto se mene tiče ja sam za Kush i plavo more.” Amalric ponovo pogleda crvenu lomaču koja je nekada bila Tombalku. “Conane,” reče, “zašto je Askia uništio Sakumbea umjesto nas, s kojima je imao izravnu svađu?” Conan slegne svojim ogromnim ramenima. “Možda je imao Sakumbeove opiljke nokata i slično, ali ne i naše. Tako daje radio one čarolije koje je mogao. Nikada nisam razumio čarobnjačke umove.” “I zašto si tratio vrijeme ubijajući Askiju?” Conan se zagleda u njega. “Šališ li se ti to, Amalriče? Ja, da ostavim ubijenog druga neosvećenog? Sakumbe, prokleta bila ta njegova znojava crna koža, bio je moj prijatelj.Premda je postao debeo i lijen u svo­ jim po znim godinama, bio je bolji čovjek od većine bijelaca koje sam poznavao.” Cimmerijanac glasno uzdahne i zaklima glavom, kao lav koji rastresuje grivu. “Eto, mrtav je a mi smo živi. Ako želimo nastaviti biti živi, bolje je da krenemo prije nego što Zehbeh pošalje patrolu da nas progoni. Idemo!” Tri se konja s mukom spuste niz zapadnu padinu pješčanog hrpta i brzim kasom upute se prema zapadu.

Copyright © 1934 by Popular Fiction Publishing Co.

64

FUTURA

Zoran Knez (rođen prije tridesetak godina u Splitu) kaže da esef obožava otkako je kao dijete prvi put ugledao zvijezde: “vedro je noćno nebo još uvijek najljepša space opera ikada ispričana!”. Pisati je počeo prevodeći u dokolici pripovjetke Raya Bradburyja, za svoju dušu i za jednoga frenda: “Riječ je o dobroj vježbi. Tko zna, možda na kraju i ispečeni zanat”.

Zoran Knez

KRAJ RATA

tog mjesta sunce nije bilo vidljivo, ali njegov je sjaj odražen s kamenjara ipak imao zasljepljujuću silinu. Tople zrake mami­ le su iz napola sasušenih guštika opojna isparenja.Vladala je sparna tišina remećena jedino rijetkim kricima skrivenih ptica, uplašenim lepetom njihovih krila. Bila je sredina poslijepodneva Popeo se stazom što su je u bezbrojnim šetnjama utirale upravo i je ­ dino njegove noge. Teški koraci kojima je sada prišao rubu litice bijahu naslijedili onaj žustri hod kojim je ranije obilazio taj tako običan, a ipak tajnovit, taj dragi, no svejedno nedokučiv kraj. Činilo mu se kao da je prijevremeno ostario. Nije mogao ići dalje. Ne, danas ne. Bilo je dana, dana što su se protezali u godine, kad ga je nešto uvijek tjeralo dalje, sve dalje, na mjesta koja još nije bio posjetio. Jedino je na neposjećenim proplancima, na neugaženim prolazima, pod neviđenim drvećem i uz neispenjane litice pronalazio smisao. Bilo kakav smisao. Upotpunjenje koje je izmicalo njegovu opijenom umu opterećenom sna­ žnim udarcima što mu ih je slalo srce zahuktalo zbog brza koračanja i velikog napora. Ponekad se penjao na oniže vrhunce obrasle žilavim grmolikim biljem ili pak drvećem nalik zemaljskim jelama: svjesno se i s radošću obmanjujući, ta je brda nazivao planinama. Njihovi naizgled beskrajni lanci protezali su se od mjesta na kojem je stajao daleko na

S

FUTURA

65

sjeveroistok, ali danas mu pogled nije stremio za njima, danas nije po­ kušavao u maštu prizvati one ipak zanosne prizore što su ih njegove oči gledale s najviših točaka tih kamenih kresti. Danas u njegovoj hrptenjači, u njegovu vratu kao da nije bilo ni toliko čvrstine da mu održe glavu uvis podignutom. Gledao je stoga dolje. Nije to bila osobito visoka kamena hrid — do dna na kojem je poči­ njala (ili završavala) njegova Dolina, bilo je nekih pedesetak metara. Ali tri kilometra njene širine, oštrina kamenih izbočenja i suluda upor­ nost naizgled kržljavog raslinja što se veralo tom vrleti, davali su tom bedemu što su ga oblikovali vatrena utroba planeta, kiše tisućljeća i pi­ jesci nošeni vjetrom, neku magičnu notu koja gaje hipnotički privlačila još onog prvog dana prije dvadeset godina kada ju je po prvi put bio vidio, tada još izdaleka, iz Doline. Prije dvadeset zemaljskih godina. Cesto je u mislima izražavao čuđenje primjećujući da čak i nakon toli­ kog vremena ne prihvaća mjere po kojima je bio baždaren taj njegov “drugi dom”. A zapravo jedini, jer, otkako je kao desetorogodišnjak na­ pustio rodnu Zemlju, za njega drugog utočišta nije bilo. Ne, čak ni ti­ jekom ovog kratkog krvavog rata što se eto bližio svome kraju. Kao pritisnut oporim vonjem šume iza leđa mu, on priđe samome rubu i sjedne na jedan začudo zaobljen kamen pa pusti da mu noge vise nad prazninom. Sunce je već bilo zaklonjeno krošnjama s jednog zapa­ dnog izbočenja: kako vrijeme bude odmicalo, sjenke će se produljavati, a dnevni će muk ustupiti mjesto onim osobitim zvucima večeri. Naslo­ nio se na hrapavu površinu stijene iza svojih leđa, ignorirajući sitno trnje što mu je žarilo kožu iz snopastih busenova utisnutih u pukotine. Očima je prelazio po predjelima Doline što su se predavali njegovu po­ gledu: drage volje ili nerado, to nije mogao dokučiti. Tragao je, ali je ­ dino svojim unutarnjim okom. Tragao je za razlogom svoga dolaska na ovo mjesto. Činio je ono s čime je dosada na kraj izlazio polumahnitim odgovorom svojih udova, brizganjem krvi u žilama, naprezanjem cije­ log mu tijela. Dosada je na sumnje odgovarao hodajući kroz divljinu; danas g a je snaga izdala, morao je sjesti i suočiti se s njima. Nešto se pomaknulo pod njim, na uskoj pruzi zatravljena obronka niti deset koračaja od podnožja litice. Sa zahvalnošću je usmjerio svoju pozornost na tu sivu mrljicu što je plazila sparušenom travom: bila je to prilika za još jedan mali bijeg prije konačna suočenja. Zec! Divlja zvjerčica, plahe naravi, no sada dokona i bez straha. Bila je skoro nevi­ dljiva — tek kada bi se pomaknula mogao ju je opaziti. Nije to, dakako, bio pravi zec, životinja sa Zemlje. Nije čak ni odviše nalikovala na to­ plokrvnog glodavca i ljudi od nauke imali su za nju posve drugačije ime. Ali on je sebe često vidio kao onog mitskog pra-čovjeka, Adama, što obitava u Raju, ne nužno zemaljskom, i nadijeva svemu oko sebe

66

FUTURA

imena kako se ne bi morao truditi da stvari shvati onakvima kakve one uistinu jesu. Jedino što mu je manjkalo mašte, pa je koristio već nadjenuta imena. Ta misao izaziva u njemu nalet gorkog samosažaljenja. Usporedba s Adamom bila mu je danas osobito trpka jer u ovom Raju nije bilo nikoga tko bi mu iščupao u snu rebro. Uvidjevši da se opasno primakao odgovoru na neizrečeno pitanje, shvativši da mu u svijest prodire ono što je tama njegovog nesvjesnog svo vrijeme dobro znala, on odabere manje zlo i skrene tok svijesti u obuzdana korita minulih dana. Podigavši pogled kako bi sada slijedio let dviju crno-crvenih ptica što su tromo i bešumno klizile nad mrt­ vilom Doline, on pomisli na onaj dan — mada davan, činio se on sada začuđujuće bliskim — kad bijaše, još tamo na staroj Zemlji, čitajući kao dječak od sedam ili osam godina neki poluozbiljan časopis, saznao za amplije. Članak je nalikovao jednom od onih izvještaja sumnjive uv­ jerljivosti i provjerljivosti koji se tiskaju pod naslovima “Vjerovali ili ne” ili “Zanimljivosti sa svih strana”. Pa ipak je u njemu — kako se ka­ snije uvjerio — bila uglavnom izrečena istina. Ponekad ga je kopkala misao da bi možda sve ono što je slijedilo bio primio s mnogo više prila­ godljivosti da nije bilo tog članka, da ga nije pročitao baš u to sredno doba kada je mogao povjerovati u bilo što, zaista bilo što ... samo ako je dovoljno dobro zvučalo. A li tu je pretpostavku uvijek odbacivao kao primjer brkanja uzroka i posljedica: nije jedan petparački napis učinio njegov stav krutim, već je njegov djetinje kruti duh napravio da pregršt pročitanih riječi oblikuje gledišta u odsudnom trenutku što je imao doći tek za kojih dvadeset godina. Autoru se članka mnogo toga moglo oprostiti jer umni pojačivaći isprva nisu ni izgledali kao nešto više od nove neobične vrste kakve su učestalo bile otkrivane po planetima na koje bi stupila noga čovjeka. Zapravo, ako je planetna ekologija uopće bila iznjedrila život, svaka je vrsta na njoj bila neobična. Ali ampliji (taj se “duhoviti” naziv udo­ maćio posvuda, a stigao je iz engleskog jezika) bijahu čudniji od ičega što je čovjek ikada dotad bio susreo. Na početku, prvi istraživači Tukana Jedan, obećavajućeg planeta što se vrtio oko zvijezde Zeta, nisu ni uočili prisutnost amplija. Ono što im je upalo u oči bile su neke spe­ cifičnosti u ponašanju sasvim drugih životinjskih vrsta. S većinom zv­ jerki nisu imali poteškoća: lako su se dale loviti, a čak ni one krupnije nisu pokazivale agresivnosti. Ali kad bi zoolozi, ti lovci tjerani ne gla­ đu, već znanstvenom znatiželjom i potrebom da opravdaju svoja visoka primanja, pokušali zarobiti tri ili četiri određene vrste među kojima je jedna bila grabežljiva, nailazili su na neobjašnjive teškoće. Rutinska izviđanja kojima nije bio cilj lov, već jedino osmatranje terena, poka­ zivala su povoljne rezultate: vrste su bile brojne i mnoge su se jedinke FUTURA

67

mogle vidjeti po gušticima i uz riječnu obalu. Ali organizirana hajka s puškama za uspavljivanje, kavezima i zamkama, nikada nije urodila plodom. Životinje kao da bi u zemlju propale: uglavnom se upravo o tome i radilo. Mnogi su se tada upitah: “Pa kako znaju?!, ali pitanje još nije bilo ozbiljno shvaćeno. Još su k tome oni grabežljivci, napola oklopljeni pasanci sa Zete, znali upadati u terenske logore i krasti hranu koja nije bila konzervirana ili smrznuta. Izgleda da je pileće meso oso­ bito dobro prijalo njihovim srodnim metabolizmima, ali se nisu ustru­ čavali uzeti ni ostavljeno voće. Ljudi su nalazili tragove šapa i zubi, ponekad bi i vidjeli neku od zvjerki kako nestaje u šikari i noćnoj tmi­ ni, ali ništa se više od toga nije dalo učiniti. Sve dok jedan od uljeza nije naišao na tek napola ispražnjenu kriglu piva, slučajno ostavljenu na tlu tijekom jedne od redovitih subotnjih zabava u samoj središnjoj postaji. Nevičan alkoholu, pasanac se opio i zaspao na licu mjesta. N e­ tko je potom naišao i tako je uhvaćen prvi simbiot pojačan amplijem koji je ikada dospio u ljudsko zatočeništvo. Bio je to dovoljan razlog da u postaji zavlada pravo opsadno stanje, ali i da se o tome raspišu časo­ pisi koje su na Zemlji čitali dječaci od sedam, osam godina. Isprva je bilo odlučeno da se prati ponašanje žive životinje, ali kako se ona ponašala upravo onako kako bi s i očekivalo od zatočene zvijeri, trebalo je prijeći na neke direktnije metode: razudbu ili čak vivisekciju. No, od časa kada je donijeta ta nova odluka, pasanac se počeo ponašati bitno drugačije. Naime, podivljao je. Nastojao je progristi put iz svoga kaveza, nasrtao je na prejake šipke, lomio je pandže na njima. Ali, na­ ravno, bio je nemoćan. I ponovo je bilo postavljeno staro pitanje; “Kako je znao?” I još jednom ono nije bilo ozbiljno shvaćeno. A onda je živo­ tinja razrezana i otkriveno je da ima dva mozga. Barem je tako bilo re­ čeno u prvom izvještaju. Navodno, jedan od njih nalazio se na uobiča­ jenom mjestu, na glavi, ali van uskog i ne sasvim zatvorenog koštanog okvira koji teško da se i mogao nazvati lubanjom; drugoga su pronašli dobro zaštićenog koštanim pločama, smještenog pod spiralno izuvijanom hrptenjačom na sredini leđa. Trebalo je vremena da istraživači uvide svoju zabludu. U tome im je pomogao onaj krvavi događaj što je poslužio kao neposredan povod za pisanje onog osobitog članka, ali i mnoge ekranizacije sumnjive kakvoće. Do tog je trenutka bilo već poznato da i one preostale vrste s kojima je bilo problema pri hvatanju također posjeduju dva mozga. Na prvi pogled , smisao je bio očit: životinje su bile pametnije i to im je poma­ galo pri bijegu. Ali nitko se, zapravo, time nije mogao zadovoljiti. N it­ ko od znanstvenika na Zeti, a šira javnost ionako još nije bila upozna­ ta s novošću. Ne da se tu nešto tajilo, ne, nipošto! Jednostavno, nije bilo čovjeka koji bi u cijelom tom slučaju vidio išta više od naučnog

68

FUTURA

kurioziteta. I dok je na otoku-kontinentu, kakvih je na planetu bilo sedamnaest, već bilo započeto s izgradnjom prvih stalnih naselja za doseljenike sa Zemlje, istraživanja su se širila i na druga kopna. Inci­ dent se zbio na otoku veličine pola Australije, najbližem mjestu s kojeg je naseljavanje počelo. Otoku su dali ime Nova Irska, zbog dvaju raz­ loga: sličnosti u obliku i zelene boje njegova stijenja i raslinja. Primijenjujući iskustva stečena nakon hvatanja prvog pasanca, ljudi su na­ pustili metode direktnog lova i više se pouzdali u pomna pretraživanja terena i traganje za povrijeđenim ili uginulim životinjama. Slučaj i sreća pokazali su se u lovu na dvomozgaše pouzdanijim oružjima od pušaka i zamki. A one obične zvjerke, sa samo jednim mozgom? Ah, tko je još za njih mario! Vrlo brzo su bile primijećene poznate vrste, među njima i pasanci. Neke su jedinke i nađene u stanju u kojem nisu mogle bježati; sve je teklo prema očekivanju. A li iz šumovite unutrašnjosti otoka netražena su stigla drugačija stvorenja, veća, jača i opasnija. Nezamijećena, prišla su logoru u više manjih skupina i jedne ga noći napala. Oko svrhe tog prepada poslije su se lomila koplja: mada je hra­ na sa zalihe bila pojedena, odnesena ili jednostavno izgažena, brutal­ nost i upornost kojom su zvijeri nasrtale na snene ljude dovodila je u pitanje glad kao mogući motiv. Uostalom, zašto bi te životinje (veličine vuka) odnosile u svojim čeljustima i kutije s konzervama koje ne samo da nisu bile u stanju otvoriti, već zbog odsustva mirisa, nisu ni mogla znati da je unutra hrana. Dvoje ljudi je te noći smrtno stradalo, više njih bilo je ozbiljno povrijeđeno, a zapravo nitko nije prošao bez barem nekoliko ogrebotina ili pokojim ugrizom. Bilo je i pucnjave, ali krajnje neučinkovite. Jedno je zrno prostrijelilo bedro nekog nesretnika što mu se našao na putu. Ipak su na koncu, kada se razdanilo, u samom logoru i na prilazima šumi nađena tri tijela napadača: dva od njih još su dava­ li znake života. Opći uvid u cjelokupan napad dao je naslutiti da je nakana grabljivaca bila otjerati uljeze, zastrašivanjem, izgladnjivanjem, razara­ njem nastamba im. Na kraju krajeva, u tome su barem privremeno i uspjeli jer se cijela ekspedicija s Irske vratila kao razbijena vojska, s poginulima i ranjenima. Bilo je tada mišljenja da taj događaj predsta­ vlja nesumnjiv dokaz visoke razine razumnosti tih životinja: zabrinu­ te za svoju dominaciju nad prirodnim im okolišom, one bijahu napale konkurentne uljeze. Ali, s druge strane, logor nije ni bio smješten unu­ tar njihovog staništa, inače bi bile ranije opažene, a ljudi se nisu po­ našali agresivno: hranu su bili donijeli sobom, a skupljali su jedino uginule ili teško ozlijeđene životinje, hvatali insekte i brali travke i lišće za herbarije. Ali ljudi su zaista predstavljali opasnog konkurenta svim vrstama, osobito onima koje bi im u doglednom vremenu mogle FUTURA

69

predstavljati smetnju. Pa ako su “vukovi” zbilja htjeli rastjerati uljeze — kako su znali? Odgovor na to pitanje stigao je srećom prije no što ga je itko uspio neozbiljno shvatiti. Došao je on iz laboratorija gdje je vršena obdukcija onih triju usmrćenih životinja. Jedna od njih, na zaprepaštenje egzobiologa koji još nisu bili došli k sebi ni od ranijih otkrića, imala je čak tri mozga. Građa vukova bila je slična strukturi pasanaca u otprilike istoj onoj mjeri u kojoj su slične građe zemaljskih životinja koje nas­ tavaju iste eko-sustave. E, taj je osobiti vuk pored “mozga” priljepljenog za lažnu lubanju imao još i zametak trećeg: malenu grudu neuronskog tkiva, vrlo neobičnog neuronskog tkiva. Riječ zametak koju je upotrijebio jedan od nazočnih promatrača autopsije pokazala se kanije dobro odabranom. Jer zbilja je bila riječ o zametku, o fetusu novog cje­ lovitog organizma što se nije imao ni izleći ni poroditi, već nastaviti se razvijati na mjestu na kojem se još kao čudesan neuronski embrion bio usidrio, rasti do veličine svog skoro identičnog roditelja i najbližeg su­ sjeda, stvorenja koje su znanstvenici na Zeti držali prvim mozgom je ­ dnog ne sasvim razdvojenog životinjskog entiteta. Stanična struktura mladog organizma pokazala se dovoljno drugačijom da navede ljude da posumnjaju dotad neosporavanu tezu o “dvomozgovnosti”. No svako odbacivanje stare teorije, ma kako ono bilo neophodno zbog njene pogrešnosti, nosi u sebi i jednu neugodnost: valja, naime, uobličiti neki novi pogled na problem, neko novo tumačenje opaženog. A to ponekad znači i potrebu za promjenom najtemeljnijih stavova i uklanjanjem osnovnih predrasuda koje čine znanje o nekom predmetu. Upravo je takav proboj i bio ostvaren. Ne, razumije se, na Zeti, već na Zemlji gdje su deseci više ili manje kompetentnih stručnjaka mozgali o odnosu pseudomozgova kod zetanskih vrsta prema njihovim domaćinima i nji­ hovoj ulozi u neobično vještom ponašanju pri skrivanju i pri napadu. Ansiblom preneseni podaci dobijeni analizom stanične i molekularne građe, napose građe nasljednog materijala, naveli su jednu malu sku­ pinu kineskih biokemičara na prepostavku koja je u prvi mah bila pre­ zrena, odbačena, ismijana, ali koja je u kratkom vremenu zadobila pu­ no pristalica, od suzdržanih simpatizera do vatrenih pobornika. Kako i ne bi, kada je sve tako elegantno razrješavala! Porast zanimanja značio je i ozbiljnije shvaćanje, pa su poduzete određene mjere da se teorija provjeri. Istini za volju većina obavljenih pokusa pokrenuta je kako bi se ona opovrgnula, ali su rezultati samo išli njoj u prilog. A i sami pokusi trebali su biti izmišljeni s dotad nezahtijevanom ingenioznošću. Jer neposredna mentalna komunikacija, daleko poznatija pod nazivom telepatija, uvijek do tog trenutka bijaše smatrana vještinom u domeni fantastike ili okultnog. Tek je očigledni

70

FUTURA

dokaz njene stvarne egzistencije — dobijen nizom eksperimenata sa zatočenim pasancima, među kojima je nekima bio odstranjen njihov ampli — nadvladao tromost znanstvenog establišmenta. No, šira je javnost bila osvojena na juriš. Ekologija u kojoj važnu (najvažniju?) ulogu igraju životinjski organizmi čije je telepatske po­ tencijale, ma kako oni bili mali, pojačavao simbiot, ne nipošto parazit, urastao im u tijela! Stvorenje što je ostvarivalo direktan priključak na glavne živčane spletove domaćina i na taj način surađivalo s njegovim pravim mozgom, otkrivajući mu opasnosti ili plijen kojeg se nijednim konvencionalnim osjetilom nije dalo registrirati! Biće koje je moglo oti­ ći toliko daleko da, osjetivši na taj svoj čudački način namjere ljudi, potakne “vukove” da ih napadnu i potjeraju! To su bile teme u dne­ vnom tisku, časopisima i almanasima, na televizijskim programima i kino-repertoraru ... Jednom je pročitao d a je načinjeno više od dvije stotine računalnih igara, što izvornih što dorada starih varijanti, u ko­ jima su se šumama i pustarama Zete naganjale zvijerke obdarene “še­ stim čulom” . I sam je znao satima tragati i skrivati se pred elektron­ skim progoniteljima. Ali svo to vrijeme u njemu je ostajalo nešto što ga je plašilo u cijeloj toj priči, nešto što je bio naslutio još iz onog prvog kobnog članka, a što barem koliko je njemu bilo poznato, nitko još go­ dinama nakon toga nije bio spoznao ili barem tu svoju slutnju nije iz­ rekao u javnosti. Već je bilo dovoljno čuda: nije se bilo lako odlučiti prikazati ih kao moguću prijetnju ili, možda, kao spasonosni izlaz. Kad se počelo ozbiljno govoriti o tim mogućnostima, one više nisu bile mo­ gućnosti, već realnost. Članak je, razumije se, u prvi plan istaknuo nasilje počinjeno u No­ voj Irskoj i samo otkriće direktne mentalne komunikacije (DMC), ali su u njemu bila iznesena i neka od posljednjih saznanja vezana za prirodu amplija. Prisjetio se po tko zna koji put s kolikim je žarom gutao retke što su govorili o telepatskoj nemoći izdvojenih amplija koji su umjetnim putem bili održavani u životu. Nijedan mjerni uređaj nije registrirao ni najmanji porast ili pad napona, promjenu toka iona ili koncentracije metaboličkih otopina, niti ikakav drugi znak svjesne ili refleksne reak­ cije kakva bi se sigurno pod insceniranim uvjetima odigrala kod simbi­ otskog para. Ampliji su bez pasanaca i drugih domaćina bili nemoćni, ne samo u tjelesnom smislu. A razmnožavali su se poput pravih parazi­ ta. Kako je tek to bilo uzbudljivo! I u kakav se užas pretvorilo kad je uvi­ dio skrivene mogućnosti. Naime, odrasla jedinka amplija kad bi za to stigao pogodan čas, razvijajući nauštrb domaćinova tkiva kanalić pri­ vremene namjene, povezivala se s probavnim traktom životinje. Kroz njega bi potom propustila na stotine rasplodnih pupova zaštićenih po­ put sjemenja ili spora čvrstim omotačima. Sudeći po činjenici da je FUTURA

71

samo jedan od pronađenih amplija prije nesreće u Irskoj bio u takvu stanju, dalo se zaključiti da se radi o relativno rijetkoj pojavi. Većina spora je, dakako, propadala, kao što to uvijek biva sa sjemenjem, ali neke bi od njih bile vjetrom ili na neki drugi način nanesene u blizinu staništa drugih životinja, ne nužno onih od iste vrste koja je bila do­ maćinom roditelju. (Ah, upravo se u jednoj takvoj rečenici krio ključ njegova kasnijeg straha!) Spore bi, potom, bile ili progutane ili što je bilo vjerojatnije i efikasnije, udahnute: našavši se jednom u unutraš­ njosti domaćina, spora bi se oslobodila svog sekundarnog omotača — primarni bi otpao već koji sat nakon sporulacije, nakon što bi sporu za­ štitio od probavnih sokova prvog domaćina — i stala se krvotokom pro­ bijati do “sidrišta”. Ako je ono već bilo zauzeto nekim drugim amplijem, nova je spora mogla biti kemijskim tretmanom starosjedioca odbačena i uništena, ali u nekim je slučajevima moglo biti dopušteno mladoj je ­ dinki da se nesmetano razvija pored stare. Uz uzdah neraspoloženja prisjetio se izvještaja, sve ozbiljnijih kako je vrijeme protjecalo i kako je odrastao, što ih je proučavao, a koji su govorili o naporima biokemi­ čara da razjasne skrivena pravila i nepravilnosti reproduktivnog ciklu­ sa amplija. Trebale su im godine ... A on je bio tek dječarac od sedam godina kad je shvatio, kada je uvidio onu najvažniju posljedicu postojanja umnih pojačivača i njihove osebujnosti. Nikad nije uspio saznati da li je još netko u tim prvim da­ nima spoznao istu stvar ili je zbilja u tome bio jedinstven. Rado je vje­ rovao u to potonje, nalazeći u tome neku gorku gubitničku utjehu. No, to je bilo malo vjerojatno: Djetetu nije teško sebi priušiti neku unikatnost: zapravo, cjelokupna predodžba koju dijete ima o sebi polazi od ne­ oboriva aksioma o vlastitoj izuzetnosti. Sa smrću djeteta i rađanjem zrele osobe taj se pogled revidira i potiskuje; nikada on ne nestane, ali ga čovjek nekako prestane primijećivati dok okružen drugim ljudima, jednako zrelim, nastoji kročiti putem za kojeg samo u iznimnim trenu­ cima slabosti, kad njegova djetinjatost izbije na površinu, može povje­ rovati daje njegov vlastiti. Ali on sebe nikad nije prestao smatrati dje­ tetom, nikad u svojim očima nije sazrio. No, nije nipošto bio nerazu­ man i bilo mu je sasvim jasno daje bilo pojedinaca, a i skupina, koji su slutili što i on, ali koji su, za razliku od njega, u mogućnosti da svoje slutnje učine javnim dobrom, šutjeli iz ovih ili onih razloga. Hydranci su, naravno, imali svoje, i to vrlo jake. Naseobina na Beti Hydre brzo se uvećavala brojem svojih pripad­ nika, ali izuzev zbog najnužnije trgovine i osnovnih zakonskih obaveza prema Savezu, Hydranci su izbjegavali suvišne kontakte s drugim ko­ lonijama. Zbog toga se nitko nije previše uzbuđivao jer takav izolacio­ nizam nije nipošto bio rijetka pojava. U to je doba dobra trećina novih 72

FUTURA

svjetova gledala prije svega svoja posla, uglavnom ne dopuštajući dru­ gima da u njih zavire. Tek je za neke odvratno skandalozan, a za dru­ ge, opet, smiono revolucionaran, postupak Hydranaca razbio većinu tih izolacija, podijeliviši Savez u dva tabora razdvojena sada mržnjom za koju se činilo da nikada neće zgasnuti. Mržnjom koja je dovela do rata u trenutku kad je čovječanstvo povjerovalo da je konačno preboljelo tu dječju bolest orazumljivanja. Hydranci bijahu uradili upravo ono što je on slutio da će netko jednog dana učiniti, ali ni kao dijete ni kao mladić koji je saznao za taj njihov korak, nije pomislio na mogućnost krvavog obračuna s počiniteljima. Ono što ga je plašilo nije bila realna moguć­ nost gubitka svega vrijednoga, uključujući tu i jedini život, što ju je do­ nosila ratna opasnost; njegova je bojazan bila duboko duhovne prirode, stvarala ju je njegova mašta uvijek mnogo gora od stvarnosti. No, iz­ gleda d a je pored svog tog straha od hydranske promjene, on prema tim ljudima gajio i neke skrovito divljenje, još od onog prvog trena, da­ vno prije no što je do promjene uistinu došlo, zavideći im na njihovoj odlučnosti da interveniraju u bit svoje ljudskosti. Čim je pročitao da ampliji mogu prilagoditi svoje metabolizme, svo­ ju tjelesnost, različitim vrstama domaćina, palo mu je na um da bi neki od njih mogli svoje stanište potražiti u sklopu organizma nekog čovjeka. Ili bi neki čovjek mogao učiniti amplija dijelom svoga tijela. Možda i mnogi ljudi. Tko to nikada u životu nije poželio saznati misli bližnjih mu, njihove nakane i stremljenja, makar u grubim općim crtama što su bile dovoljne samo za “osjećaj”, ne i za pravo snanje? Dijete nekog dru­ gog vremena vidjelo bi samo ljepšu stranu te mogućnosti. Poigralo bi se ono u svojem duhu jedne nove igre, igre u kojoj bi mentalna neomeđenost bila tek dobrim razlogom za zabavu i neobične podvige. Ali nje­ govo je vrijeme rađalo drugačiju djecu. Ili je možda on sam za sebe bio dovoljno drugačiji da s mudrošću dugovječna starca pronikne i u drugu stranu, onu mračniju, da vidi posljedice. Da vidi svijet u kojem bi oni ovladali DMC-om vladali onima koji su još općili jedino izgovorenim riječima u kojem ovi potonji ne bi imali ni najmanjih izgleda da se takve vlasti, ma kakva ona bila, ikada oslobode. Bilo bi to savršeno poroblja­ vanje! I mada je stvarnost na kraju ispala bitno drugačijom, nikada, pa ni ovom trenutku, nije posumnjao u opravdanost svojih strahovanja. Bilo je iluzorno očekivati da će netko poput Hydranaca poduzeti taj pr­ vi korak! A tek da je znao koliko će rezolucija telepatske percepcije biti izoštrena kad ampliji budu surađivali s ljudskim mozgom, daleko su­ periornijim skromnim umovima zetanskih životinja... Da, zbilja je u njemu bilo divljenja za te ljude. Trebalo je imati mnogo snage i samokontrole da bi se odhrvalo takvoj moći unutar sebe. Pa ipak, ratovao je na strani njihova neprijatelja. FUTURA

73

Rat nije izbio odmah čim su hydranski genetičari pronašli načine da zaobiđu neizbježne razlike u strukturi amplija i ljudi, a da istovre­ meno zadrže vrijedna svojstva pojačivača. Nije se zaratilo čim su prvi Hydranci dobili novi neobični bio-protetički dodatak, čim su počeli je ­ dni drugima čitati misli. Bilo je, jasno, zgražanja nad tim skandalo­ znim potezom, bilo je dilema i polemika, osuda, ali i odobravanja. Sta­ nje se zaoštrilo kad je počeo izvoz amplija i znanja što je išlo uz njih. Duhovi su bili ponajviše uznemireni činjenicom da nije svaka kolonija mogla dobiti (a ni kupiti) ono što je bilo potrebno za uspostavljenje stabilnog simbiotskog odnosa između nekog čovjeka i amplija. Hydranci su pažljivo odabirali kolonije koje su namjeravali uputiti u svoje ta­ jne. Odabirali su istomišljenike, u političkom, gospodarskom i vojnom pogledu. Ne nužno i filozofskom ili religijskom. Vrijedilo je i obrnuto: države i nadnacionalne institucije koje su vodile bilo kakav oblik po­ litike brzog napretka i obilja ostajale su uskraćene. Čak su i rijetke naseobine i poneka od zemalja Zemlje što su još uvijek održavale tehnizirane varijante postfeudalizma, zadobijale više naklonosti Hydranaca od sustava koji su predstavljali udarnu ekonomsku moć zvjezda­ ne ekumene. I vojnu! Ipak, premda je izbor namjerno bio skučen, H i ­ dranti su u nekoliko godina, nakon što su to napravili na svojoj planeti uspjeli rasuti sjeme novog — zaista novog — čovjeka na još jedanaest svjetova. Sjeme se dobro primalo jer tlo bijaše valjano odabrano i pri­ premano. Nova je sila nicala iz njega, nepoznate snage i namjera: sila za mnoge protuprirodna. Napetost je rasla. Mnogo se i sve više o tome govorilo u to vrijeme. Njegova cijela ta zbrka nije previše dirala. Za njega se sve zlo zbilo već onog trenutka kad je prvi ampli bio kirurškim putem usađen mađu lopatične kosti na leđima jednog Hydranca i povezan s moždinom, a preko nje i njegovim mozgom. Metoda unošenja amplija u simbiotski sustav za većinu kri­ tičara je predstavljala samo još jedan element više u cijeloj toj izopa­ čenoj raboti. Njemu je naprotiv, ta ljudska intervencija donekle uma­ njila stravu koja ga je obuzela kada je saznao da su se njegove davne more obistinile. Nisu se dakle, ti uljezi uspjeli sami uvući unutra! Pro­ ces je bio pod kontrolom: naopak je, ali je pod kontrolom. A evo sada, prije svega par dana, čuo je da je konačno uzgojen i soj amplija spo­ sobnih da se prilagode čovjekovu metabolizmu zaražujući ga i izrasta­ jući u njemu na prirodan način. Prirodan za amplije, ne i za ljude. No, svejedno, sada mu je to tako malo značilo! Rat je planuo zbog incidenta na Mufridu II, planeti Ete Volara. Taj se svijet pokazao negostoljubivim za čovjeka na velikom dijelu svoje površine, ali je uski tropski pojas pružao takve pogodnosti za razvoj poljoprivrede da je u trenutku pred izbijanje sukoba Mufrid II bio

74

FUTURA

najnapučenija kolonija — živjelo je na njemu nekih pedeset milijuna stanovnika, pretežno iseljenika iz Južhe Amerike. Nevolja je nastala kada je Hydranski Savez (taj naziv nikada nije potvrđen stvaranjem istinskog pakta među amplificiranim, već je korišten u medijima radi lakše komunikacije i pojačavanja osjećaja ugroženosti) ponudio par­ cijalno pojačavanje za obitavatelje nekolicine kolonija. Bio je to nov postupak i podrazumijevao je dvije stvari: svaki pojedinac koji bi želio biti podrvgnut pojačavanju i bio bi pojačan, bez obzira na ostatak zaje­ dnice kojoj je dotad pripadao, ali je sa svim svojim sunarodnjacima koji bi se podvrgli tom tretmanu morao napustiti matični planet i nastaniti se ili na Hydri ili na nekom drugom planetu telepatskih simbiota. Na popisu svjetova koje su bili zahvaćeni tom ponudom nalazio se i Mufrid II. I premda su zapravo svi svemirski emigranti pripadali onoj sorti ljudi koja se nije previše ustručavala učiniti nešto novo, nešto druga­ čije, jer se u protivnom ne bi ni našli na mjestima desetke svjetlosnih godina udaljenih od Zemlje, Mufriđani nisu pokazali veliko zanimanje za pojačavanje. Ali i ono koje je izraženo, bilo je dostatno da razori us­ troj njihova agrarnog društva. Cjelokupna ekonomija oslanjala se na gustu mrežu brodarskog sustava što je povezivao skoro stotinu nase­ ljenih otoka, vrludajući među tisućama još nedirnutih. Lađarski “ceh”, koji je to bio de facto ako ne i de jure, predstavljao je zbog nečega po­ dređenog sloj društva, relativno malobrojan i izložen slabo plaćenim pogibeljima svoga zanata. Događalo se i ranije u ljudskoj povijesti da ratarska djelatnost bude smatrana plemenitijom od ijedne druge, ali je čudilo što su pomorci, otkako je Čovjek prvi put zaplovio morima Ze­ mlje čašćeni ili barem respektirani, na tom svijetu bili građanima dru­ gog reda. Ni on se sam nije uspio odrhvati opće raširenom dojmu da su pri odabiru planeta za parcijalno pojačavanje Hydranci i njihovi Save­ znici računali na takve slabe točke. Konačno, oni su bili telepati! Ali nije se mogao tek tako složiti s javnim mnijenjem u osudi Hydranaca zbog “pokušaja destabilizacije društvenog poretka na Mufridu II ”!. N i­ kada, ni tada kada je rat bio tek na pomolu, ni dok je trajao, ni sada dok je okončavan, nije mogao povjerovati u bilo kakve neposredne poli­ tičke ciljeve u postupcima Hydranaca. Politiziranje amplifikacije, oso­ bito parcijalne, bio je način na koji su nepojačani pokušavali izići na kraj s tom jezovitom prijetnjom svemu onome što su smatrali pozna­ tim, s neizvjesnim izgledima za nagli napredak. On je od dječačke dobi problem sagledavao u njegovoj ogoljenoj osnovi, kao napad na individu­ alnost; drugima je bilo lakše u svemu tome vidjeti najprije političku zavjeru. Kad je dvadeset pet tisuća pomoraca Mufrida II zatražilo poja­ čavanje od Hydranaca i transport na Deltu Pauna, bliskog susjeda Hy­ dre, vlasti s Mufrida odlučile su zadržati ih. Makar i silom. FUTURA

75

A sila je bila spremna. Predviđajući nevolje, Južna je Unija, labavi savez dijela naseobina s južnog Zemljinog neba, pored dva svoja pla­ neta što su se nalazili na “parcijalnom” popisu na vrijeme bila smjes­ tila po četiri razarača oboružana anihilacijskim torpedima velike ra­ zorne moći i sasvim male uočljvosti. Kad su transporteri hydranskih saveznika stigli u visoku orbitu oko Mufrida II kako bi pokupili svoj živi teret, smjesta su upozoreni da odu ako ne žele stvarati probleme. Takva se prijetnja, jasno, kosila s osnovnim odredbama Općeg Ustava, jedinog zakonika kojeg su priznavale, ako ne i poštivale, sve kolonije i sama Zemlja: Hydranci su se vjerojatno pozivali na to: Nitko, barem na papiru, nije mogao uskratiti dijelu Mufriđana slobodu da sami odaberu na kojem će se svijetu nastaniti. U uobičajenoj praksi jedina je zapreka stalnom seljakanju — jedina, ali itekako dovoljna — bila cijena prije­ voza. No što činiti u slučaju daje putovanje besplatno? Nije bilo teško u postupcima pojačanih vidjeti neke sloslutne nakane, nije ih bilo teško mrziti. Točan slijed događaja koji su se zbili nakon prvog ultimatuma floti transportnih brodova u orbiti oko Mufria II, nikada nije dospio do javnosti: Navodno su Hydranci (“hydranska kopilad”, kako su ih na­ zivali) izveli podao napad bez prethodnog upozorenja i uništili jedan od razarača. U to nije bilo lako povjerovati: dva tuceta teretnjaka daleko su brojčano našivala razarački odred, ali zdepasta ljuštura s up­ ravljačkim odjeljkom na jednom i glomaznim prostornim refraktorom na svom drugom kraju nisu imale nikakvih izgleda u direktnom okr­ šaju s ratnim strojevima. Nisu im, zapravo, mogle ni pobjeći! Drugi dio priče djelovao je mnogo uvjerljivije. Razarači su otvorili jaku vatru i uništili devet i više ili manje oštetili još sedam transportera. Anihilacijska torpeda nisu slučajno odabrana iz bogatog arsenala. Svako oružje s manje autonomnosti u kretanju i odabiranju ciljeva, svako sre­ dstvo kojim bi u manjoj ili većoj mjeri upravljali ljudi, bilo bi ograni­ čeno u svojoj djelatnosti zbog mogućnosti pojačanih da nadziru umove njihovih korisnika. U stvari, u toj fazi sukoba, “običnjaci” još nisu znali kolika je prava moć udruženih simbiota. Postojali su neki potvrđeni dokazi o enormnom uvećanju telepatskih sposobnosti kad su skupine ljudi djelovale zajednički, ali je bilo i mnogo nagađanja, glasina i oči­ glednih neistina. No, i najparanoidnija mišljenja nisu mogla obuhvatiti stvarnost, pravu istinu. Kao što se to istom pokazalo. Bilo kako bilo, Unija nije željela išta stavljati na kocku i napala je anihilacijom. Re­ zultat je bio porazan: petnaest milijuna mrtvih, nekoliko potpuno razo­ renih kolonija i mnoge neuspješno razarane. Jedanest godina rata! Je­ dnom je, oporavljajući se tijekom rata od rane zadobijene prilikom eks­ plozije jednog spremnika stlačenog kisika negdje u sektoru Oriona, slušao pripovijedanje nekog Unioniste profesionalnog vojnika koji je

76

FUTURA

službovao još u vrijeme mufridskog incidenta. Nesretnik je u jednom napadu bio ostao bez obje noge, a kako se pokazao nepogodnim za implantaciju novih, umjetno uzgojenih od njegova genetskog materijala, osuđen na doživotnu tešku invalidnost volio se tješiti pričajući, ne bez zluradosti, o svom vojnikovanju. Saznao je od njega mnogo toga što je javnom mijenju ostalo nepoznato, a što je među profesionalcima bilo javnom tajnom — bio mu je najvjernija publika! Unatoč turobnom ras­ položenju što g a je držalo potpuno u svojoj vlasti, koje je jačalo kako je sunce zapadalo sve niže prema nevidljivim planinama, nije se mogao odhrvati porivu da se osmjehne. Sjetio se, naime, što mu je Salvatore — a to bijaše ime beznogog vojnika — kazao o napadu na hydranske teretnjake. On je tada služio na jednom od minolovaca koji nisu bili ni blizu poprišta prvog boja, ali je priču saznao iz usta jednog od mufridskih veterana. Prema toj verziji, unionistički je razarač stradao od torpeda ispaljenog s drugog razarača: torpedo je trebalo prepoznati prijateljski objekt i ne napasti ga, ali se to iz nekog razloga nije dogo­ dilo. Uostalom, nijedna se vojska nije uspjela smjesta prilagoditi rat­ nim uvjetima koji bi uslijedili nakon dugog razdoblja mira što je otu­ pljivao instinkte i omogućavao nedovoljno dobrima da učestuju. Netko je pogriješio — možda i namjerno — i torpedo je zbrisalo tristo metara dugu letjelicu i stotinu ljudi u njoj. Ni govora o tome da su hydradnci prvi napali a ni protuudar ostalih razarača nije bio toliko ubojit koliko podlo kukavički. Štetu su napravili, to je istina, i tu nije bilo friziranja podataka, ali istina je i to da su sva tri broda Unije bila pogođena pro­ jektilima iz skromnih oružja na teretnjacima. Jedan je razarač čak mo­ rao biti evakuiran jer se nije mogao vlastitim snagama vratiti u orbitu matične planete. Pojačani su već na samom početku pokazali svoju su­ periornost. Jedino što ih je bilo malo, tako malo! Zanimljivo, pomisli on, upravo su ti otimači osobnosti bili poraženi silom koja se temeljila na odbacivanju individualisti. Poraženi? Cesto su se gubitnici pokazivali pobjednicima. Kad bi se prašina bitaka slegla, kad bi slavni podvizi u boju postali tek pukim legenama, manje upadljive, ali postojanije i temeljnije vrednote starosjedilaca, njihova znanja i kultura, osvajale su trajno grube osvajače vične jedino maču. Predstavljalo bi, jasno, pretjerano pojednostavljivanje kad bi se za nepojačano čovječanstvo (rijetki su među njima ostali ratu postrani) kazalo da je bilo vješto jedino s oružjem, da nije posjedovalo svojih vri­ jednosti. Ali bile su to vrijednosti starog Čovjeka, Čovjeka Zemlje koji se u malom broju otiskivao niz Mliječnu Stazu, tragajući uvijek za onim svjetovima u kojima je mogao najlakše vidjeti odraz starog doma, ne­ prestano mučen nostalgijom na genskoj razini. Hedranci nisu samo FUTURA

77

predstavljali ljudska stvorenja obdarena jednim izuzetnim svojstvom. Bili su oni jezgra novog Čovjeka, Čovjeka zvijezda, Čovjeka za zvijezde. Nakon te prve intervencije u sam um, bilo kakav zahvat tjelesnog mi­ jenjanja ili pojačavanja u svrhu prilagodbe uvjetima na novim svjeto­ vima, bit će prihvaćen lako, kao nešto što se razumije samo po sebi. Bit će to konačna pobjeda poraženih, pobjeda što je začeta mirovnom sje­ dnicom održanom prije dvadeset zemaljskih dana. Rijetki ljudi s ko­ jima je raspravljao o ovom pitanju smatrali su njegovo nerazumijeva­ nje posljedica razlogom što je još uvijek odbijao, u duhu i postupcima, opravdati pojačavanje. Ali nije bilo tako. Upravo ga je prerani djetinji uvid u konačni ishod učinio krajnje neprijemčivim za ideju pojačava­ nja. Svi su izgledi da će u tom svom neprihvaćanju ostati usamljen, jedini u cijeloj ekspandirajućoj ekumeni među zvijezdama. Rat je okončan padom Bete Hydre. Ipak, Hydra nikad nije bila osvo­ jena. Bila je uništena. Snage nepojačanih pola su godine jalovo držale položaje na prilazima Betinom sustavu, trošeći nevjerojatne količine novca za vlastito samoodržanje. Nakon godine iscrpljujućeg ratovanja, protivnika više nisu imale među amplificiranima, već im se on suprot­ stavljao kod kuće, u liku ogorčenih poreznih obveznika, brojnih miro­ vnih pokreta i političara koji možda i nisu marili za rat ili mir, ali koji su u promjeni klime što je u javnosti stvorena oko pojačavanja, vidjeli valjane razloge da preispitaju vlastite stavove. I sam je bio tamo, blizu Bete Hydre, stigavši još s prethodnicama. A li nakon dva zemaljska mjeseca bio je s mnogima drugima demobiliziran kao višak. Nije ga to pogodilo onoliko kao što bi to bio slučaj početkom rata: premda je vojno rat bio dobijen, on je jasno vidio da se oružjem više ne može pripomoći u borbi protiv njegovih najdubljih strahova. Hydra nije bila posljednje uporište pojačanih, nije bila jedina, ali su i dvije preostale naseobine bile na isti način blokirane. A Hydra je značila srce neprijateljskog sustava, izvor svega zla. I kad se činilo da će rat biti završen opozivom flota zbog pritiska iznutra i zaključivanjem tolerantnog mira s Hydrancima, tradicionalno pomućeni generalski umovi naložili su anihilacijski udar na opsjednutu koloniju. Planet se od siline eksplozija doslovno raspao — bila je to prva primjena tog novog oružja. Budale, mislili su time vratiti milo za drago, naplatiti dio neizravnanih računa, a samo su utrli siguran put DMC-i. Iako broj žrtava u tom “incidentu” nije pre­ mašivao pet postotaka ukupnog broja poginulih u cijelom ratu, javnost Zemlje i kolonija bila je zgrožena upravo njime. Flote su konačno zbilja opozvane, odgovorni za masakr su pritvoreni, sudit će im se, kako je načuo. Slijedeći je korak bilo formalno potpisivanje mirovnog spora­ zuma. Još se jednom osmjehnuo. Pacifisti su sebe sigurno smatrali u tom času mnogo pametnijima od glupih vojničina. Ali ni oni nisu ništa

78

FUTURA

razumjeli. Dokazali su to tim cirkusom s potpisima, s formom. Novom Čovjeku više neće trebati simbolički prikazi. On će razumijevati stvari onakvima kakve uistinu jesu. Pokušajte to, pokušajte barem za tren: pojmiti nešto, makar najmanju sitnicu iz najsvakodnevnijeg života, ne koristeći se posrednom tehnikom simbola tako duboko ukorijenjenom u razum ljudi. Pokušavao je i on, bezbroj puta, uvijek s istim ishodom: pred njim bi se učas razjapio bezdani ponor ludila. Ali ljudi će shvatiti svoju zabludu, vrlo brzo. Nekima je već sada jasno. Tog su jutra na raketodrom u Dolini bila sletjela četiri šatla s teretnjaka u stacionarnoj orbiti. Kako su sve pripreme obavljene ranije, ukrcaj je imao započeti već sutradan. Izvivši torzo i ispruživši dobro vrat, mogao je vidjeti sićušne letjelice kako svjetlucaju na dalekom sletištu pod posjednjim zrakama umirućeg sunca. Iako su razaranja mimoišla njegov svijet, rat se i ovdje itekako osjetio. Skoro svaki peti sta­ novnik ili je poginuo ili zbog nečega otišao na neki drugi planet, ostavši tamo zauvijek. Od dva i pol milijuna sadašnjih žitelja, u slijedećih je tjedan dana prvih pet tisuća trebalo biti podignuto do orbite i hydranskog transportera. (Ime je nadživjelo suludo uništenje dragocjenog pla­ neta.) Bili su to dobrovoljci što su se odmah po potpisivanju mirovnog sporazuma prijavili za pojačavanje. Zahvat urastanja amplija, čak i novom, prirodnom metodom, mogao je biti izveden i sa sigurnošću nad­ ziran samo još na jednom jedinom planetu i svi oni koji su željeli biti amplificirani morali su ga posjetiti. Ali on je znao da to neće još dugo ostati tako. Neće proći ni deset zemaljskih godina i praktički cijelo Čo­ vječanstvo bit će pojačano. A s time će doći i društvene promjene dos­ tojne novog razuma. Nastajat će društvo prilagođeno životu u njedrima Galaktike, ne životarenju u bliskom Zemljinom susjedstvu. Pojačava­ nje će biti provedeno već kod djece, kod svih koji neće pokazivati even­ tualne znake neprihvaćanja, odbacivanja simbiota. I kod onih koji to ne budu željeli učiniti. Kod ljudi poput njega, sorte koja će ubrzo izum­ rijeti, neshvaćena, možda ipak ne shvaćajući. Nije na racionalnoj razi­ ni uspijevao naći nikakve zamjerke procesima koje je anticipirao, ali nešto se u njemu još uvijek protivilo sjedinjavanju jačem od ijednog što ga je Čovjek dotad bio iskusio. Tjelesno i emocionalno jedinstvo lju­ bavnika, uniformnost izvježbanih i indoktriniranih vojski, sloga prois­ tekla iz nacionalnog ponosa: sve su to bile labave veze prema karici što bi na okupu zadržale ono dvoje ljudi koji bi telepatski zavirili jedno dru­ gome u najskrovitije zakutke duše za koje, možda, ni sami nisu znali da postoje. Uistinu, govorilo se da ampli ekstremno pojačava i sposobnost samopromatranja: s tom se silom trebalo znati nositi na pravi način, a tko joj se ne bi othrvao, završio bi sa šizofrenim rascijepom svijesti. Nije se toliko plašio ludila, mada gaje i ono znalo slediti svojom bezizlaznošću. FUTURA

79

Bojao se, međutim, za svoje tajne, male i možda ne previše izopačene, ali tako prokleto njegove. S druge strane, želja da i sam zaviri u trezore tuđih umova, poriv kojeg je brižno prikrivao od svakoga pa i samog sebe, nije bio dovoljno jak da nadjača bojazni pred razgolićenjem sebe. Tako će od sutra, u godinama što su imale doći, sa šeste planete Bete Berenkine Kose i sa mnogih drugih planeta, polijetati šatlovi koji će u centre za pojačavanje odvoziti ljude manje sputane strahom ođ nes­ vjesnog. Njega među tim ljudima neće biti. Sjenke u Dolini pod njim već se bijahu sasvim produljile, a u šumi za leđima mu mrak se zgusnuo đo neprovidnosti. Nekom bi drugom zgodom pohitao niz stazu kako ga noć ne bi zatekla daleko od doma. Ali danas mu se nije žurilo. Ono zbog čega je došao moglo je biti obavljeno i u tmini: Da, zaista, zbog čega je došao ovamo? Odgovor što je sada le­ žao tik pred njim izazvao je trnce slatke jeze duž ukočene mu kičme. Srce mu je stalo lupati brže, prenuto tom zamisli o konačnom potpu­ nom osamljivanju koje mu je dotad uvijek izmicalo iz ruku. Mnogi su znali da dolazi ovamo, ali ga nitko nije slijedio. Ove staze bile su samo njegove. Nitko drugi, barem koliko je on znao, nikada nije kročio njima. Nije bilo teško osjetiti se ovdje samim. Ali nikada to čuvstvo nije bilo tako čisto kao sada kada je pred sobom vidio odgovor, kad mu je dopu­ stio da ga svog prožme. I koliko je ironije bilo u tome što je njegovo pos­ jedovanje tog mjesta bilo osporeno upravo u tome času. Stigla je krećući se skoro nečujno, uspela se blagom strminom što je pratila rub litice. Gazeći već skoro nevidljivom stazom, dotad samo njegovom, skoro ga bijaše previdjela u njegovu stjenovitu zaklonu: Pre­ nut nekim tihim šumom njenog prolaženja, on se osvrne, te ona tada spazi tu kretnju. Prepala se. “Ah, tu si, Keith! Uplašio si me. Sto tu radiš? Smrkava se. Više se ne možeš ... diviti pogledu.” Osmjehnula se. Govorila je isprekidano: uspon ju je dobro zadihao. Znam da se spušta mrak. I nisam ovdje da bih se ičemu divio. Gla­ sno: “Zašto si došla, Margaret?” Pokušao je to izreći što je mirnije mo­ gao, ali glas mu je ipak malko zadrhtao dok je izgovarao njeno ime. Nastavio je gledati preda se, prema zvjezdanom obruču nad supro­ tnim krajem Doline, ali je nekako znao da je primijetila tu njegovu nesigurnost i da se opet osmjehuje. U tišini nadolazeće noći lako šuštanje njene odjeće gromoglasno je odjeknulo u njegovoj svijesti. Prišla mu je, tražeći mjesto na koje bi i sama mogla sjesti. “Sto misliš? Tražila sam te. Ljudi su se zabrinuli: već je kasno, a tebe nema.” Ljudi? Koji to ljudi? Mogao je zamisliti njen pogled, istovremeno i bezazlen i izazivački. Usta zaštićena očima kakve su bile njene mogla

80

FUTURA

su izreći i najbezočniju laž, pa da im ipak bude oprošteno. Znao je da bi u mjestu moglo biti onih koji bi se brinuli, ali vraćao se on i u kasniji sat, po kiši i vjetru, ali nikada, baš nikada ga nitko nije pošao tražiti. Osim toga — na tu se misao morao i sam nasmijati — iz Doline nije mogla poći prije manje od sat vremena, a tada još nije mogla znati da će ga ovdje uhvatiti mrak. “Čemu se smiješ?” upita ona s nepatvorenom znatiželjom. Ne, nije se mogao ljutiti na nju. On joj objasni. Nasmijala se prigušeno, ali od srca. K vragu, tu se djevojku ne da zbuniti! Zirnuo je na tren iskosa prema njoj, prema mi­ risnoj sjenci oivičenoj grimizom posljednjeg sunčeva odraza s nebeskog zrcala. Svježina te mlade žene uvijek je tijekom njihova kratkog po­ znanstva nametala njegovu duhu takvu romantičnu metaforiku. A u ovoj večeri krajnosti, u noći konačnog, više nego ikad ranije. Znao je zbog čega je došla. Naravno daje znao. I ona je znala da on zna. Možda se sve ovo odigrava po nekon neizrečenom dogovoru među njima dvo­ ma; možda je očekivao njen dolazak. Kako će započeti? Više neće oko­ lišati. Ne, to ne bi sličilo na nju. “Keith.” Eto! Pričekala je da joj se srce primiri i disanje prilagodi riječima, pa je prozborila tonom koji je njenom glasu dao svu potrebnu ozbiljnost. Takav se glas nije moglo zanemariti. Molim, htio je zaustiti, reci, što želiš? Ali nije rekao ništa, šutio je, znajući da joj ne treba olakšavati posao, da će ona i sama snaći. “Htjela sam da razgovaramo. Zato sam te potražila. Ti znaš o čemu.” O čemu? Šuti, ništa ne govori! “Prvi šatl kreće već sutra, ali bit će potrebno šest ili sedam dana da se obave svi letovi. Još imaš vremena. Ako se odlučiš poći, neće biti problema. Na teretnjaku ima još mjesta i nitko neće cjepidlačiti oko jednog ...” “Margaret!” Nije uspio, nije izdržao. “Margaret, nemoj!” Upitnom gaje šutnjom navela da nastavi. “Bojim se. Užasno se bojim.” “čega, Keith?” Ni trunke podsmijeha. “Bojim se da ćeš me nagovoriti.”” Ah, prokleto samosažaljenje! Zbi­ lja, toga gaje svo vrijeme bilo strah. Da će ga njena blagost, povjerenje koje nije mogao ne osjetiti i želja za njenom blizinom zavarati, pokole­ bati ga u njegovu naumu. Pored nje lako je mogao zaboraviti na sve ono što bi za nj takvo putovanje značilo. Ali tu se krila zamka: žrtvovati dio, makar i najveći, svoje osobnosti i objediniti se i duhom s tom ženom u življenju kakva su živjeli ljudi minulih doba — na to bi pristao s rado­ šću, na trepnuvši okom; ali dati cijelog sebe, baš sve, bez ostatka, na jedan sasvim novi način — to nije smio prihvatiti. Bila bi to katastrofa. FUTURA

81

Htio je sebe uvjeriti u svoje altruističke porive, ali zapravo nije želio takvu sudbinu za sebe. “Zar bi to bilo tako loše?” Je li to u njenom glasu zamijetio blagi na­ govještaj nestrpljenja? Zar se nadala brzom uspjehu u svojoj misiji? Ne, prije će biti daje taj prizvuk htio čuti: tako bi lakše pronašao mo­ ralno opravdanje da joj se opire. “Keith, nitko to nije uradio bez straha. Niti će među nas pet tisuća biti ijeđnog čovjeka koji se neće plašiti.” Beskrajno strpljenje!” Pokušao se obmaniti. Osjetio je da više ne gleda u njega, već da svojim pogledom slijedi njegov upućen nad oštru crtu obzorja. Govorila je tiše, pomalo odsutno. “Različite su strahove ljudi proglašavali najdubljima. Za ne­ ke, najstrašnije od svega bilo je biti živ sahranjen. Drugi su držali da ljude najviše užasava mogućnost da budu pojedeni. Netko je jednom rekao da je najgora stvar na svijetu različita od osobe do osobe, i da za pojedinca to može biti i nešto naizgled bezazleno.” Nagnula se naprijed i položila bradu na koljeno noge oslonjene na jedan izbočen kamen. Vidio je to samo slušajući. Kad je nastavila, glas joj je dopro iz njemu neposredne blizine. “Ali nitko od njih nije bio u pravu. Ono što ljudi najljubomornije čuvaju i što se najviše boje izgubiti jest tajnost njihove nutrine. Nije ih samo strah da će njihovi bližnji zaviriti u tamu onog neodredljivog dijela bića kojeg smo prozvali podsviješću. Oni se zapravo puno više straše sami pogledati unutra jer bi ih pogled na neko odstu­ panje od etičkih normi što ih je svijest prihvatila mogao sasvim rastrojiti. Jesi li ikada pokušao ...” “Jesam. Pokušao sam.” Htio je sebi pregristi jezik. Prekinuo ju je grubo, pregrubo. “Jesam.” Blaže, obzirnije. “Mnogo puta.” Neko su vrijeme šutjeli, a onda se ona osmjehnula, rekavši: “Nisam baš neka misionarka. Samo sam te učvrstila u tvojoj vjeri.” Krivovjerju? Nije tako kazala. Za trenutak se upitao ima li u njemu još ičega što bi ona mogla saz­ nati telepatijom, a što nije dokučila svojim pronicljivim ljudskim razu­ mom. Konačno, kakav je on bio? Je li njegovo nesvjesno bilo kaljuža opačine, leglo najgorih zala prikriveno maskom relativne nedužnosti? Teško da bi se to moglo reći: barem ne više nego za bilo koga drugog. Ona bi zasigurno bila spremna prihvatiti ga takvog kakav jest, opro­ stiti mu svako proturječje. I ona i svi ostali... Ne! Bio je blizu, bio je dozlaboga blizu! Bodež straha zaparao mu je grudnu kost i zario mu se pravo u srce. Ne, nije bila dobra kao propovjednica. Prije bi se moglo reći da se u njoj krila vještica sposobna zaluditi riječima. Pričala mu je o njemu, pričala mu je njega, i on se skoro slomio. Iako nesvjesno, bila je izabrala naj­ bolji pristup.

82

FUTURA

Primijetila je kad je zadrhtao. Bilo mu je drago što još nije pojačana. “Keith?” Šaptom. Znala je da ga je povrijedila i žalila je to, iskreno je žalila. Ovo se više nije smjelo nastavljati. Morao je smjesta prekinuti tu beznadnu igru. Hoće li samo pronaći prave riječi, dovoljno blage da ne zazvuče osvetnički, dovoljno odlučne da je uvjere u nepromijenjivost njegova odbijanja? Duboko je odahnuo i što je mogao mirnije okrenuo se prema njoj. U skoro posvemašnjoj tmini njeno lice nije bilo ništa više od nejasne izmaglice, ali on ga je vidio kao u pol bijela dana: mrke'oči, inače pomalo azijatski sužene, sada širom otvorene, usne čvrsto stis­ nute, grižene nervoznim zubima. Kroz taj jedini vidljivi znak nesigur­ nosti što g a je viđao kod nje i ranije, kao daje uravnotežavala svu onu naizgled neiscrpnu samouvjerenost i moralnu noć. Volio ju je zbog te slabosti. Nije li možda nemoć žene nužan preduvjet da se neki muš­ karac u nju zaljubi? Mora li ovaj osjetiti potrebu da je štiti, na ovaj ili onaj način? Ah, nije vrijeme za duboke uvide! “Margaret.” Bez drhtaja u glasu. “Nitko nikada nije za mene učinio toliko koliko si ti napravila ovim svojim dolaskom amo gore. Hoću reći, nitko me nije uzeo u toj mjeri zaozbiljno. To je za mene posve novo is­ kustvo i prilično sam zbunjen. Nemaš pojma koliko sam ti zbog toga zahvalan. A li svejedno, ne mogu promijeniti svoju odluku. Ne mogu prihvatiti pojačavanje. To je jače od mene, a ... bojim se da je jače i od tebe, Margaret.” “Ne razumijem.” Rezignirano. Pravo je značenje njenih riječi bilo: Znala sam da će tako biti. “Neću reći da bi bilo bolje da nisi dolazila, jer nije tako. A li ovo iz­ gleda kao bezočna okrutnost s moje strane. Došla si uzalud ...” “Nisam očekivala plaću za svoj...” zausti ona kroz slab gnjev, ali je on utiša hitrom kretnjom ruke što se spustila na njenu nadlanicu. “Znam, nisi očekivala nagradu, ali si za ljubav zaslužila ljubav. A ja ti je ne mogu dati u onoj mjeri u kojoj je tražiš od mene. A da od tebe tražim da ostaneš: i ovo ljubavi što je sada osjećam priječi me da uči­ nim takvo što.” Velike riječi! Velike laži! Jednostavno te je strah. Ne samo pojača­ vanja, već i te žene kakva je sada. Zašto joj to ne kažeš? Mrzio je samoga zebe. Ona je šutjela, predajući se, dopuštajući mu da sve okonča. “Ovakvi kakav sam ja ne pripadaju budućnosti, a niti budućnost pripada nama. Neće sve ostati na ovih pet tisuća dobrovoljaca: bit će vas uskoro puno, puno više. Tada ćeš na stvari gledati sasvim druga­ čije i u tvome pamćenju — koje neće više biti samo tvoje — neće biti mjesta za jadnog strašljivog usamljenika koji...” FUTURA

83

Zaustila je da mu se usprotivi, ali ju je on ušutkao blagim stiskom ruke. Znam da tako ne misliš! “Sada će biti najbolje da se vratiš. Neki će ljudi brinuti gdje si ti.” Osmjehnula se. Dobro je, preboljet će. Kao da tek sada primijećuje da je pao mrak, on je zabrinuto upita: “Ništa se ne vidi - hoćeš li pronaći put?” Ženski trik: u trenucima najveće emocionalne napetosti skreni pozornost na najneposrednije praktične probleme! “Imam svjetiljku.” Ona iz džepa kombinezona iščara malu hladnofuzijsku baterijsku lampu — upravo onakvu kakvu je i on uvijek sobom nosio. Iz spravice se za trenutak prospe blistav mlaz svjetlosti, otkri­ vajući zrnce prašine i sićušne insekte što su letjeli zrakom nad pono­ rom tmine pred njima. Dok se zbunjene oči nisu oporavile, noć se činila dvostruko mračnijom. Nasmijala se svojoj maloj dosjetljivosti. “Vidiš, nekako ću se snaći!” Ako sam je potcijenio u ovakvoj sitnici, kako bih onda mogao suditi o cijeloj njenoj ličnosti? Ali sad je ionako kasno. Kao u odgovor na tu njegovu misao, ona ustade i uspne se onih par koraka do staze čiji je položaj mogla odrediti još samo po sjećanju. “Ti...ostaješ?” Ah, misli ovdje, na ovoj litici. Svakako da ostajem. “Mogli bismo zajedno ...” Zvučalo je pomalo sumnjičavo. Nije valjda naslutila! Ne bi me to trebalo čuditi. “Ne, Margaret, još ću malo ostati ovdje. Promatrat ću zvijezde.” Iz­ nenadila ga je ledena mirnoća kojom je to izgovorio. “Dobro, kako hoćeš”, odvratila je, okrenula se i otišla. I premda sv­ jetlo nije palila još dobrih stotinu metara, iako nije mogao vidjeti ništa više od njene vitke siluete, dobro je znao da se nijednom nije osvrnula. Ponovo je bio sam. Okružen svojim Rajem uronjenim u iskričavu noć i bezvjetricu. Ali žena koja je maločas još bila tu, nije bila Eva, la­ kovjerna, ovisna. Bila je to Lilit, samosvojno stvorenje u potrazi za svojim Rajem iz kojeg neće nikad biti izgnana. Jer će ga uvijek nositi sobom. Što bih joj donio? upitao se. Kao čovjek ili kao simbiot? Vjero­ jatno samo prazninu tako nalik paklu. Možda — osmjehnuo se u tami na tu misao — možda je iza mojih postupaka ipak bilo nešto od one ljubavi o kojoj sam joj govorio. No, s time je sada gotovo, vrijeme je da konačno pronađem mir. Sjedio je još neko vrijeme, pola sata, sat, tko zna koliko dugo, proma­ trajući kako nebeska sfera polako rotira, kako njenu crnu ljušturu pro­ bijaju modrikasti bljesci meteora, kako se s istoka uzdiže žućkast i sko­ ro pun mjesec, tako sličan Zemljinom. Tlo se hladilo polagano i on još nije oćutio ništa od noćne studeni. Povremeni krici noćnih ptica i lom­ ljenje grančica u šumi iza leđa bijahu mu jedini zvuci što su se miješali

84

FUTURA

s bogatim mirisima u toplom zraku iz Doline. Konačno, on zaključi da nema više što čekati i ustane. Istog trena, začuo je jedan novi zvuk, dobro mu poznat. Bio je to zvuk koji se ne čuje ušima, već grudima: njegovo srce kao da je pomahnitalo. Noge, nekako odvojene od ostatka tijela, pokrenuše se same i on zakorači naprijed. Ne natrag, prema stazi, već ravno prema rubu po­ nora. Nije vadio lampe: za tako kratak put ona mu neće biti potrebna. Posljednja misao što mu je sjevnula glavom dok je zakoračivao pre­ ko ruba, stigla je prekasno. Jesam li pogriješio? upitao se.

Copyright/Zoran Knez, 1994

ALL-ENGLISH ALGORITAM

AIG

RMNK

G a jev a 1 tel. 455-155/200 tel./fax: 271-799 FUTURA

BOOKSHOP Wide selection of im ported fiction and non-fiction In the heart of downtown Zagreb

85

ff

Game s to ^ Tomićeva 10 (kod Uspinjače) 41000 Z A G R E B

Mjesto koje će prom ijeniti vaš odnos prema slobodnom vremenu! 86

FUTURA

Mack Reynolds

PLANET PRVIH Izvornik: “Dawnman Planet”, 1966 Prijevod: Mihaela Velina

I I I dio XI

onny se osvijestio u Indijančevu skrovištu u predgrađu frigijskoga glavnog grada. Očito, Phil mu je upravo bio dao neko stimulirajuće sredstvo. “Kako si uspio otresti potjeru?” promrmlja Ronny. Phil se naceri, gledajući Bronstona opruženog na kauču. “Haug. Crvenokožac s lakoćom otresti potjeru bljedolikih u konfuznom prometu velikoga grada.” “Ja uvijek dobijem šaljivdžije,” proštenje Ronny. “Gdje je djevojka?” “Tu je. Naš vođa nije tako jak kao što bi trebao biti, posebice ako na­ mjerava preuzeti vlast nad svim planetima. Trebao ju je staviti na listu zamjenjivih.” Ronny reče: “Zovi Staroga,” a onda se opet onesvijesti.

R

FUTURA

87

Phil Birdman pride stolu i uključi komunikator Odjela G, pa reče: “Irene Kasansky, što prije.” Na zaslonu se pojavi njeno napeto lice. “Phile Birdmane,” reče ona, “što se dogodilo?” “Daj mi Šefa, Irene. Najbrže što možeš.” “On i Jakes čekaju vaše izviješće.” Na zaslonu se pojavi Metaxino kiselo lice. “Birdmane!" zareži on. “Što se dogodilo Ronnyju Bronstonu?” “Tu je,” reče Indijanac. “U nesvijesti je.” U njegovu se glasu sad mo­ gao čuti prizvuk gorčine. “Naravno, on je vaše zapovijedi shvatio doslo­ vno. Jedini način da se dokopa te informacije bilo je da ode u pseudovrijeme.” Ross Metaxa je buljio u njega, ne trepćući. “Koliko je dugo proveo ispod?” “Očito maksimum. Vjerojatno je postavio neku vrst rekorda.” Čelnik Odjela G dopusti si da makar na trenutak sklopi oči. Potom duboko udahne, pa reče: “Je li našao traženu informaciju?” “Mislim da jest. Sa sobom je donio neki zvjezdovid.” Phil Birdman pročisti grlo. “Također imamo i taoca. Barunovu nećakinju.” Ross Metaxa nije pitao za detalje. Napokon reče: “Postoji li ikakav način da odete otamo?” Birdman je oklijevao. “UP imaju malu letjelicu, ali ako je uporabimo ne sumnjam da će Barun istoga trena kad uzletimo iskaliti svoj bi­ jes na osoblju UP-a. Wyler je poznat po svojoj nemilosrdnosti kad ga netko uzruja.” Metaxa odmahne glavom. “Morat ćemo riskirati. Vas dvojica i dje­ vojka morate napustiti taj planet. Krstarica Svemirske Flote već je na putu prema vama. Stići će za pet dana, po zemaljskom vremenu.” “A što dalje?” upita Birdman, premda je naslućivao odgovor. “Od­ vest će Ronnyja na Zemlju i pružiti mu najbolju moguću medicinsku pomoć i njegu?” Metaxa ga bijelo pogleda. “Barun će odmah krenuti na Prvosvjetove. Vi krećete za njim. Za tjedan dana će se Bronston već oporaviti.” Indijanac reče ravnim glasom: “Zapovjednice, znate jednako dobro kao i ja da se Ronny Bronston nikad neće oporaviti. Izgubio je najma­ nje dvadeset godina u tom luđački ubrzanom pseudo-vremenu. Za pet godina izgledat će dvadeset i pet godina stariji no što je danas.” “Znao je što radi, Birdmane,” reče Metaxa ravnodušno. “Učinio je što je morao učiniti. Oporavit će se za tjedan dana. Kao što znaš, sta­ renje ne počinje odmah, već ide postepeno kroz određeni period. Neko vrijeme neće osjećati nikakve posljedice. Kad se malo oporavi izvijesti ga o najnovijim događajima i odmah krenite za Barunom.” 88

FUTURA

Indijanac se namršti. “Kako znate da će i Barun osobno ići na Prvosvjetove?” “Kad se ljudi poput Maximiliana Wylera nađu u gadnoj frei ne usu­ đuju se vjerovati nikome. Naš dragi Barun ne može biti siguran ne bi li neki od njegovih časnika, nakon što se dočepa nekih od naprava s Prvosvjetova, odlučio preuzeti vodstvo. Ne, možeš se kladiti da će na tome brodu biti i Barun glavom i bradom.” Njegovo lice izblijedi sa zaslona. Birdman je još dugo buljio u njegovu zatamnjelu površinu. “Znači svi smo mi potrošna roba, uključujući i osoblje UP-a na Frigiji. Stvari su zagustile.” Ross Metaxa je imao pravo. Do vremena kad je do njih stigla krsta­ rica Svemirske Flote, Ronny se već bio oporavio. Dobra hrana i odmor učinili su svoje. Bronston se osjećao kao i prije. Ali duboko unutra ču­ čala je spoznaja d a je odbacio najmanje dvadeset godina, dobrih godi­ na, svog života. Za nekoliko zemaljskih godina izgledat će — i osjećati se — jednako starim kao što je Metaxa. Nije to baš budućnost koju bi dobrovoljno bio odabrao. Nitko ih nije pokušavao zaustaviti. Očito je Barunu bilo doista stalo do njegove nećakinje. Ako je djevojka toliko bliska samozvanome diktatoru, pomisli Ro­ nny, možda zna neke stvari koje bi mogle biti korisne u kasnijoj situ­ aciji. Pokušao je izvući nešto iz nje dok su se odmarali u skučenom pro­ storu kajite na maloj letjelici, ali bez previše uspjeha. Rita ih je pokušavala ignorirati, koliko joj je to dopuštao ograničeni prostor. Ipak, povremeno bi prasnula i dopustila da je uvuku u ras­ pravu. Kao, na primjer, onaj put kad je iz čista mira povikala: “Ne razumi­ jem kako ne shvaćate da Ujedinjeni Planeti trebaju vođu poput Ujaka Maxa.” “Možda,” reče Ronny blago. “Zašto ga onda pokušavate u tome omesti? Zašto mu se ne pridru­ žite?” Ronny je umorno pogleda. “Zasad me još nije uspio uvjeriti daje čo­ vjek za kakvoga se smatra. Možda će povijest pokazati da nije tako. Kao što si i sama neki dan rekla, povijest je prepuna ljudi koji su željeli biti vođama, ali u tome nisu uspjeli.” “Moj će ujak uspjeti!” Srdžba je još više naglašavala djevojčinu pri­ rodnu ljepotu. “U međuvremenu—” naceri se Phil Birdman “—ima nas nekolicina koji se s time ne bismo složili.” FUTURA

89

Ronny reče: “Mnogi streme vrhovnoj moći. Uzmi one primjere koje si mi navela neki dan: Aleksandra Velikog, Napoleona, Hitlera. Svaki od njih naučio nas je nečemu. “Recimo Aleksandar: on je pokorio najveću carevinu toga vremena, ali umro je kad je bio otprilike moje dobi jer nije mogao pokoriti samo­ ga sebe. A za sobom je ostavio vrlo malo. Cijela mu je obitelj, uključu­ jući sina, bila ubijena. Njegova se ekipa predivnih suradnika raspala jer svaki je od njih pokušao zgrabiti vlast. Od svih njih jedino je Ptolomej dobro prošao; on i njegovi nasljednici dobili su Egipat. Ali slije­ dećih pedesetak godina Makedonci su proveli tražeći novoga vođu — neuspješno.” Ronny jevo se lice iskrivi u grimasu. “Bolje bi im bilo da su svoju energiju uložili u nešto pametnije. “Ili — uzmi Napoleona. N ekoje vrijeme imao apsolutnu vlast, ali s četrdesetak godina već je trunuo na Sv. Heleni. A njegova ekipa? N i oni nisu prošli Bogznakako. Neki su ga se odrekli kad su stvari zagustile. Neke su ustrijelili. Od svih njih, jedino je Bernardotte uspio postati kraljem Švedske. A Hitler...” “O, on je najbolji od svih,” nasmije se Phil. “Tip koji me doista naučio vjerovati u vođe.” Rita Daniels pocrveni — što je na njoj izgledalo nevjerojatno dobro, zaključi Ronny Bronston. Nešto mu padne na pamet i on se pribere. Za čovjeka u ranim tridesetim djevojka Ritine dobi bila bi odgovarajuća družica, ali on će uskoro biti starcem od preko pedeset — a to je već dru­ ga priča. Ako se namjeravam ženiti, pomisli Ronny gorko, bolje mi je da počnem gledati udovice u kasnim četrdesetim, a ne dvadesetorogodišnjakinje s ljupkim pjegicama na nosu — ma kako zavodljive bile s kosom povezanom u rep. Rita se obrecne: “Nisu baš svi završili katastrofalno. Džingis Kan i Tamerlane osnovali su dinastije. I premda je Aleksandar umro mlad, ne ostavivši potomke za sobom, njegovom su se zaslugom Helenizam i grčka kultura proširili od Mediterana do Indije. A Napoleon — kad se pojavio na sceni Europa je bila većinom feudalna. Kad se povukao sa scene za njim je ostao novi i progresivniji socio-ekonomski sistem.” Ronny je nastavi bockati. “0 tome je li Helenizam bio bolji od perzij­ ske kulture dalo bi se raspravljati, draga moja. Povijesne su knjige pi­ sali Grci, nakon što su dobili rat — postoje neke sumnje glede stupnja njihove progresivnosti. Da je Hitler dobio drugi svjetski rat možeš se kladiti da bi u današnjim povijesnim knjigama u rubrici ‘negativci’ bili navedeni Churchill, Roosevelt i Staljin — a ne Adolf Arijevac; njega bismo kovali u zvijezde, kao Aleksandra prije njega.” Phil Birdman frkne, pa ode pogledati kontrolne instrumente. “T a je špika odveć intelektualna za mene,” reče. “Ja sam jednostavan u srcu. 90

FUTURA

Jednostavno ne volim da netko odlučuje umjesto mene — posebice kad se radi o važnim stvarima. To me boli.” “Ponekad su nam potrebni ljudi koji su sposobni donositi važne odluke,” odbrusi mu Rita. “Je,” složi se Phil, gledajući je preko ramena. “Ali ja volim biti u po­ ložaju u kojem se pri odlučivanju tko će to biti broji i moj glas. Bilo koji od tih samozvanih vođa reći će ti kako baš on ima super-sposobnosti, te da ga moramo pustiti da odlučuje umjesto nas. Ali ako to nije baš tako, neće nadrapati on nego jadna budala poput mene.” “Naš prijatelj Hitler bio je dobar primjer,” nastavi Ronny blago. “On je obznanio Nijemcima da je on supermen kakvoga dotad nije bilo. A oni su mu vjerovali.” “Oh, vi ste obojica budale!” prasne Rita. Ronny reče: “Pa, Ujak Max je očito počeo igrati svoju igru. Nadam se da ćemo ostati živi dovoljno dugo da vidimo hoće li uspjeti ili neće.” “Ako uspije, prijatelju moj,” reče Rita prijekorno, “sumnjam da ćeš živjeti dovoljno dugo da bi mogao uživati u blagodatima njegova novog političkog sistema.” Phil se nasmije. “Pogodak. Tu te ima, Ronny.” On pogleda na zas­ lon. “Hej, mislim da stiže naša svemirska krstarica.” Nakratko su razmotrili mogućnost da oslobode djevojku, te da joj dopuste da se vrati natrag na Frigiju u njihovoj maloj letjelici. Zapra­ vo, čak su i nazvali ured, Ujedinjenih Planeta na Frigiji, želeći prego­ varati o njenu puštanju u zamjenu za jamstvo da se osoblju UP-a neće ništa dogoditi. Javio im se frigijski bojnik koji ih je ledenim glasom izvijestio da na Frigiji više nema nijednog člana osoblja UP-a, te da on nije ovlašten da s njima pregovara. Želio je znati je li Rita živa i zdrava, ali nije pokazao ni trunke osjećaja kad su ga u to uvjerili. Phil Birdman pogleda svog partnera. “Bolje bi nam bilo da je povedemo sa sobom.” Ronnyju se ta ideja nije previše sviđala, ali nije imao izbora. Povrh toga, nije zgorega imati vrijednog taoca, posebice kad se uzme u obzir da je Barunov brod mnogo bolje naoružan nego ova mala krstarica s četveročlanom posadom. “I ovako će nas na tome malome brodu biti šestorica,” reče Ronny nesretno. “S njom će nas biti sedmero. Tko zna kakve bi nam nevolje mogla prouzročiti? Ona je fanatično privržena svom Ujaku Maxu — mogla bi pokušati dići nas sve u zrak ili tako nešto, samo da pomogne Barunu.” Birdman ga upitno pogleda. FUTURA

91

“Morat ćemo je držati pod nadzorom tijekom cijelog putovanja,” reče Ronny. “Zašto je ne bismo stavili u hibernaciju?” predloži Phil. “Možemo je probuditi kad nam zatreba. A njoj se pritom ne može dogoditi ništa loše. Ronny reče nevoljko: “Pa, pretpostavljam da bismo mogli to učiniti.” Zapovjednik male krstarice i njegova tri člana posade nisu bili nima­ lo oduševljeni idejom da na brodu imaju i žensku putnicu, posebice u svjetlu činjenice da se radi o otetoj nećakinji vladara Frigije. Njihov je brod, Pisa, bio najbliži Frigiji kad je stigao poziv i zapovi­ jed neka se brod i posada stave na raspolaganje dvojici operativaca Od­ jela G. Zapovjednik Gary Volos i njegova tri časnika nisu imali pojma o kakvome se zadatku radi. Prisutnost Rite Daniels nije im nimalo olakšavala položaj. Prije no što je Ronlny stigao išta reći, ona je vrisnula: “Ovdje me drže ilegalno i protiv moje volje. Ja sam Grofica Rita Daniels Wyler, nećakinja Vrhovnog Zapovjednika planeta Frigije, člana Ujedinjenih Planeta, a ovi kriminalci krše Član Jedan Povelje UP-a. Zahtijevam da me se istoga trena vrati natrag na Frigiju.” Zapovjednik Volos bio je šokiran. Njegov je pogled pun nevjerice skakao s jednog na drugog agenta Odjela G. “Vražja ženska,” promrmlja Birdman. Tek tada je Ronnyju pala na pamet činjenica da tek jedna u milijun osoba zna za postojeću krizu koju je on već prihvatio zdravo za gotovo. Prosječni pripadnik ljudske rase nije imao pojma čak ni da postoje Prvosvjetovi, a kamoli da Zemlji prijeti ikakav opasnost od njih. On se obrecne: “Zapovjednice, dobili ste zapovijedi da svoj brod i posadu sta­ vite nama na raspolaganje. Računamo da ćete održati svoje obećanje.” Volos se pobuni: “Moji nadređeni nisu spomenuli da će dio ovog zadatka biti i kršenje jednog od Članova Povelje UP-a. Niječete li riječi ovdje prisutne građanke?” Ronny umorno odmahne glavom. “Ona govori istinu. Ali situacija je drastična.” “Drastična!” zareži jedan od mlađih časnika. “Kako išta može biti tako drastično da zahtijeva povredu Povelje UP-a? Povelje koja je raz­ logom što Svemirska Flota uopće i postoji! Pristupio sam Floti da bih čuvao Povelju, da bih za nju dao svoj život ako to bude potrebno.” “O, fino,” promrmlja Phil. “Jedan od busača u prsa. Baš ono što nam treba.” “Imat ćete priliku umrijeti za Povelju,” obrecne se Ronny nestrp­ ljivo. “Ujak ove mlade dame pokušava razoriti Ujedinjene Planete. U ovome trenu on je na putu prema nekim novootkrivenim planetima čija je rasa mnogostruko naprednija od nas. Nada se da će uspjeti ukrasti 92

FUTURA

njihova oružja i tehničke naprave koje bi mu omogućile da preuzme vlast nad svim planetima naseljenima ljudskom rasom, bili oni članovi UP-a ili ne. Zato ste poslani ovamo: da biste nam pomogli da ga u tome spriječimo.” Četvorica pripadnika Svemirske Flote buljili su u njega kao da je iznenada skrenuo s uma. Rita iskoristi priliku. “Vidite?” reče. “On je poludio.” “Očito,” reče busač u prsa, gledajući ga razrogačenih očiju. “Prestani, Richardsone,” zapovijedi mu kapetan broda. “Ja ću se po­ brinuti za ovo.” On okrene leđa dvojici agenata Odjela G. “Ne znam što se ovdje događa, ali namjeravam spustiti brod i raspitati se u lokalnom predstavništvu Ujedinjenih Planeta.” “To bi bio dobar trik, rekao bi Sid Jakes,” promrmlja Birdman. “Lo­ kalno predstavništvo UP-a je već ili ustrijeljeno ili bačeno u najmra­ čnije tamnice.” “Cijelo vam vrijeme govorim,” reče Ronny, trudeći se da mu riječi zvuče razumno, “Frigija je trenutno u činu otvorene agresije prema Ujedinjenim Planetima i svim njhovim članovima.” “Mislite mi reći,” zapita Volos s nevjericom u glasu, “da ovaj planet želi napasti i pokoriti svih tri tisuće planeta-članova?” Rita se posprdno nasmije. Ronny zatvori oči, pa ih opet otvori. “Phile, pokrivaj me,” reče. U Birdmanovoj ruci u trenu se stvori pištolj modela H. XII apetane,” reče Ronny blago, “dobili ste zapovijedi. Moram inzistirati na tome da ih poslušate.” Zapovjednikov pogled sklizne na oružje u Birdmanovoj ruci. Pre­ poznao je pištolj i njegove mogućnosti. Krajičkom oka pogleda svoju posadu. Čak je i Richardson izbjegavao njegov pogled. Zapovjednik Volos reče hladno: “Djelujem pod prisilom, građanine Bronston, i želim da se to evidentira u brodskom dnevniku.” “Dobro. Uskoro ću vam moći i dokazati ono što govorim. Ne činite mi se budalom. Kad vam predočimo dokaze, agent Birdman i ja očeki­ vat ćemo vašu punu i dobrovoljnu suradnju. U međuvremenu, evo vam zvjezdovid. Krenite prema najbližem sustavu zaokruženom crveno. ” Četvorica su na trenutak oklijevala, ali Birdmanov ih pištolj po­ takne na suradnju. Kapetan prihvati poderani zvjezdovid i namršteno se zagleda u nj. “Gdje ste došli do ovoga?” upita.

K

FUTURA

93

“Duga je to priča,” odgovori Ronny. “Kasnije ću vam ispričati barem jedan njen dio. Zasad je dovoljno reći da sam ga dobio od naših dik­ tatorski raspoloženih prijatelja na Frigiji.” Kapetan Volos gaje i dalje gledao s nevjericom. Phil Birdman reče veselo: “Mislim da bi bilo bolje da ovu skvo baci­ mo na led. Već nam je prouzročila dovoljno nevolja. Zamisli samo što bi joj sve uspjelo u slijedećih nekoliko tjedana.” Rita pogleda Ronnyja. “Namjeravate me hibernirati?” “Imaš li neku bolju ideju?” “Odbijam hibernaciju!” On se ni ne potrudi odgovoriti joj. “To je ilegalno,” ubaci jedan od mlađih časnika. “Ilegalno bez njena dopuštenja.” Indijanac se nasmije. “Prijatelju,” reče, “vjerojatno ćeš u nekoliko slijedećih tjedana vidjeti vraški mnogo ilegalnih stvari, pa bi ti bilo bo­ lje da se počneš privikavati na to.” On pogleda Ronnyja. “Shvaćaš da ćemo morati dežurati u smjenama? Ne smijemo spavati obojica u isto vrijeme.” Ronny uzdahne i kimne. “Hajde da prvo uspavamo nju.” Putovanje do Prvosvjetova prošlo je bez većih incidenata. Ronny Bronston i Phil Birdman nisu se miješali u poslove posade. Zadovoljili su se položajem putnika — s jednom razlikom. Stražarili su u smjenama od po osam sati. Ni u jednom trenu nije se dogodilo da obo­ jica spavaju. Ni u jednome trenutku im oružje nije bilo daleko od ruke. Već prvoga dana svo su oružje s broda stavili pod ključ. Vrijeme su provodili igrajući šah s mlađim časnicima, Richardsonom, Mendlesohnom ili Takashijem. Zapovjednik se nije želio družiti s njima. Ronny je bio počeo vjerovati da mu polako uspijeva uvjeriti Richardsona i Takashija u predstojeću opasnost. Obzirom na činjenicu da će oni ionako vidjeti Prvosvjetove, nije vidio razloga da im ne ispriča sve što je znao o njima. To je uključivalo i sve informacije o malom nezemaljcu i uništenju cjelokupne njegove rase. Ispričao im je i plano­ ve Baruna Wylera. Mislio je da mu počinju vjerovati, ali njegove iluzije bile su raz­ bijene osmoga dana putovanja. Phil Birdman je igrao šah s mladim Mendlesohnom kad ga je s leđa iznenada zaskočio Richardson. Phil je pao na pod, nemajući vremena izvući pištolj iz korica. Richardson se bacio na njega, dok je Mendlesohn unezvjereno gledao, nesiguran bi li se trebao pridružiti. Iznenada se na vratima pojavio Ronny s uperenim pištoljem model H. “Okej, Richardsone, diži se! Na noge ili ću te prigušiti!” 94

FUTURA

Agresivni časnik je ustao, zadihan, ali na njegovu licu nije bilo ni trunčice žaljenja. Phil Birdman je još neko vrijeme sjedio na podu, tresući glavom. “Zašto si se umiješao?” zagunđa na Ronnyja. “Sad nikad neću znati je ­ sam li mogao premlatiti tog mladog mulca.” “Prestar si za valjanje po podu,” reče Ronny. “Ha,” šmrkne Birdman, ustajući. “Čuj tko mi to kaže. Neće proći du­ go, a ti ćeš...” Naglo se prekine u pola rečenice. Ronny Bronston ga pogleda. “Oprosti,” reče Phil. “U tome ti je problem s nama vic-maherima. Stvari nam izlete iz usta prije no što o njima stignemo promisliti.” Ronny se okrene Richardsonu. “Sto si namjeravao?” Ovaj drugi se obrecne, unatoč uperenu pištolju: “A što mislite? Zau­ zeli ste ovaj brod pod prijetnjom oružjem. Pokušao sam promijeniti situaciju.” Iz jedne od kajita iziđe kapetan broda. “Što se ovdje događa?” upita. “Ovaj mulac bi se igrao heroja,” reče Ronny. “Bojim se da ću morati zatražiti da ga hibernirate, Zapovjednice Volos.” “On je neophodan član moje posade!” Birdman promrmlja: “Neophodan k’o srčani udar.” “Sve dok smo u pod-svemiru,” reče Ronny, držeći pištolj uperenim, “ovim biste brodom mogli upravljati i vi sami •— jednom rukom.” “Odbijam staviti čovjeka u hibernaciju bez njegova dopuštenja.” Časnik Richardson je i dalje prkosno gledao Bronstona. “Onda ću ga morati ustrijeliti,” reče Ronny blago. “Ne mogu riski­ rati da ga ostavim na slobodi. Slijedeći put moglo bi mu uspjeti.” “Sa mnom bogme više ne bi,” reče Indijanac opakim glasom. Ronny pogleda Richardsona, pa kapetana. “Kestenje je u vatri, go­ spodo. Jedan život nije od tako velike važnosti.” “Kapetane Volos,” reče Richardson napeto, “on to doista misli.” Gary Volos zareži: “Dobro, ali inzistiram da se i to unese u brodski dnevnik.” “Taj će dnevnik biti dupkom pun i prije kraja ovog putovanja,” na­ ceri se Birdman. Nešto kasnije dva su agenta sjedila u dnevnoj sobi, pijuckajući tople napitke. Ronny progunđa: “Sva sreća što mi se nije spavalo.” “0, mogao sam ja njega srediti,” reče Indijanac. “Ne u slučaju da mu se Mendlesohn pridružio.” “Dvoje smo maknuli s puta, ostaju još trojica. Misliš li da ćemo us­ pjeti stići do cilja ako budemo morali sve njih hibernirati? Stvari po­ staju sve gore i gore.” FUTURA

95

Ronny iznenada upita: “Phile, zašto si se ti pridružio Odjelu G?” “Tko, ja?” Činilo se da je Birdmanu neugodno. “Ne znam. Bolji po­ sao nego onaj koji sam prije imao. Bijeg od rutine. Takve stvari.” Ronny Bronston nastavi kao da ga nije čuo. “Kad sam bio mali u se­ bi sam nosio san Ujedinjenih Planeta. O Čovjeku koji se širi svemirom, noseći sjeme rase prema zvjezdama. Koji pokušava na svaki mogući način poboljšati ljudsku rasu. O planetima na kojima žive samo crnci, ili samo oni viši od dva metra, ili Zen Budisti, ili oni s kvocijentom inteligencije većim od 150, ili vegetarijanci, i tako dalje, i tako dalje.” Phil frkne nosom. “A Amazonija? Nekoliko tisuća feministkinja. Is­ prva nijednoga muškarca. Kasnije umjetna oplodnja, pojava muškog roda — koji su istoga trena bacile u roblje.” Ronny reče nestrpljivo: “Sigurno, mnogo je tih uređenja čista glu­ post, ali ima više onih koji utiru nove puteve, nove istine, koji vuku rasu naprijed. San Ujedinjenih Planeta. Šansa da svi probaju sve. Ali koji je krajnji cilj? Dominacija nad cijelom galaktikom, onako kako to vidi Rita?” Phil ga upitno pogleda. “Zar mora postojati cilj?” “U tome i jest stvar. Pitam se mora li ga doista biti. Pitam se nije li san bio ljepši prije nego li se umiješao Oktogon i odlučio da UP treba nekamo usmjeriti.” “Pa, znaš što bi ti na to odgovorio Stari. Pustiti Čovjeka neka ide svojim putem bilo je okej prije, kad još nismo znali da u galaktici ima i drugih inteligentnih oblika života. Ali kad smo naletjeli na male zelene pečene morali smo nešto poduzeti.” Na Ronnyjevu je licu bio čudan izraz. “Ali što? Relativno mala gru­ pa ljudi tipa Rossa Metaxe odlučila je sjesti za upravljač. Ali po čemu oni znaju da su baš oni najbolji? Zašto je ljudima poput Metaxe, Jakesa ili Lee Chang Chu dopušteno da odlučuju treba li srušiti vladu nekoga planeta — naprimjer Amazonije — promijeniti mu unutrašnje uređe­ nje i uvesti dvospolni sitem? Tko kaže da taj njihov matrijarhat nije možda bolji od našeg sitema?” “Je,” naceri se Phil. “Ali možda nije. Bar ne za mene.” “Da, ali tko je Metaxa da o tome odlučuje? Postoje deseci milijardi ljudi. Sto njega čini tako posebnim da ima ovlasti svrgnuti režim ko­ jega želi većina ljudi na nekome planetu?” Birdman se napokon zamisli. “Možda ne znam odgovor,” prizna. “I možda je moja odluka bila pogrešna. Ali prešao sam četrdesetu, a svoju sam odluku donio prije previše vremena da bih je sada mijenjao.” On pogleda Ronnyja. “A ti?” Ronny zagunđa. “Ne bih znao u što daje promijenim.”

96

FUTURA

Ronny Bronston priđe Zapovjedniku Volosu koji je stražario u kon­ trolnoj sobi. “Što nije u redu?” upita ga. Kapetan je zurio u zaslon. “Zvjezdobrod! Nikad prije nisam vidio drugi brod u pod-svemiru. Ali nije to ono što me zbunjuje, već njegova veličina. Velik jej poput srednje velikog prirodnog satelita.” “Dajte da vidim,” reče Ronny. Volos se nevoljko odmakne. “Ne vidim ništa,” reče Ronny. Kapetan broda se namršti, pa se opet nagne nad zaslon. “Nema ga više!” usklikne. “Nemoguće daje nestao!” “Čini se da se približavamo Prvosvjetovima,” primijeti Ronny suho. “Sudeći po onome što znam o njima, siguran sam da ćemo vidjeti još mnogo takvih nemogućih stvari.” Gary Volos je još uvijek zbunjeno buljio u zaslon. “Koliko smo daleko?” upita Ronny. “Mislim da smo blizu. Ali nisam siguran, jer ravnam se jedino po onome zvjezdovidu kojega ste mi dali. Svejedno, još malo pa izlazimo iz pod-svemira.” On pogleda Bronstona, zbunjeno, čak optužujući. “Taj brod koji sam vidio daleko je našivao sve što sam ikada vidio na bilo kojem planetu-članu UP-a.” “Pa, rekao sam vam da su Prvosvjetovi tehnološki nevjerojatno na­ predni,” reče Ronny blago. Volos je odmahivao glavom. “Ne vjerujem u vašu priču. Ne znam kakvu igru igrate, ali nisam vam povjerovao ni riječ o drugim inteli­ gentnim oblicima života.” “Pa, Zapovjednice, bolje bi vam bilo da mi počnete vjerovati. Što nas je više pribranih kad iziđemo iz pod-svemira, to bolje. Imamo jednu je ­ dinu stvar koja mi ulijeva nade da nas ti nezemaljci neće spržiti čim se spustimo na njihov planet.” “A to je?” upita Volos pomalo ratoborno. “Oni mali nezemaljci imali su fotografije — i filmove snimljene na Prvosvjetovima. Što znači da su sletjeli na barem jedan od planeta, te da im je bilo dopušteno snimati, a potom i ponovno uzletjeti.” On pokaže na zvjezdovid. “I ta zvjezdana karta. Stotine sustava zaokruženo je crvenim. Pretpostavljam da su svi od njih naseljeni Prvencima. Mali nezemaljci morali su otići na mnoštvo ekspedicija da bi sastavili tako podrobnu kartu. Što opet znači da su im Prvenci dopu­ stili da to učine.” “Zar niste rekli daje atmosfera planeta malih nezemaljaca bila pro­ mijenjena tako daje postala otrovnom za njih?” FUTURA

97

“Točno. Očito su na koncu ipak učinili nešto što je uzrujalo Prvence — ali prije toga im je očito bilo dopušteno istražiti mnoge planete.” Ronny razmisli na trenutak, pa nastavi: “Pretpostavljam da biste mogli početi s oživljavanjem Rite Daniels i Richardsona. Kad iziđemo iz pod-svemira među nama ne bi smjelo biti raskola.” “Dobro,” reče Kapetan nervozno, pa reče nešto u brodski komunikator. Ronny reče: “Gledajte, ovo putovanje nije proteklo baš najbolje — što nije iznenađujuće. Ali sad kad smo ovdje želim da znate da ćemo agent Birdman surađivati u svemu što se tiče upravljanja brodom. Vi ste kapetan. Slušat ćemo vaše zapovijedi.” Volosovo lice poprimi posramljen izraz. “Meni su rekli da svoju po­ sadu i svoj brod stavim pod vaše zapovjedništvo. Zao mi je što to nisam odmah učinio. Okej, ja zapovijedam ovim brodom, ali sve druge odluke su vaše.” Njegov pogled poleti prema upravljačkoj ploči. “Izlazimo.” On uklju­ či alarm. Za par sekundi u kabinu uđoše Birdman i poručnik Takashi. Takashi reče: “Mendlesohn budi ostale.” “Izlazimo iz pod-svemira,” objavi Volos. Izišli su u planetarnom sustavu zvijezde vrlo slične našem Suncu, nedaleko planeta vrlo sličnog Zemlji. Kapetan promrmlja: “Ove su koordinate najpreciznije od svih koje sam ikada vidio.” “Pa, rekli smo vam da su oni mali nezemaljci bili daleko napredniji od nas,” reče Birdman. “Očito ne samo u tehnici, već i u navigaciji.” U kabinu su u tome trenu ušli Rita i Richardson, pomalo zeleni u li­ cu, noseći svaki po šalicu vrućeg napitka. Richardskon spusti svoju šalicu, pa sjedne u upravljačko sjedalo pored Kapetana Volosa. Pri­ druži im se i Takashi. “Pa?” reče Kapetan Bronstonu. Ronny slegne ramenima. “Zašto odgađati? Priđimo bliže.” Nakon par sekundi nastavi: “Vi imate nekakvu metodu otkrivanja letjelica koje koriste nuklearni pogon?” “Naravno.” “Možete li locirati Barunov brod — ili flotu?” Volos se namršti. “Zašto mislite da je ovdje? Na onoj je karti ucr­ tano stotine sustava.” “Nisam siguran da jest ovdje,” reče Ronny. “Ali ovaj je sustav naj­ bliži. Zašto bi Barun išao dalje kad mu se već toliko žuri?” Rita se obrecne: “Zahtijevam da mi se ovoga trena omogući komuni­ kacija s mojim ujakom.” 98

FUTURA

Svi su je potpuno ignorirali, čak i mladi Richardson. “Možemo locirati brod, ali ne i reći radi li se o Barunu ili nekome s Prvosvjetova. Premda pretpostavljam da oni više ne koriste nuklearni pogon.” Richardson se okrene pa se zagleda u njega. “Zar vas je uvjerio u te gluposti, Kapetane?” “Vidio sam zvjezdobrod barem tisuću puta veći od najveće letjelice UP-a,” reče Volos ravnim glasom. “Gospodine Richardson, i vi ostali, smatrajte se pod zapovjedništvom građanina Bronstona i agenta Birdmana. Barunice Wyler — ako je to vaše pravo ime — imajte na umu da sam ja zapovjednik ovoga broda, bez obzira na to tko je vaš ujak. Očekujem štovanje i kooperaciju od svih putnika na brodu.” Prošlo je pola sata prije no što je Volos opet progovorio. A onda je rekao: “Ispod nas je jedan od vaših Prvosvjetova. Ne može biti ništa drugo.” Ispod njih bijaše svijet koji je izgledao poput velikog parka. XIII ilo je to kao daje netko uzeo cijeli jedan planet veličine Zemlje i pretvorio ga u botanički vrt. Edenski vrt, Alahov vrt, Obećana Zemlja, Otočje blagoslovljenih, Zion, Elizejske poljane... sve u jednom. Raj. Rita Daniels zvučno uvuče dah. Takashi reče drhtavim glasom: “Otkrio sam jedan brod na nukle­ arni pogon. Vidljivo veći od našeg.” Rita reče: “Jahta ujaka Maxa. To je najbrži...” Tu se prekine i za­ šuti. “Pokušajte mu odrediti točnu lokaciju, poručnice,” reče Ronny, pa pogleda Kapetana. “Nema radio kontakta? Ništa?” Kapetan odmahne glavom. “Mislio sam da će postojati neka vrst patrole. Nekakav obrambeni mehanizam. Ali čini se da sam bio u kri­ vu. Nema čak ni radio valova.” “Možda više ne koriste radio-valove,” promrmlja Birdman. Richardson ga prezirno pogleda. “Moraju koristiti radio-valove,” re­ če. “Napredna tehnologija ne može funkcionirati bez radio-valova.” “Mislite reći da naša tehnologija ne može,” reče Birdman. “Pa, koliko bi oni — kao — trebali biti napredniji od nas?” trepne Richardson. Nitko mu ne odgovori. Ronny reče Kapetanu. “Sto kažete na to da nekoliko puta obletimo planet, pa se polako približimo?”

B

FUTURA

99

Nekoliko sati kasnije Rita Daniels zbunjeno reče: “Ali nema nije­ dnoga grada!” “Možda više nemaju ni gradove,” reče Phil Birdman s nevjericom u glasu. Takashi se nadoveže: “U UP-u ima nekoliko planeta koji nemaju gradove.” “Da,” reče Kapetan, “ali ti su svjetovi najzaostaliji od svih.” “Rani ljudi nisu imali gradove,” reče Ronny zamišljeno. “Gradovi su nastali kao vrst obrane od nadirućih nomada. Kasnije su postali trgo­ vačkim središtima. Još kasnije, kad se već razvila manufaktura, ljudi su jednostavno morali živjeti blizu mjesta na kojem su radili.” “Na što ciljaš?” upita Rita. “Pa, možda ovi ljudi — kad već imaju konvertere materije — više ne trebaju manufakturu ili trgovinu, pa više nisu prisiljeni živjeti jedni drugima pod nosom.” Mendlesohn reče, sa strahopoštovanjem u glasu: “Mislite li da je moguće da su cijeli jedan planet pretvorili samo u park? Možda su svi drugi njihovi planeti tako gusto naseljeni da su ovoga ostavili ovakvim samo radi njegove ljepote.” Birdman reče: “Pogledaj ono krdo košuta, ili što su već!” Glas mu se snizi. “Zelena Manituova polja.” “Što?” upita Ronny. “Ništa. Koliko dugo treba da se iz ljudske rase iskorijeni nagon za lovom?” Takashi iznenada reče: “Tamo! Evo vam grada. I to nedaleko od mjesta gdje sam otkrio brod s nuklearnim pogonom.” Bijaše to područje od dva kvadratna kilometra, a svako je zdanje bilo različito i jedinstveno, što se vidjelo i s ove razdaljine. Kapetan pogleda Ronnyja Bronstona. Ronny razmisli na trenutak. “Hajdemo bliže. Po onome što znamo, mogli su nas već odavno uništiti. Rasa koja ima brodove onakve veli­ čine, zacijelo ima i odgovarajuća oružja.” Lebdjeli su iznad kompleksa zgrada, spuštajući se sve niže, sve dok na zaslonu nisu mogli vidjeti i detalje. “Tamo u središtu,” reče Richardson, “piramida koja izgleda poput Majanske.” “Što je Majanska piramida?” upita Rita. U njenom se glasu osjećao isti prizvuk strahopoštovanja prema ovome svijetu kao i u glasovima svih ostalih. Ronny reče: “Zapostavila si Zemljinu povijest u svojim studijama, draga moja. Maje su bili rana civilizacija u južnome dijelu sjeverne Amerike. Oni su— —” Naglo zastane. “Ovo nije grad. To je kompleks

100

FUTURA

vjerskih zdanja. Ili možda škola, tako nešto. Ali nije grad. Ne u smislu da u njemu živi veliki broj osoba.” “Jedno je sigurno,” kimne Phil, “dolje nema baš mnogo ljudi. Sto je ono na vrhu piramide?” Volos fokusira kameru malog zaslona, pa se okrene blijeda lica. “Što je, Kapetane?” upita Richardson. “Zašto niste sliku prebacili na veliki zaslon tako daje svi mi možemo vidjeti?” Volos se okrene Ronnyju. “Niste li nam rekli da su ti Prvenci svi­ jetlo bakrenaste boje?” “Točno. Prekrasni, veličanstveni primjerci. Više zlatno-bakrenaste boje.” Kapetan okrene prekidač, prebacivši sliku na veliki zaslon. Pokazivala je malu grupu Prvenaca, muškaraca i žena. Nijedno od njih nije na sebi imalo više od kratkog kilta. I činilo se da nikome od njih nije više od dvadeset i pet godina. Svi su očito pucali od zdravlja. “Ovi, ha?” upita Kapetan čudnim glasom. Ronny ga pogleda. “Da, naravno. To su Prvenci. Ne izgledaju agre­ sivni ili neprijateljski raspoloženi, zar ne?” Volos reče, vrlo polako: “Ono na vrhu piramide nije Prvenac.” Ronny reče: “Ako je Barun W yler ovdje to znači dvije stvari: bez obzira u kolikoj je prednosti bio, još nije uspio naći ono što traži. Sto znači daje bolje da se bacimo na posao.” Svi su gledali u njega. “Pa, kakav nam je program?” upita Birdman. “Ako je ono njegov brod, Barun je očito sletio,” reče Ronny zami­ šljeno. “Moramo se i mi spustiti. Kapetane, kako bi bilo da se maknemo kilometar dva dalje od ovog kompleksa, pa da spustite jednoga od nas?” Kapetan se šutke okrene upravljačkoj ploči. Brod krene prema sje­ veru. Takashi provjeri svoje instrumente. “Atmosfera gotovo jednaka Zemljinoj, Bronstone,” izvijesti ga on. Priđe im Kapetan. “Građanine Birdman, Poručnice, biste li me na trenutak ostavili nasamo s građaninom Bronstonom?” Philove se obrve podignu i on pogleda Ronnyja, pa slegne ramenima i krene za Takashijem natrag u upravljačku kabinu. “Što ste vidjeli na vrhu piramide?” upita Ronny. “To sam vam došao reći. Mislio sam da bi bilo bolje ne alarmirati djevojku — i ostatak posade.” Ronny ga pogleda. Kapetan pročisti grlo. “Vidio sam nešto nalik oltaru. I na njemu čovjeka.” “Prvenca?” FUTURA

101

“Zemljanina. Ili, preciznije, Frigijca — pretpostavljam. Kako bilo, nije se radilo o Prvencu.” Ronny duboko udahne. Napokon reče: “Okej. Spustite me. Ostat ću u vezi, preko agenta Birdmana. Ako mi se nešto dogodi, on preuzima vodstvo.” “Dobro,” reče Volos. U njegovu je glasu sad bila nota poštovanja koje prije nije bilo. Kad se Ronny udaljio dobrih kilometar od Pise, okrene se i mahne rukom. Trenutak kasnije brod je uzletio. Ronny se ogleda oko sebe. Park. Rajski vrt. Zatrese glavom u nevjerici. Ni tri metra od njega odjednom se u zraku otvori neka vrst vrata. Na trenutak je mogao vidjeti u nešto što je izgledalo poput stambenih odaja. Stolice, stolovi, ukrasi... A onda mu pogled zakloni tijelo. Iznikud iziđe Prvenac i krene pre­ ma njemu. Vrata — ili što je već to bilo — opet su se zatvorila. Ronny je buljio, širom otvorenih usta. Zatrese glavom pokušavajući razbistriti misli. Prvenac prođe na manje metar od njega, ne gledajući ni lijevo ni desno. Mogao je zakoračiti s pijedestala u grčkome hramu posvećenome bogu Apolonu. Bijaše visok gotovo dva metra, težak oko osamdeset i pet kila, zlatne kože, tamnoplave kose. Oči mu bijahu plave i vrlo ja ­ sne, a na njegovim je usnama lebdio nagovještaj osmijeha. Nije slijepo ignorirao Bronstona — ignorirao ga je s puno entuzija­ zma, živahno, veselo, ako to ima ikakvog smisla. Jednostavno je prošao pored njega i nastavio svojim putem. Ronny je na trenutak ostao stajati, blijedo gledajući za njim. Možda je Prvenac slijep. Ne. To je smiješno. Ne bi hodao ovako sigurno. Slijedeći impulse, Ronny potrči za njim. “Hej!” poviče. Prvenac ga ili nije čuo, ili se nije ni trudio odgovoriti mu. Iz nje­ govih je usta izviralo nešto između vesele pjesme i zviždanja. Prekra­ sna melodija. Ronny poviče na Bazičnom engleskom, premda je znao da je to ap­ surdno: “Čekaj! Želim razgovarati s tobom!” Ali Prvenac je već zamakao za vrh brežuljka. Kad je Ronny došao do vrha, više ga nije bilo. Ronny se ogledavao oko sebe, posve zbunjen. Kamo je Prvenac ne­ stao? Sjetivši se kako se bio iznenada pojavio, Ronny pretpostavi da je i nestao u jednu od takvih... takvih... čega?

102

FUTURA

Razmišljajući o tome, Ronny se zaleti u...što? Svom je snagom tre­ snuo u nevidljivu barijeru. Padne na leđa, držeći se za nos. Trebalo mu je nekoliko minuta da zaustavi krvarenje. Potom se optužujućim pogledom zagleda u... u što? U ništa. Pred njim se prostirala prekrasna livada koju je presijecao kristalno čist potok. On polako ispruži ruku. Pod prstima je osjećao... što? Nešto poput stakla? Protezalo se od tla i dalje no što je Ronny mogao ispružiti ruku. Polako obiđe... građevinu? Očito se radilo o zidu. Kojega nije mogao vidjeti ma kako mu se blizu primaknuo. Oglasi se komunikator u njegovu džepu. Ronny podigne poklopac i na zaslonu ugleda Birdmanovo lice. “Na trenutak nam se učinilo da smo kraj tebe vidjeli jednog od Prvenaca,” reče Birdman. “I jeste.” “Pa, što se zbilo s njim?” Ronny reče kiselo: “Očito je izišao iz jedne od kuća, odšetao niz ulicu i ušao u drugu kuću.” “Je li ti dobro?” upita Phil. “Ne računajući gotovo razbijen nos, dobro sam. Ovaj planet nije ne­ nastanjen. Samo — čini se da se Prvencima ne sviđa sivilo gradova, pa su ih kamuflirali. Koliko ja znam, mogao bih biti usred velikoga grada. Ne, pretpostavljam da ipak nisam jer bi inače vani bilo više ljudi.” “Kamuflaža? Ne vidimo nikakvu kamuflažu.” “Daj prestani,” reče mu Ronny. “Naravno da se radi o savršenoj kamuflaži. I naravno daje ne možemo vidjeti. Jesi li zvao Zemlju?” “Jesam. Razgovarao sam sa Sidom Jakesom. Rekao je neka igramo po sluhu.” “Reci mu da ja igram po njuhu,” zagunđa Ronny, pa isključi komu­ nikator. Ne znajući što bi drugo mogao učiniti, on krene prema kompleksu zgrada. Zašavši za brežuljak naišao je na piknik. Grupa Prvenaca, njih oko desetoro, sjedila je na obali riječice. Muškarci i žene, svi između dvadeset pet i trideset godina. Svi savršeni od glave do pete. Previše savršeni, zaključi Bronston. Ronny je oklijevao. Očito, ti su ljudi uživali u svom slobodnom vre­ menu, ili što već. Činilo mu se nepriličnim ometati ih. A li onda mu sine da oni slobodnog vremena vjerojatno imaju više nego dovoljno, kad se uzme u obzir konverter materije. Povrh toga, možda će ih zanimati stranac s drugog planeta. FUTURA

103

On zakorači bliže, pa reče: “Ispričavam se,” osjećajući se glupo što izgovara te riječi, ali nekako je morao probiti led. Pretpostavljao je da tako napredna rasa mora imati neku metodu komunikacije s njim. N e­ kog tehničara koji bi... A onda mu se u sjećanje vrate Barunove riječi: ti Prvenci nisu inte­ ligentni. Gluposti! Premda nisu uopće obraćali pažnju na njega. On zakorači još bliže. Oni nastaviše sa svojim piknikom, posve ga ignorirajući. Potpuno, radosno, s entuzijazmom. Na koncu im je prišao tako blizu da su ga mogli dotaknuti. Nisu bili slijepi. Izvodili su radnje za koje je potreban vid. Jedna od njih, djevojka savršenog tijela, odjevena samo u kratki kilt i sandale, zagrabi šaku pijeska s obale i okrene se prema niskom stoliću. Na njemu je stajala mala naprava koja je Ronnyja podsjećala na staromodmi mlinac za kavu kakav je bio vidio u muzeju. Ona uspe prašinu u lijevak na vrhu i pritisne malu tipkicu. Potom otvori malu pregradu i iznutra izvuče komad voća koje Ro­ nny nije mogao prepoznati. Djevojka počne jesti. Ronny Bronston sklopi oči u gesti potpune predaje. Iznenada reče: “Čujte, hoće li me netko od vas pogledati?” Nitko ga nije ni primijećivao. On ih pomnije promotri. Na niskim stolićima bilo je još tih naprava nalik mlincu za kavu. Očito ih stalno koriste. Neki su prvenci pili iz prekrasnih tankih čaša, drugi su jeli njemu posve nepoznatu hranu. Smijali su se. Neki su i pjevali na onaj čudan način koji je već prije čuo. Očito su se ludo zabavljali. On se zagleda u naprave. Koja nevjerojatna sreća daje već u prvih pola sata nabasao na konverter materije. A oni nisu obraćali pažnju na njega. Kao da ne postoji. Sto bi bilo da im jednostavno ukrade jednu od tih naprava? Što bi uči­ nili? Bilo mu je teško povjerovati da je itko od ovih prekrasnih ljudi sposoban za nasilje. A nitko od njih nije bio naoružan. Ali ta ga misao zaustavi. Tko mu garantira da neće u taj svoj mli­ nac nasuti šaku pijeska i izvaditi pištolj nad pištoljima? Ali ovo mu je bila idealna prilika. Barun je očito još uvijek na pla­ netu, što znači da njegova misija nije uspjela — zasad. Kad bi Ronny uspio uzeti jednu od tih njihovih naprava, možda bi Odjel G uspio na­ praviti kopiju — i to veći model. On polako posegne prema jednome od konvertera. Prvenci su ga i dalje ignorirali. N i da bi trepnuli okom. 104

FUTURA

Ronny povuče ruku. Divlje se zapita nije li on njima nevidljiv. Ali ne. Ovi su ljudi očito humanoidi. Možda ne posve identični njemu, ali definitivno su spadali u porodicu Homo. Očito su svoj planet uredili onako kako im se sviđalo. Sviđalo se i njemu. Očito vide iste stvari. Buljio je u konverter materije. Eno ga. Eno pobjede nad Barunom i prepreke njegovoj dominaciji nad drugim planetima. Nešto mu nije dalo da posegne za njim. Intuicija? Sto? Nije znao. Gadio se sam sebi. Zašto da ga jednostavno ne uzme? Oglasi se njegov komunikator. Nestrpljivim pokretom on ga izvadi iz džepa. Opet Birdman. “Sto je?” obrecne se Ronny. “Barun Wyler,” reče Indijanac. “Kontaktirao nas je.” “Oh.” Ronny zastane. Barunova jahta bijaše četiri puta veća od naj­ veće krstarice Ujedinjenih Planeta. Ronny nije nimalo sumnjao da je i naoružana najučinkovitijim oružjem koje postoji. “Sto hoće od nas?” upita. “Pomoć.” XIV

J

edan dugi trenutak Ronny si dopusti da ne razmišlja o tome. Obrecne se: “Reci Kapetanu neka se spusti i pokupi me.” “Okej,” reče Phil, a njegovo lice izblijedi sa zaslona. Ronny Bronston se uputi natrag na livadu na koju ga je Pisa tako nedavno spustila. Birdmanovu je informaciju pohranio negdje u po­ zadinu uma, trenutno zaokupiran vlastitim otkrićima. Wyler i Fitzjames zacijelo su ipak imali pravo. Ovi ljudi očito nisu inteligentni u smislu u kojem to podrazumijeva Homo Sapiens. Inte­ ligentni na neki način, pretpostavljao je, ali nije to isti tip inteligencije. On zatrese glavom u očaju. Pisa se glatko spustila i Ronny Bronston krene prema njoj čim je to bilo sigurno Kad je ušao u ustavi su ga već čekali Kapetan i Birdman. Ronny se obrecne: “Što je sve to...?” “Wyler je preuzeo inicijativu,” reče Birdman. “Pretpostavljam daje on otkrio nas istovremeno kad i mi njega. Kako bilo da bilo, kontakti­ rao nas je. Kaže da želi našu pomoć.” “U čemu?” “Nije rekao.” Sva se trojica zaputiše prema upravljačkoj kabini. Ronny reče: “Pokušava nas uvući u zamku.” FUTURA

105

Volos odmahne glavom. “Ne bih rekao. Na zaslonu mi je izgledao poput slomljena čovjeka. Očito je svjestan činjenice da ćete ga uhititi. I da su mu svi planovi propali.” Birdman reče: “Čujte, pustimo ga da se još malo kuha na vlastitoj vatrici. Ako je u pitanju zamka, nećemo nasjesti. A ako je doista u ne­ volji — pa, nitko to nije zaslužio više od njega.” Rita pokrije usta malom šakomRonny odmahne glavom. “Ne,” reče. “Hajdemo tamo. On je ipak je ­ dan od nas, a mi smo stranci u stranoj zemlji.” On zagunđa. “Vraški stranoj zemlji.” Dok su se Kapetan i njegova posada vratili u svoja upravljačka sje­ dala, Rita pogleda Ronnyja Bronstona. “Ipak nisi najgori od svih, mla­ diću,” reče tiho. Ronny se suho nasmije. “Riječ je starce, a ne ‘mladiću’.” Potom se okrene ostalima i ukratko im prepriča što je doživio. I zaradi poglede pune nevjerice. Phil Birdman ispali: “Zašto nisi jednu od njih opalio po dupetu? To bi im sigurno privuklo pažnju.” Ronny ga pogleda. “Nisam se toga sjetio.” Zastane, pa nastavi: “A ne bi se ni ti. Oko njih je nekakva aura koja ti govori ‘ne diraj’.” “Zašto nisi maznuo jedan od tih konvertera?” Ronny se namršti. “Ne znam. Valjda ista ta ‘ne diraj’-atmosfera.” “Eto frigijskog broda,” oglasi se Takashi. Pa prebaci sliku na veliki zaslon. “Nema znakova borbe ili tako nečega,” reče Birdman. Volos pogleda agente Odjel G. Ronny duboko udahne, pa reče: “Okej. Spustite se pored njih.” Po­ gleda tri mlađa časnika, pa se odluči za Richardsona. “Ako ti dam pi­ štolj, misliš li da ćeš uspjeti odoljeti napasti da me njime ubiješ?” Mladiću bijaše neugodno. “Da, gospodine. Žao mi je radi ranijih ne­ prilika koje sam izazvao.” “Richardson i ja idemo prijeko izvidjeti situaciju,” reče Ronny. “Os­ tavit ću komunikator uključenim. Ako išta pođe po zlu, odmah uzletite. Birdman će preuzeti zapovijed. Zna li Wyler da je s nama i građanka Daniels?” “Razgovarala sam s UjakomMaxom,” reče ona zabrinuto. “Zar ne bih mogla poći s vama?” “Ne još,” reče on. “Bojim se da si još uvijek taokinja. Sumnjam da će Barun napasti Pisu sve dok si ti na njoj.” Rita odmahne glavom. “Ionako vas ne bi napao. Dogodilo se nešto strašno.” “Vidjet ćemo,” reče Ronny. “Idemo, časnice.” 106

FUTURA

Takashi ih pusti van kroz ustavu. Njih dvojica krenuše preko ure­ dno podšišane trave prema velikom brodu. Ronny ga dobro promotri. Luksuzna jahta, vjerojatno brža od ičega što UP imaju. I očito naoru­ žana do grla. Očekivao je da će ga na ulazu presresti kakav stražar, ali umjesto toga se na vratima ustave pojavi Fitzjames. Ronny upozna Grofa i časnika, ne skrivajući činjenicu daje komunikator uključen. Desna mu je ruka počivala na koricama pištolja. Grof Fitzjames reče, s uobičajenim prizvukom zabrinutosti u glasu: “Vrhovni Zapovjednik je u sobi za prijem. Ovuda.” Barun je sjedio zavaljen u duboki naslonjač, kao da je mrtav umo­ ran. Njegove oči bijahu širom otvorene, ali kao da ništa ne vide, a na licu mu je lebdio izraz posvemašnjeg očaja. Ronny zastane ispred njega i Barun podigne pogled. U njegovu glasu više nije bilo žovijalnosti. Nikakve projekcije pri­ jateljstva, ni trunke šarma rođenog vođe. Putem do sobe za prijem, ni Ronny ni Richardson nisu vidjeli ni jednog jedinog člana posade. Ronnyju sine da ovo ipak nije zamka. Niti Barun i Fitzjames glume. Njihova je misija na neki način propala. “Okej,” reče Ronny. “Sto se dogodilo? Zašto ste tražili našu pomoć?” Barun reče umorno: “Ja ne znam upravljati ovim brodom, a ne zna ni Grof. Bez vaše pomoći ne možemo natrag.” Ronny je buljio u nj. “Gdje vam je posada?” “Očito su ih žrtvovali bogovima — ili nešto slično. Izvadili im srca nečim nalik noževima!” Barunovim licem preleti izraz užasa. Ronny se okrene Grofu koji se doimao pribranijim od Baruna. “Re­ cite mi što je bilo.” “Nisam siguran mogu li. Ne znam detalje, ali imam svoju teoriju.” “Okej, da čujemo. Richardsone, pregledaj brod.” Richardson ode. Grof reče nesretnim glasom: “Ne znam gdje bih počeo.” Pogleda Ro­ nnyja u oči. “Građanine Bronston, je li vam ikada palo na pamet d aje primitivni čovjek — na primjer Kromanjonac — možda bio inteligent­ niji od modernog Čovjeka?” Pa nastavi ne čekavši odgovor. “Nemojte miješati inteligenciju s akumuliranim znanjem. Možete uzeti čovjeka s kvocijentom inteligencije 90 i nafilati ga znanjem. Nastavite to dovo­ ljno dugo i možete ga dogurati i do doktorata. S druge strane, uzmite čovjeka s kvocijentom 150 i stavite ga u pravu — zapravo krivu — situ­ aciju, i on će završiti s vrlo malom naobrazbom. I dalje će biti pametan, ali s vrlo malo akumuliranog znanja. “U primitivna vremena, ako je netko bio tup — umro je. Rasa je trebala pametne. To je i dobila prirodnom selekcijom. Ali kako smo s FUTURA

107

vremenom rješavali probleme obrane od drugih, probleme oko hrane i odjeće i skloništa od nevremena, potreba više nije bila tako jaka. I oni manje inteligentni su preživljavali — i množili se. Više nisu najpa­ metniji dobivali najbolje žene, najbolju hranu, najbolje sve. Više nisu bili toliko neophodni.” “Na što ciljate?” upita Ronny nestrpljivo “Jedna od mojih teorija kaže da su današnji Prvenci produkt eona i eona nedostatka takve potrebe. Njima jednostavno ne treba inteligen­ cija.” Ronny udahne. “Okej, a kakve su vaše druge teorije?” Barun je cijelo to vrijeme šutio, zureći u ništa. Fitzjames reče: “Ako imam pravo, njihova se rana industrijska re­ volucija razlikovala od naše. Sjećate li se primjera kasti u Indiji? Pa, na prvome Prvosvijetu, ma gdje on bio, prevladao je konformitet. N a­ stala je industrijski visoko razvijena kultura tipa pčelinje košnice. In­ dividualni radnici su genetički predisponirani za određenu vrst posla — kojega uče brzo — ali ne mogu naučiti ništa drugo. “Oni su zadovoljni ljudi, sretni ljudi. Svaki je od njih sretan — ako nije onda je genetski defektan, a takvih se brzo treba riješiti. Očito jest genetski defektan jer inače bi bio sretan.” Ronny je buljio u njega. Znanstvenik pročisti grlo, pa nastavi. “Oči­ to nisu agresivni ili ratničke prirode. Ali oni su poput insekata — u svojim načinima obrane svog teritorija. Vjerojatno ni ne mogu biti ag­ resivni jer su sto posto ritualističke prirode — a nemaju ritual za agre­ siju, kao ni za eksploataciju drugih planeta. Njihovo je širenje po sve­ miru vjerojatno prestalo prije mnogo eona. “Kad smo sletjeli, isprva smo bili zapanjeni činjenicom da oni ig­ noriraju našu prisutnost. Ali nisu se ni mogli ponašati nikako druga­ čije jer nemaju nijedan ritual koji uključuje našu prisutnost. Nijedan ritual koji ubraja strance.” Barun podigne pogled. Duboko uzdahne i reče: “Recite mu, Fitzjamese. Već sam umoran od zvuka vašega glasa.” Grof žurno nastavi. “Ali imaju rituale za kriminalce. Ukradite im nešto i oni će reagirati, bez obzira jeste li stranac ili ne.” “Recite mu,” ponovi Barun. “Svoje defektivne primjerke ubijaju u ceremoniji žrtvovanja, koja zacijelo ima religiozne korijene daleko u njihovoj prošlosti.” Ronny pogleda jednog, pa drugog Frigijca. “Poslali ste svoje ljude da ukradu sve što nije pribijeno čavlima za podlogu.” “Da,” reče Barun. Grof nastavi. “Po mojoj teoriji, i oni mali nezemaljci su bili učinili isto. Samo što su njihove pripreme duže trajale. Oni su fotografirali. 108

FUTURA

Istraživali sve Prvosvjetove na koje su naišli. Išli su sporo, očito fas­ cinirani Prvencima. Ali napokon su ipak odlučili poduzeti zadnji korak i dočepati se neke od njihovih naprava. Možda su prije toga pokušali pregovarati, kupiti, mijenjati ili što već, ali nisu naišli na nikakvu re­ akciju. Prvence ne zanimaju tuđinci s drugih planeta. I tako su mali nezemaljci na koncu pribjegli krađi — i to je bio njihov kraj.” U sobu se vrati Richardson. “Nema nikog drugog na brodu osim nas,” reče on Ronnyju. Barun reče: “Gledali smo cijelu stvar, Grof i ja. Odveli su ih na vrh piramide. Zamršena ceremonija. Vjerojatno datira iz vremena kad su bili na razini Azteka. Otvorili su im prsne koševe i izvadili srca koja su još kucala. Grof i ja smo promatrali s visine od nekih tridesetak me­ tara. Nismo mogli ništa učiniti. Da smo išta pokušali, bili bi nas uni­ štili za tren.” “Da smo se umiješali,” reče Grof, “i mi bismo se svrstali među kri­ minalce. Ovako, nas dvojica smo jedini koji nisu bili uključeni u krađu — pa nas nisu dirali.” Barun dovrši priču. “Znam podići i spustiti ovaj brod, ali nemam pojma o navigaciji. Tražim da nam date jednoga od vaših časnika.” Ronny otvori usta kako bi mu odgovorio, ali u tom se trenutku u slici situacije pojavio još jedan element. Odnikud, u njihovu svijest dopre glas. Napokon imaš pravo, Maximiliane Wyleru. Moraš se vratiti na pla­ net koji tvoj um naziva Majkom Zemljom. Ovdje više nema ničega za tebe. Ronalde Bronstone, jasno nam je da tvoj motiv za slijetanje na ovaj ...Prvosvijet... nije bio kriminalne prirode, niti si nam učinio išta nažao. Naš je običaj poslati upozorenje u vidu stranca s nekoga planeta koji nam nije učinio ništa nažao. Ti si taj. A li naše je istraživanje tvoga tijela pokazalo da je tvoj životni vijek drastično skraćen — u tolikoj mjeri da vjerojatno ne bi imao vremena predati poruku svima. Stoga smo u tvome tijelu izazvali određene promjene kako bismo ti osigurali životni vijek kakav mi smatramo normalnim — oko dva i pol vaša sto­ ljeća. Ronny Bronston zvučno uvuče zrak. “Tko ste vi?” izlane Fitzjames. Istražujući tvoj um, Felixe Fitzjames, prim ijetili smo da si, u poku­ šajima da je analiziraš, našu kulturu usporedio sa sustavom kasti u vašoj Indiji. Doista, u nekim si pretpostavkama imao pravo. A li zašto si zaboravio na Brahmine među nama? Zašto si pretpostavio da ovi... Prvenci, koji su naš ekvivalent indijskim sudrama, predstavljaju cjelo­ kupnu našu rasu? FUTURA

109

Glas im se opet obrati grupno. Vratite se natrag na svoju Majku Zemlju. Ne bojte se Prvosvjetova. Felix Fitzjames je imao pravo u pretpostavci da nismo agresivna rasa. Nemamo ništa protiv vas. Sve dok nam ne učinite nešto nažao naše se dvije kulture ne moraju nikada sukobiti. Zbogom... “Čekajte!” poviče Barun. “Zašto da se vratim na Majčicu Zemlju? Zašto ne na svoj planet, Frigiju?” Teško bi ti bilo udisati njenu sadašnju atmosferu, Maximiliane Wyleru. Kad se netko umiješa u naše živote, mi pronađemo planet s kojega dolazi kriminalni element — da bismo spriječili ponavljanje incidenta. Atmosfera Frigije je sad sačinjena od metana, amonijaka i vodika. Ako Ronald Bronston uspije u svojoj misiji, ostali će svjetovi izbjeći sličnu sudbinu. Svaka daljnja komunikacija prestaje. Zbogom... I odjednom se u kabini osjeti užasna praznina. Napokon Ronny pogleda ostarjelog Grofa. “Još uvijek ste sigurni da nisu inteligentni?” upita suho. “Pa, ako ništa drugo, sad znamo da mo­ žemo očekivati kooperaciju na onoj najvišoj razini. Kad postoji logička inteligencija, postoji i mogućnost komunikacije.” Ali Felix Fitzjames je odmahivao glavom. “Je li Brahmin išta manje vezan okovima svoje kaste no što je to sudra? Ima li matica-pčela išta više slobodne volje od pčele radilice?” Ronny i Barun ga namršteno pogledaše. Znanstvenik je još uvijek odmahivao glavom. “Možda je glas koji smo čuli i došao od onih koji sebe smatraju inteligentnima; ali ako je prošao kroz tolike eone ove kulture, tada i on postoji po čistom ritualu. Samo zato što su njegovi rituali ponešto drukčiji i mnogo kompleksniji nego oni u nižih klasa, moguće je da vjeruje kako se ne radi o unaprijed isprogramiranom mehanizmu.” “Nisam siguran da shvaćam što želite reći,” promrmlja Ronny. Fitzjames reče: “Jedan od ranih problema istraživača kibernetike bila je činjenica da entitet koji želi biti inteligentan mora biti sposoban za inkonzistentno ponašanje. A to znači da ne smije biti logički pred­ vidljiv. Što donosi frustraciju — jer inteligentni-inkonzistentni stroj ne može biti pouzdan u smislu predvidljivosti. Tojest, što su bliže istinski inteligentnim kibernetičkim napravama, to su bliže nepouzdanim per­ formansama živog organizma.” Barun se promeškolji u svom naslonjaču, kao da ih uopće ne sluša. Nije progovorio ni riječi, blijed od šoka, sve od trenutka kad mu je ot­ kriven kraj svih njegovih ambicija, njegovih snova... njegovog svijeta. Fitzjames pogleda Ronnyja. “Mravi su vrlo pouzdani živi organizmi. Entimolog može točno predvidjeti što će određeni mrav određenog tipa učiniti. To je genetski pred-programirano. Glas koji smo upravo čuli

1 10

FUTURA

također je dio genetički pred-programiranog sustava; što znači da je jednako pouzdan i jednako nepromjenjiv kao i niže kaste. Mravinjak, termitnjak, košnica — sve su to prave utvrde totalitarizma — a u pra­ voj totalitarističkoj državi diktator, Cezar ili Führer, ili što već, pod jednakom su kontrolom obreda i tabua kao i bilo koji drugi član države. Ova Prvosvjetovna kultura ne bi mogla biti stabilnom toliko vraški dugo da njeni Brahmini nisu jednako strogo neinteligentni kao i bilo koji drugi entitet u njihovu sustavu.” Opet zatrese glavom, a u tom je pokretu bilo očaja. “Bojim se da se ne možemo nadati eventualnom razumijevanju između naše dvije kul­ ture.” Dva operativca Odjela G, Rita Daniels i Poručnik Takashi preselili su se s Pise na Barunovu jahtu, a potom su oba broda krenula natrag u Ujedinjene Planete. Prvih nekoliko dana nije bilo mnogo međusobne komunikacije. Ni želje za razgovorom. Vladala je atmosfera mentalne tišine. Pred kraj tog perioda, Ronny se našao nasamo s Ritom Daniels u kajiti za odmor. Nije da su se dotad izbjegavali, već se jednostavno nisu sreli. On joj donese piće s bara, pa i sebi natoči jedno. “Što ćeš sad učiniti?” upita je. Ona ga zamišljeno pogleda. “Pretpostavljam da ću ostati s Ujakom Maxom. On... sad mu je netko potreban.” “Posljednji član ekipe, ha?” Ona ga pogleda, tražeći gorčinu na njegovu licu, ali ono bijaše neu­ tralno. “Pretpostavljam,” reče. “Vjerujem da Grof Fitzjames ima namjeru ponuditi svoje usluge Oktogonu. Na koncu konca, on doista jest najveći stručnjak za Prvosvjetove kojega imamo.” “Ne brini za ujaka,” reče Ronny. “Wyleri se uvijek snađu u životu. Njegova gaje glad za moći učinila uzrokom smrti više ljudi no što su ih pobili Džingis Kan, Tamerlane, Staljin i Hitler zajedno. A li on će se izvući.” Ona reče tiho: “Ti mrziš mog ujaka, zar ne?” On odmahne glavom. “Ne mrzim nikoga," reče Ronny. "Sve većom brzinom dolazim do za­ ključka da što više učiš o djelima pojedinaca, kultura, čak i konačnoj sudbini rase, to ti je manje moguće nekoga mrziti. Koliko se sjećam, tebe je posebno zanimala konačna sudbina rase.” “Jest,” reče ona umorno. “Sad više nisam tako sigurna.”

FUTURA

EPILOG Završivši sva izviješća, Ronny Bronston ustane i posegne za lisni­ com, pa je baci na Metaxin stol. “Moja značka,” reče. Metaxa i Sid Jakes se zagledaju u njega. Povjerenik Odjela G reče: “Što ćeš učiniti?” “Prvo ću zaprositi djevojku koju sam nedavno upoznao. Onda ću odseliti na Shangri-La. Upozoravanje ostalih svjetova o prijetnji Prvenaca prepuštam Ujedinjenim Planetima.” Sid Jakes se nasmije. “Shangri-La? Što je tamo, prijatelju?” “Hedonistička etika.” “Jedi, pij i veseli se, jer već sutra možeš umrijeti, ha?” “Nešto u tom stilu.” “Krasno,” zareži Metaxa. “Nije baš stil kojim bi trebala živjeti cijela naša rasa.” “Oh,” reče Ronny, “a zašto ne? Odjel G meni više nema smisla. Ži­ votno važna potreba da se Čovjeka požuri na njegovu putu do konačne sudbine više me ne privlači. Vidio sam Čovjekovu konačnu sudbinu. Nije nimalo privlačna.” Ross Metaxa, očiju vlažnih kao i obično — što od premalo sna, što od previše alkohola — umorno ga pogleda. “Nisi do kraja razmislio o toj prijetnji Prvosvjetova, Ronny.” Njegov agent, koji je maloprije dao ostavku, podigne obrve, uz smi­ ješak koji je odavao da ga ta pomisao zabavlja. “Nema prijetnje. Ako mi njih ostavimo na miru, ostavit će i oni nas.” Metaxa prezirno otpuhne na tu primjedbu. “Znaš li doktrinu privlačne potencijalne opasnosti? Bazeni su kla­ sificirani kao ‘privlačna opasnost’, na primjer. To je doktrina koja se te­ melji na činjenici da recimo bazeni imaju prirodnu, neizbježnu priv­ lačnost maloj djeci. Djeci koja jednostavno nisu dovoljno stara da bi se mogla kompetentno brinuti o sebi. Koja, također, nisu ni dovoljno stara da bi shvatila da se ne mogu brinuti o sebi. Ali djecu ne možeš cijelo vrijem držati u zatvoru samo zato da ne bi odlutali do susjedova baze­ na i u njemu se utopili. Zato zakoni o ‘privlačnim opasnostima’ sma­ traju vlasnika bazena odgovornim — što njega prisiljava da postavi ogradu oko bazena. Jer to je puno jednostavnije nego podići ogradu oko sve djece u susjedstvu. “Koliko se sjećam, slučaj koji je inicirao usvajanje tog zakona bio je ovaj: u stara vremena bila je jedna kompanija koja je imala predivni betonski bazen veličine 25 x 45 metara na svome zemljištu. Jednog

1 12

FUTURA

vikenda, kad su pogoni bili zatvoreni, na to su se zemljište uvukla neka djeca i pronašla krasan bazen. Dva su dječaka već skočila u nj prije no što su ostali shvatili da se radi o bazenu u kojem je kompanija držala zalihe sumporne kiseline.” Ronny je shvatio bit. Metaxa reče: “Više od jednog planđta-člana UP-a spada u kategori­ ju ‘djece’. Stanovništvo nekih od njih zahvatit će histerična reakcija na vijest o postojanju pasivnih-ali-smrtonosnih Prvosvjetova. Takvi će že­ ljeti izazvati rat. Isto tako, neizbježno će biti i ‘zlikovaca’ koji će htjeti ukrasti neke od tih veličanstvenih naprava. Barun Wyler ti je očiti primjer. Vjerojatno će se pojaviti i luđaci zatupljeni religijom koji će htjeti poslati misionare.” Ronny reče: “Znači da još uvijek trebamo Odjel G — kao ogradu oko te ‘privlačne potencijalne opasnosti’. Na to ciljate?” Ross Metaxa zagunđa. “Jednom si me pitao jesmo li te na prijevaru uvukli u Odjel G. Rekao sam ti da jesmo. Isto bih ti odgovorio i da si me pitao za bilo kog drugog, uključujući Sida i mene samog. Ovo je posao koji netko mora raditi i dopuštena su sva sredstva dok ga obavljamo. Postavlja se pitanje: jesam li ja čuvar svoga brata?” On se prodorno zagleda u Ronnyjeve oči. “Odgovor je ‘da’, Ronny.” Sid Jakes zahohoće. “To naravno znači da je čuvar onaj koji nad­ gleda i koji se brine za djela onoga koji nije kompetentan, odgovoran ili priseban.” Ronny ga pogleda. “Znam jednu djevojku koju biste trebali regru­ tirati za Odjel G. Bit će vrhunski agent.” Polako posegne rukom za lisnicom u kojoj se nalazila njegova značka. Ali Metaxa ga pretekne. Pokupi lisnicu sa stola i baci je u najgornju ladicu. Ronny ga pogleda. Metaxa izvuče drugu lisnicu i dobaci je Ronnyju. Značka u njoj blje­ sne zlatnim sjajem na Ronnyjev dodir. “Regrutiraj je sam, Bronstone,” zareži Metaxa. “Ako bude potrebno, uporabi svaki prljavi trik koji znaš daje namamiš u našu službu. To je jedna od glavnih zadaća operativaca u rangu nadglednika.”

Copyright © 1966 by Mack Reynolds

FUTURA

1 13

Esefje žanr koji — više od drugih — pruža i piscu i čitatelju priliku da razmisle o nekim stvarima. Bez dlake na jeziku, ne robujući konven­ cijama. Može nadugačko, ali tako je često razvodnjeno. Bolje kratko, sažeto, gusto, koncentrirano. Poput ovoga što slijedi.

Hrvoje Vukić

VEĆ VIĐENO ođen sam istoga dana kad su bacili atomsku bombu na Hirošimu. Istina, nešto kasnije, ali veza postoji. Stoga sam uvijek mislio da moram otići u velikom stilu. Naravno, kad za to dođe vrijeme. I došlo je.

R

Svezao sam oko pasa tri reda štapina, u jednu ruku uzeo “kinder ja ­ je” a u drugu bocu Coca Cole. Odlazak u stilu. Na Korzu rulja me gle­ dala čudnovatim pogledima. Ne zbog “kindera” ili Coke već zbog skafandra. Bio m ije rođendan. Mislim, da sam ih “digao” oko pedesetak. Cijela fontana, nešto iz­ loga i dvije postaje busa. Gradsku i prigradsku. Bez diskriminacije, uvijek sam bio takav. * ** Odmah sam shvatio! Puno SF-a, nešto religije, i malo zdravog ra­ zuma. To je to. Ma štogod to bilo. Bez vatre i mučila, ali i bez fanfara harfi i krila. Bez diskriminacije, to mi se sviđa. Mnogo poznatih, daveži. Ima i “faca”. OK, ovo je prilika za povijesne istine. * ** Objasnili su mi. Ne ulazeći u detalje, tako ostaje “do kraja”. “Kraja” čega? Mogu samo reći da je Farmer nešto znao. Twain, ipak, više! Do­ sadno je. I tako će biti stalno. Valja razmisliti. 1 14

FUTURA

Rođen sam istoga dana kad su bacili atomsku bombu na Hirošimu. Istina, nešto kasnije, ali veza postoji. Stoga sam uvijek mislio da mo­ ram otići u velikom stilu. Jednom već jesam. I čini mi se, da ću opet. Samo, kada je moj rođendan?

Copyright/Hrvoje Vukić 1994

SVIM ČITATELJIMA FUTURE ŽELIMO SRETAN BOŽIĆ I NOVU GODINU

FUTURA

T 15

Terry Pratchett: BOJA MAGIJE

Robert Asprin: JOŠ JEDAN KRASAN MIT

230 str. 224 str.

Prvi roman iz ''mitologističke" SF&F serije svemirskog pustolova i naturaliziranog USA klingonca. knjiž. cijena: 59,45 Kn

Prvi roman iz humorističkofantastično Sf-ične serije o planeti "DISK-u", najpopularnijeg i najprodavanijeg engleskog SF&F knjiž. cijena: 55,00 Kn naša cijena: 32,00 Kn autora.

naSa cijena: 38,00 Kn Robert Asprin: NOVE MITKONCEPCIJE

Robert Asprin: MIT I KORUPCIJA

224 str.

192 str.

Ludi nastavak urnebesnih avantura Aahza, Skeevea i družbe.

Najnoviji nastavak mitskih avatura. To se ne propušta.

knjiž. cijena: 64,50 Kn

knjiž. cijena: 59,45 Kn

naša cijena: 41,00 Kn

naša cijena: 38,00 Kn

Dan Simmons: HYPERION 420 str.

Dan Simmons: PAD HYPERIONA 525 str.

Tko za “Hyperion" i njegov nastavak "Pad Hyperiona" nije još čuo, čut će; tko ih još nije pročitao, pročitat će ih, ili ne zna što je pravi SF. knjiž. cijena: 109,00 K

naša cijena: 75,00 K

knjiž. cijena: 121,00 Kn naša cijena: 85,00 Kn

knjlž. cijena: 88.00 Kn

A.C. Clarke: BOŽJI ČEKIĆ

naša cijena: 60.00 Kn

230 str.

John Brosnan: NEBESKI GOSPODARI 312 str.

Prva knjiga Brosnanove trilogije. "Užitak za čitanje" kaže Brian Aldiss.

Za mnoge tu je i dobri stari Clarke. Ovoga puta dolazi nam iz 2110 godine, da spasi svijet kojem prijeti uništavajući udar iz svemira.

[ n a r u d ž b e n ic a ARTHUR ........ ■ ■:

knjiž. cijena: 88,00 Kn naša cijena: 60,00 Kn

F26 / Bakal & Izvori

1 IME I PREZIME I

i I

ULICA _______ MJESTO

Naručujem pouzećem slijedeću knjigu-e

I po povoljnim cijenama:

I • T . Pratchett-’ BOJA MAGIJE-

i • R. Asprin-”JOŠ JEDAN KRASAN M IT' • R. Asprin-'NOVE MITKONCEPCIJE" • R. Asprin- “M IT I KORUPCIJA" • D. Simmons-"HYPERION" knjiž. cijena: 88,00 Kn

• D. Slmmons-'PAD HYPERIONA"

naša cijena: 60,00 Kn

• J. Brosnan-"NEBESKI GOSPODARI"

A.C. Clarke: 2001 ODISEJA U SVEMIRU

•A .C . Clarke-‘2001" .A.C,Clarke-"BOŽJI ČEKIĆ”

^ K U nT '

Što je SF biblioteka bez tog legendarnog SF romana? Prvo hrvatsko izdanje, tvrdi uvez.

(Zaokružite naslov-e koji naručujete)

po pošiljci

200 str.

Knjigu-e ću platiti poštaru prilikom preuzimanja Narudžbenicu pošaljite na adresu: I^BAKAL d.o.o., Bosanska 10, 41000 ZAGREB

j

BOOKSHOP J e d in o š to m i n e d o sta je je vrijem e. Z a n im ljivo je p ro m a tra ti kako se vrije d n o s ti i p rio rite ti u živo tu m ijenjaju. J e d n o m davno, izgle da mi kao u nekom d ru g o m p aralelnom svem iru, B runo O g orelac (jedan od osn iva ča Sfere koji je u m eđ uvrem enu G afiatirao (dolazi od G ettin g a w a y from it ali - tj, p o b je ć i od sve g a to g a , m isli se SF-a) p re d lo ž io z a n im ljiv a ž iv o tn a p ra v ila ko ja su o tp rilik e g la s ila “ S vega se m o g u o d re ć i o s im lu k s u z a ” i “ S vem u m og u o d o lje ti osim is ku še n ju ” , a čem u sam ja d o d a o tre će , je r sva pravila m oraju b iti u tro je (kao tri zako n a ro b o tik e , je li), “ N išta m i nije te š k o ako ne iziskuje n a p o r” , i zatim sva tri sp re m n o p o tp isa o . D anas je d o s a d a luksu z koji si ne m ogu priu štiti, za isku šen ja je d n o s ta v n o nem am vre m e n a , a sve š to ra d im m i je te š k o s m je s titi u 24 s a ta k o lik o ih dan nažalost jo š u vije k ima. Z ašto vas tu p im s ovim ? Z a to š to je sad nedjelja osam sati ujutro, a ja sam se d ig ao iz sla tko g sna je r B ojan Izdajnik p o p u t K erbera visi nad m ojim v ra to m , je r m u ovaj broj m o ra s u tra u tiska ru i je r vas sve blago m rzim š to spa va te blaženim snom u ovo p ro h la d n o ju tro i š to će te se da na s je d n o s ta v n o cijeli d an d o s a đ iv a ti! Eto, sad sam vam sve rekao pa ide m o na posao. (M i bism o rekli da Bruno "posti" - tj. “pobjegao o d svega to g a ” - op. ur.)

N o v o s ti im a na p re te k , g d je da p o č n e m , aha! Z a m is lite , s je ć a te se o n o g sta ro g č ič ic e Ju lesa Vernea čije ste knjige m ožda čita li kao k linci, ja je sa m sve, no čini se d a nam je Verne o s ta v io tzv. vre m e n sku kapsulu. N aim e, p ra -p ra u n u k p o k o jn o g Vernea, Jean Ju le s Verne, n apokon se s je ­ tio da pozove bravara da m u otvori stari sef kojeg je ključ o davno izgubljen, a za k ojeg se u p o ro d ic i p rič a lo d a je p rip a d a o sla vn o m p ra -p ra d je d u . M isleći da će u sefu naći kakvih d ra g o c je n o s ti, Jean Jules se p o p rilič n o iznenad io kad su un utra uz neke bezvrijedne pa pire pronašli te k u s ru k o ­ pisom do sada ne p ozn ato g V erneovog rom ana “ Pariz d va d e s e to g s to lje ­ ć a ” n a p is a n o g 1863 g o d in e . R om an je o d b io o b ja v iti ta d a trid e s e tp e to ro g o d iš n je m Verneu njeg ov izdavač P ierre-Jule s H etzel d o s lo v c e s ovim rječim a: “ P o ku šao si n a p ra v iti n e m o g u će s ovim ro m a n o m , ali n a žalost nisi uspio. N itk o neće p o vjerovati tvo jim p ro ro ča n stv im a .” R om an o pisuje m la d o g pje snika b e s ku ćn ika kako luta P arizom u je d n o j m račnoj b u d u ć ­ nosti 1960 godine, ulice pretrpane autom obilim a na benzinski pogon, superbrze p o dze m n e želje znice vozaju ljude uokolo, ljudi k o m u n icira ju te le fa k ­ sim a, a d ru š tv o m kom e je o sn o vn a v o d ilja p ro fit u p ravlja b iro kra tiz ira n a p o lic ijs k a o lig a rh ija koja sm rtn e kazne izvršava na e le ktričn o j sto lici. Baš 1 18

FUTURA

da č o v je k ne p o vjeruje. No n ako n ta k o n e g a tivn e recenzije o v o g d is to p ijs k o g k ritič k i in to n ira n o g rom an a V erne se o k re n u o natrag o n o m e po čem u ga najbolje poznam o — o p tim is tič k im utop ijskim tehno-ava nturam a za o m lad in u. E, m oj urednice. A nn R ice pozn ata je po svojim serijam a rom ana, va m p irs k o j “ LE STA T” i v je š tič jo j “ M A Y FA IR ” zasjela je na prvo m jesto liste b e stsellera s novom kn jig o m TA LTO S. N isam v id io kn jig u, ali k o liko čujem u na kla d i M o za ik K njige izišao je na hrva tsko m njen prvi rom an INTERVIEW W ITH A V A M ­ PIRE po kojem je sn im lje n film s T o m o m C ruiseo m u glavnoj ulozi. O ko n je g o v o g iz b o ra za g la v n o lice b ilo je p u n o b u ke, a u to ric a je n a v o d n o izjavila kako je C ruise oča ja n izb o r za ulogu e le g an tn og viso ko g v a m p ira Lestata , no na kraju je pla tila d vije stran e oglasa u Varietyju da bi p o ja ­ snila svo je stavo ve i dala punu p o d ršku film u i g la vno m g lu m c u nakon što je vid je la g o to vu verziju film a, koji je, u sp u t b u d i rečeno, nastajao d u gih s e d a m n a e st godina. Kad sm o ve ć ko d film o va n ih k n jig a ne m o gu ne s p o m e n u ti C h ric h to n o v u (čitaj Krajtn) knjig u DISC LO SUR E (RAZO TKRIVANJE), lako je ovo u su štin i rekli b ism o p o s lo v n o -p ra v n i trile r C h rich to n ne bi bio š to je a da u knjizi nem a ba r m alo SF-a. E pa ta ko, rom an se radi o m alo č u d n o m m i­ ješanju žanrova i uloga, naim e, D igiC om je firm a koja tre b a na trž iš te iz­ b a c iti novi s u p e r-b rzi C D -d riv e kojim će b iti m o g u će p o d rž a ti o kruženje p riv id n e s tv a rn o s ti (virtual reality). N ova še fica razvoja koja tre b a izvući pro d a ju D ig iC om a dru g o j k o rp o ra ciji je M ere d ith Jo h n s o n (Dem i M oore), a T om S a nders (M ichael D ouglas) je d o sad a šn ji še f kojeg su n e pravedn o zaobišli. N eka da da vno njih dvoje su bili lju ba vnici, a sad je Tom oženjen i im a d vo je djece. I evo zapleta, kad M e re d ith p o k u š a zavesti svog bivšeg d ečka, on je ne baš d ip lo m a ts k i odbije, a ona ni p e t ni šest op tu ži čovje ka za pokuša j silovanja. A li naravno, stvari ni izdaleka nisu ta k o je d n o s ta v n e i u b rzo će nas C h rich to n u ve sti u la b irin t k o rp o ra c ijs k ih s p le tk i g d je su m ilijuni d o la ra u igri, a rješenje svih tajni je u cyb ersp aceu , u e k s p e rim e n ­ ta ln o j, te k s tvo re n o j p riv id n o j s tv a rn o s ti D igiC om a. K n jiga te č e izuzetno b rzo , a ta k o se i čita . C ric h to n je p o svo m o b ič a ju d o b ro iz u č io on o o čem u piše, njegovo poznavanje kom pjuterske teh n olo gije je ažurno, ured­ ske sp le tke uvjerljive, a m ožda je je d in a slaba to č k a zam jena uloga m u ško / ž e n sko u o s n o v i z a pleta, pri čem u C ric h to n o č ito želi p re n ije ti č ita te lju svoj stav o seksualnom isko rišta van ju koje šefovi, no ili šefice, vrše nad svojim p o d re đ e n im a po a m eričkim uredim a. Da je ta pojava uzela m aha s v je d o č e p o d a c i ko je je C h rich to n p rik u p io , a k o lik o će vas u to a u to r u spjeti uvjeriti i to vjerovanje od rža ti to k o m rom ana, to će b iti kriterij po kojem će te p ro s u d iti kva lite tu ovo g trilera. Ja sam ga savladao za je d n u FUTURA

1 19

noć. Film je upravo p o če o igrati u A m e rici, a knjiga je d o vo ljn o n a peta da će je biti te š k o u p ro p a stiti u film sk o j verziji.. R obe rt H einlein, iako je p re m in u o pred više g od in a, jo š uvije k je a k tu eian, barem u H o llyw o o d u . N jego v rom an PUPPET M ASTER S o tk u p io je D isney i već se prikazuje u A m e rici, STAR SH IP TR O O PER S k upio je T ristar, a To m H anks je zainteresiran za glavnu u logu u P a ram ountovoj e k ra ­ nizaciji STRANG ER IN THE STRANG E LAND koja je šezdesetih, uz DUNE i LORD OF THE RINGS, bila k u lt-k n jig a na a m e ričkim sve u č iliš tim a . Kad već spom injem Tom a Hanksa, par riječi o FORRESTU G UM PU, inače “ nor­ m a ln o m ” film u, rađenom p o knjizi W inston a G room a, koja se na te m e lju je d n e e p izo d e u svem iru (inače izbačene iz film a) ne m ože s vrsta ti u bilo koju ka teg oriju SF-a, ali je d o v o ljn o o tka če n a i d u h o v ita da bi ju vrije d ilo pro č ita ti. Prije tri m jese ca um ro je R obert B loch. N jegov o p u s kod nas baš i nije previše poznat, osim p o sre d n o p re ko rom ana PS YC H O (1959) po kojem je H itc h c o c k (plativši 9.500 $ za prava) sn im io svoj n ajpo zn a tiji film . M o ­ ram p riz n a ti tužnu istin u d a B lo ch kod m ene n ik a d a nije d o š a o na red. N jego v ž ivo to p is je im po zan tan , kao i većina p isa ca radio je svašta, a bio je jedan od prvih u d o b a kad su pisali tv o rc i a m e ričko g hororra kao š to su L o ve cra ft, C lark A sh ton S m ith i A u g u st D erleth. N jego va b ib lio g ra fija p o ­ d u g a č k a je r je prvu priču p ro d a o s 18 g od in a, a zadnju sa 77. N jegove h o rro r-p rič e hranile su g o to v o sve d anašnje m a jsto re žanra od B ra d b u ryja d o Kinga. O vog listo p ad a, u svojoj 49 god ini, pre m in u o je i Karl E dw ard W agner, u re d n ik i p isac fa n ta s tik e i horro ra. Za razliku od B lo ch a , W a gn era p o ­ znam ja k o d o b ro i g o to v o da sam čita o sve š to je napisao i već sam ga više p u ta po d o b ru s p om in ja o. W agner, vje ro ja tn o kao i B loch, zaslužuje m alo više od kratke no tice u ovoj kolum ni, pa se i B ojan složio da bi se koja od n jegovih p rič a m og la p o ja viti u Futuri. R eći ću ovo: W agn er je bio ps ih ija ta r koji je o sta vio svoje zvanje da bi se b avio p isanjem , već m e ovaj p o d a ta k zaintrig irao , pa sam na n a go vor je d n o g p rija telja p ro č ita o jedan pa na kraju i sve o sta le W agn e ro ve rom ane. U vrijem e d o k se u kinim a p rik a z iva o C ona n sa S c h w a rz e n e g g e ro m , W a g n e ro v glavrti ju n a k Kane bio je p ra vo o s vje že n je (W a gnerov sce n a rij za film o C o nanu na ž a lo s t n ikada nije snim ljen). Više u če n ja k nego ratnik, c in iča n i m račan riđ o ko s i Kane se radi vla s tito g p ro b itk a u p u šta o u sva koja ke avanture po n e ka d na strani zla p o ne ka d na strani dobra, za njega to u o p ć e nije bilo važno. Da je to bila W a g n e ro va a d o le s c e n tn a fa n ta zija b ilo je o č ito , on je te p rič e p o č e o p isa ti kad m u je b ilo če trn ae st, ali W ag n er je im ao d o v o ljn o ta le n ta 1 20

FUTURA

da svoju fan taziju d ese t g o d in a kasnije p ro ve d e u s tva rn o st. Prva p riča o Kaneu bila je D ARKNESS W EAVES o b ja vlje n a m asakrirana 1969 g o d in e d a bi se po n o vn o vra tila u tis a k 1978 u au to ro vo j verziji. U m eđuvrem enu o b ja vlje n a su jo š dva rom ana DARK C RU SAD E i BLO O D STO N E te dvije z b irk e p rič a “ D E A T H ’S A N G E L S H A D O W ” i “ N IG H T W IN D S .” K ao š to ­ vatelj R o b e rta E. H ow a rd a na pisa o je d v ije knjige, je d n u o C onanu THE ROAD OF THE KIN G S koju uz ra dove R oberta J o rd a n a sm atraju n ajboljim n apisanim na sta vko m C onana, te LEGION FROM THE SH AD O W , rom an 0 Branu M ac M ornu još jednom H ow ardovom junaku. Kasnije u karijeri p re ­ sta o je p is a ti h ero jsku fa n ta tik u i z a jed no s u re d n ič k im p o s lo m kojeg je o b a v lja o za ku ću DAW p rip re m a ju ći g o d iš n je izdanje “ N A JB O LJE H O R ­ ROR PR IČ E” p o če o pisati h o rro r-p rič e koje su sabrane u d vije zb irke “ IN A LO N E LY PLAC E” i “ W H Y NOT YO U AN D I". Karl E dw ard W agn e r bio je nesum ljivo ko m p le ksn a i o s e b u jn a osoba, izg le d a o više kao križan a c izm eđu h ipija i hell's an g ela nego ps ih ija ta r, ž ivio je s k ro m n o b o e m s k i, b io je s tra s tv e n i s a k u p lja č kn jig a . N je g o va sm rt g o to v o d a je naličila više s a m o u b o jstvu , nakon p o vra tk a iz London a, iako o č ito bolestan, o d b io je Iječničku p o m o ć i to k o m noći p re m in u o od srča n o g udara. Je d n a od p o s lje dn jih njegovih p riča p o ja v it će se u zb irci “ TA LES OF THE W H ITE W O LF " ko jo m je g ru p a a u to ra želje la d a ti svoj ho m m a g e M o o rc o c k o v o m Elricu. S tanje na listi d ž ep nih b e stse lle ra se brzo m ijenja, SV JETLO ST PRI­ VID N E STVAR N O STI je p a la na č e tv rto m je sto , a p rv o je zauzeo D avid Brin sa z b irk o m “ O TH E R N E S S ” , d ru g a je E lisabeth M oon koja je s Ann M cC a ffre y napisala seriju o sve m irskim g usa rim a koja je p o č e la s ro m a ­ nom SA SS IN A K a sada piše sam a, njen rom an se zove SPO RTIN G C H A ­ NCE, tre ć i je T im o th y Zahn s C O N Q U E R O R ’S PRIDE, a da lje slije d i jo š je d n a od b ro jn ih ko la b o ra cija Anne M cC affrey, ovaj p u t tre ć i d io serije o planetu D oona TR EATY ON D O O N A d o k je de seti Z elazny s novim ro m a ­ nom A N IG H T IN LO N E SO M E O CTOBER. Kod tv rd o uko riče n ih izdanja vo d e W eis & H ickm an sa se d m im nas­ ta vko m serije “ GATE” , E ddings s tre ćim nastavkom serije “T A M U LI” je d ru ­ gi, a osm i je B e nfo rd sa šestim nastavkom svoje serije o b o rb i m ehaničke 1 lju d s k e c iv iliz a c ije , d e s e ti je Jo h n C ra w le y s d ru g im n a s ta v k o m “ A E G Y P T A ” , a je d in a ko ja nije na listi s n a s ta v k o m je C .J. C h e rryh s TR IP O IN T o kojem sam pisao u p ro šlo m broju. N even A n tiče vić

FUTURA

121

ZDRAVKO ČITA ZA VAS dogovoru s urednikom (K.A.M. Friendly Alien O.M.E.) vraćat ću se u neda­ vnu prošlost da ispunim one praznine u svome pisanju koje sam ostavio dok još nisam pisao. I tako sam žmirečki posegnuo rukom u prošlu godinu i izvukao SARU 93. Taj je nakladnik lani otisnuo dvije knjige, obe vrijedne da se o njima popriča i vrijedne da ih i zahtjevniji čitatelj SF-a pročita. To su DOLAZE KVANTNE MAČKE (THE COMING OF THE QUANTUM CATS, 1986) Frederika Pohla i SFERA (SPHERE, 1987) Michaela Crichtona. Solidan početak jednog nakladnika. Htio sam s prijatejem Dinom razgovarati o tim knjigama, ali me on mrzi još od zadnji put. Samo veli: “ Čuj, nemam vremena, žurim se k’o mamut” . I ode. Proći će ga. Ali prijeđimo na posao.

U

Pohlove MAČKE počinju sasvim nevino, sve dok pomalo ne uočimo da nešto ne štima. U normalnom svijetu u 1983. godini na Zapadu žene jesu imale pravo glasa, lopovima nisu rezali palce, na sudu se rasu zaklinjali skupa u Bibliju i Kur’an. Prije ili kasnije, zavisno o koncentraciji, iskustvu, pameti i si. čitatelj će prim ijetiti da se zbivanje odvija u nekoj paralelnoj dimenziji. Tek što se priviknemo, Pohl nas smje­ šta u drugi paralelni svijet, pa treći. Počinju njegove interakcije, nepoželjna mije­ šanja koja imaju i nepoželjne posljedice. Napisano je puno romana u kojima se mi­ ješaju paralelni svjetovi, ali toliko mnogo ih je rijetko tko smjestio u jednu knjigu. Pohl nas suvereno vodi kroz svu tu zmešanciju, duhovit ali čvrst, maštovit ali tvrd. Ovo je roman njegove zrele faze i to se vidi: sa sigurnošću je ocrtan, do kraja defi­ niran, pa ćete ga sa zadovoljstvom pročitati. Inače, Frederik Pohl (New York 1919) je jedan od istinskih klasika žanra; on spada u onaj uski krug najvećih što ih je dala znanstvena fantastika. Njegov cijeli život je određen SF-om, of mladoga fanovca preko — krajem tridesetih — mladog pisača priča i jednog od utemeljitelja newyorške grupe “ Futurijanci” , potom uredni­ ka i literarnog agenta do romanopisca. Na početku je gotovo sve pisao u suradnji s drugim piscima (Cyril Kornbluth, Jack Williamson, Lester del Rey), tako da su mnogi sumnjali u njegove mogućnosti. Kad je 1975. godine bio u Zagrebu već je iza sebe imao i pregršt samostalnih romana, ali još uvijek, iako je bio poznat (više vani nego kod nas) nije spadao u sam vrh; još uvijek mu se odricala vrhunska kvaliteta koju je tada već zacijelo već imao, što će pokazati godinu kasnije. 1 22

FUTURA

Sjećam ga se kako stoji na pozornici u tadašnjem Centru za kulturu i infor­ macije u hlačama s velikim crvenim i čini mi se svijetlosivim kvadra-tima koji su neke natjerali na smijeh, s polusijedim brkovima, pomalo ekstrovertiran, i odgovara na rijetka pitanja iz publike. Većina uopće nije znala tko je on; došli su na film koji je bio poslije predavanja. Većina uopće nije razumjela njegovo predavanje, jer nije razumjela problematiku. Tako je ispalo da osim nekolicine nitko u Zagrebu nema pojma o SF-u. Onda je Pohl došao doma u New York i rekao: “ Sad ću zadiviti one ignorante u Hrvatskoj, vidjet će oni tko sam ja! Najprije ću dovršiti MAN PLUS tako , da iziđe sljedeće godine!” Tako je gostovanje u Zagrebu bilo presudno za Pohlov ulazak u zrelu fazu koja ga je smjestila u sam vrh besmrtnika, na Olimp SF-a. Godinu dana poslije izuzetnog ČOVJEKA PLUS (privatna naklada “Vizija” Bruna Ogorelca, Zagreb 1982) stvorio je i nezaobilazno djelo GATEWAY (1977). Neki mu zamjeraju daje taj roman razvukao u pentalogiju (napisao je, naime, još četiri nas­ tavka; zadnji — zbirka pripovjedaka “ THE GATEWAY TRIP” — je dovršio 1990). Mnogi jedva čekaju da osude takav nevjernički čin previđajući (možda namjerno) da je nemali broj nastavaka nadišao kvalitetom primarni uzorak, te činjenicu da mnogi čitatelji vole i traže nastavke. Što se mene tiče, ni ja nemam ništa protiv. Ako volim nečiji svijet ili svemir, volim o njemu čitati što više. Nešto poslije KVANTNIH MAČAKA ugledala je svijetlo dana i SFERA Michaela Crichtona. On nije bilo tko i dobro je poznat ljubiteljima SF-a i filma, ali je tek roma­ nom JURSKI PARK (1990) a pogotovo filmom snimljenim po njemu, upozorio na sebe civilno pučanstvo. E, pa nek oni, ako ih to zanima, traže njegove korijene, a mi se sjećamo da je još 1969. godine u Kozmoplovu izišla skraćena verzija njegova romana THE ANDROMEDA STRAIN (poslije u cjelovitoj verziji u Andromedi broj 2, 1977). Tu me je impresionirao upućenošću u tajne mikrobiologije, ali mi je sve po­ jasnio podatak da je već tada bio viši znanstveni istraživač u Salkovom institutu u La Jolll (Kalifornija). Crichton (Chicago 1942) sad već spada u srednju generaciju pisaca; nije postao uzrokom hiperinflacije SF-a, ali su mu i ta ne tako brojna djela dobro znana i dobro primljena, a vrlo često i ekranizirana. Bavio se režijom (WESTWORLD, COMA, VELIKA PLJAČKA VLAKA) i pisao scenarije. Uza sav znanstveni i ostali rad pisao je i solidne trilere pod pseudonimom “John Landge". Ta bliskost tri­ leru opaža se i u njegovoj znanstvenoj fantastici. Ni SFERA nije izuzetak. To je priča o istraživanju ogromnog svemirskog broda koji stotine godina leži na dnu oceana, te pronalaženju tuđinskog sfernog artefakta u njemu. Ta sfera — (kugla! kugla! op.ur.) — izaziva buđenje i otjelovljivanje zamisli iz najdubljih predjela ljudske pod­ svijesti (frojdovskog Ida — tu ima sličnosti sa sižeom ZABRANJENOG PLANETA) pa predstavlja oličenje i simbol ljudske nesavršenosti. Crichton je uvijek čvrsto znanstveno utemeljen, pa i tu, gdje se pozabavio psihologijom grupe vrhunskih znanstvenika usamljenih u nastambi tristo metara pod površinom oceana, njegova priča djeluje životno i uvjerljivo. Također obavezno pročitati! Obje knjige nose solidne fro/jf-ilustracije Aleksandra Žiljka, koji očito voli crpiti inspiraciju iz filmskih predložaka. Ona na SFERI je ipak znatno upečatljivija. FUTURA

1 23

Prevoditelj MAČAKA i SFERE je Predrag Raos. Mi svi već znamo njegove kva­ litete. Nema tu rašpa-rečenica, sve teče glatko k’o po loju. Doduše, meni se intimno više sviđa doslovni prijevod Pohlove knjige: “ dolazak kvantnih mačaka” , ali to su detalji o kojima je Raos vjerojatno dulje razmišljao nego ja. Kad smo već kod pri­ jevoda: svi mi znamo da je engleski jezik od starih Latina preuzeo ono: “a.m .” i “ p.m.” (ante meridiem i post meridiem — prije podneva i poslije podneva) ali mi ne govorim o kao oni “ 9,15 popodne" kao što (doslovno) prevodi Raos, nego ipak “ 9,15 navečer” (MAČKE). SARA 93 najavljuje još. Zasad su izišla dva dijela Varleyeve trilogije (TITAN, WIZARD, DEMON) a dok ovo čitate možda i treći. Kad se stvar kompletira, ako će biti prostora i vremena, pročitat ćemo to skupa. Do čitanja, Zdravko Damjanić

NEWS

NEWS

Bok društvo! U posljednjem broju me trebao zamijeniti K. Aahz M. u izboru vijesti. Naime, ja sam ga opskrbio hrpetinom podataka koje je on trebao posložiti i izbaciti suvišno. Međutim, mislim da smo se Aahz i ja igrali pokvarenog telefona pa od vijesti ništa. Nemojte odmah svu krivnju svaljivati na Aahza. On je za prethodni broj izgubio dobar dio svoje bujne kose i ne baš bujnih živaca. (Urednikova napomena. Kako i ne bih. To, što m i je Branko donio izgledalo je ovako: From labs2!nippur.irb.hr!CERN.ch!EU.net!uunet!not-for-mail Wed Sep 28 12: 12:55 1994Path: labs2!nippur.irb.hr!CERN.ch!EU.net!uunet!not-for-mailFrom: Ent @Appbeheer.FEW.EUR.NLI\lewsgroups: rec.arts.sf.announceSubject: ConSeal - SF con, Eindhoven, NetherlandsDate: 20 Sep 1994 12:59:35 -04000rganization: UUNET CommunicationsLines: 34Sender: [email protected]>NNTP-Posting-Host: ftp.uu.netKeywords: convention, hillcon, sterling, tengNovember in the Netherlands. Hillcon time! Hillcon V: C O N S E A L International SF convention 25 -27 November 1994 Dorint Hotel, Eindhoven, NetherlandsDutch Guest of Hono­ ur: Tais TengForeign Guest of Honour: Bruce SterlingSome programme highlig­ hts. ...itd.itd.itd... 1 24

FUTURA

Koje ljudsko stvorenje bi ovo moglo razgrnuti i doprijeti do nečega suvisloga? Usput, ako netko ne zna, tako izgeda kompjuteraška korespondencija elektronskom poštom. Više volim diližansu — što se može, takav sam: stari fosil!) A sada.....VIJESTI! Vijest koju ste trebali čitati u prošlom broju (sad je malo kasno) jest da je u Nizozemskoj, u Eindhovenu od 25. do 27. studenog ove godine održan Hilcon V s radnim naslovom ConSeal. GOHi (guestovi of honour iliti počasni gosti) su bili iz Nizozemske Tais Teng i stranac Bruce Sterling. (To je isto ono gore, ali “razgrnuto, pa suvislo”, tj. de-elektronizirano. Op. ur.) Druga je vijest da se Baltimore kandidira za WorldCon '98, kontra Bostonu. Inače iz povjerljivih izvora sam doznao da se Zagreb kandidira za WorldCon ’99, kontra Melbournu. Ukoliko netko ide na WorldCon '96. u Los Angeles, glasajte za nas (o WorldConu u LA malo kasnije). Treća je vijest također iz povjerljivih izvora. Naime, dobro upućeni SF fanovi se sjećaju da se Zagreb već jednom kandidirao za WorldCon 1993 i izbornu utrku izgubio na račun, ako se ne varam, Atlante (Krsto ispravi me ako griješim). (Hoću, vrlo rado: pobijedio nas je San Francisco i održao ConFrancisco.) Kao zamjenu za izgubljeni WorldCon dečki koji su to organizirali odlučili su organizirati “ Tulum in Zagreb” . (Bile su i cure, op. ur.) Međutim tulum je propao zbog svima nama dobro poznatog razloga: agresije na Lijepu Našu. Sada se “ Tulum in Zagreb” izgleda po­ novo oživljava. Dečki (i cure! op. ur.), držim vam fige da ga uspijete dobro orga­ nizirati i dovesti sve one silne ljude koji su trebali doći na originalni Tulum. Sad malo zanimljivosti s netom završenog WorldCona u Kanadi: ConAdian je održan od 1. do 5. rujna ove godine u Winnipegu. Bilo je oko 3500 posjetitelja (od 4156 koliko je bilo unaprijed prijavljeno kao “ member” ) što je poprilično malo za jedan sjevernoamerički WorldCon (prošle godine u San Franciscu je bilo 7642). Bilo je samo 287 različitih događaja (prikazivanja filmova, predavanja, organiziranih tuluma itd.), tako da se može reći da je ovo bio začuđujuće maleni WorldCon. (Bilo bi zanimljivo vidjeti te brojke za ovogodišnji Sferakon.) I sada za kraj, službena obavijest o WorldConu '96. WorldCon 1996. će se odr­ žati od 29. kolovoza do 1. rujna u Anaheimu u Kaliforniji u SAD. GOHi su: Roger Corman, James White, Elsie Wolheim te Takumi i Sachiko Shibano. Cijena će biti $90 do 30. lipnja 1995. kada skače na $110. Za sve zainteresirane evo i adresa na kojoj se može dobiti sve informacije: L.A.Con III, c/o SCIFI, P.O. Box 8442, Van Nuys CA 91409, USA. To bi bilo sve od mene za ovaj broj. Bok svima! Branimir Zauner FUTURA

125

ASTRONAUTIKA U LISTOPADU 1994 Br. D atum K o risni te re t 65.

R ake tanosač

R ake todrom

V lasnik

3.X.

S O Y U Z T M -2 0

S L-04 SO YUZ

Tyuratam Kaz.

ZN D

66. 6.X.

IN TELSAT 703

A TLA S -C E N TA U R

Etr LC -36B Flo.

USA

67. 8.X.

SOLIDARIDAD 2 ARIANE 44 L ELA-2

K o urou

M eksiko

TH A IC O M 2

T ajland

68. 11.X.

OKEAN-01 N o.7 S L-14 TS YKLO N

69. 13.X.

EKSPRESS

70. 15.X.

IRS-P2

71. 31.X.

ELEKTRO

S L-12 PROTON

P lesetsk R usija T yu ratam Kaz.

ZN D ZN D

PSLV

S riha rikota Ind.

Indija

S L -12 PROTON

T yuratam Kaz.

ZN D

S O Y U Z T M - 2 0 : N ova sm jena p o sa de za sve m irsku sta n icu M ir (koz­ m o n a u ti A le ksa n d a r V ikto re n ko i Elena K o n da kova s g o s tu ju ć im n je m a č ­ kim a stro n a u to m U lfom M e rboldom ). Elena K o n d a ko va je tre ć a R uskinja u svem iru. N akon jedn om je sečn og zajedničkog boravka svih šestoro, stara sm jena (M a ien čen ko i M usabajev), ova nova i njem ački g o s t v ratili su se 4. stu d e n o g na Zem lju, d o k je še sti kozm onaut, Valerij P oljakov, nastavio svoj re kordn i let — 5. stu d e n o g je o b o rio d o sa da šn ji rekord u u kupnom , bora vku u svem iru od 541 dan M use M anarova. Z an im ljivo je d a njem ački a stro n a u t U lf M e rb old, nakon svo g a tre ć e g leta, im a više sve m irskog staža (49 dan a 21 sat 31 m inuta) od a m e ričko g a k tiv n o g a s tro n a u ta s n a jd u ljim sta žo m (S to ry M u sg rave) s u k u p n o 35 dana 20 sati i 10 m in uta sku p ljen ih tije ko m m isija STS 6, STS 19, STS 33, STS 44 i STS 61.

INTELSAT 703 : Treći te le ko m u n ik a c ijs k i sa te lit se dm e genera cije za m e đ u n a ro d n u te le k o m u n ik a c ijs k u udrug u “ In te ls a t” . S a telit je s ta biliziran u sve tri osi te im a 26 tra n s p o n d e ra za C, i 10 za Ku p o d ru čje . K o ris tit će se za zonu T ihog oceana. S a te lit je m odel FS -1300 firm e S p ace S yste m s/Lo ral. S O L ID A R ID A D 2 : T e le ko m u n ika cijski s a te lit za M eksiko. K lasični je m odel HS601 firm e H ughes, sta b ilizira n u sve tri o s i. 1 26

FUTURA

T H A IC O M 2 : T e le ko m un ikacijski sa te lit za firm u S h inaw atra S atellite P u b lic C o. iz B angkoka . N ešto je stariji i je ftin iji m odel H S376 (stabiliziran v rtn jo m p o uzdužnoj osi). O K E A N -O I N o .7 : S e dm i sa telit iz serije “ O kea n” za istraživanje v o d e ­ nih p o te n c ija la našega p laneta u civiln e i vojne svrhe. N a jvjerojatnije im a i SLR (S id e Looking R adar) — ra d a r za p re p o zn a va n je o b je k a ta u sva ko d o b a da na (i noći!) koji snim a p od kosim k u to m (s o b ziro m na to č k u p re ­ leta satelita). E K S P R E S S : N ovi ko m u n ika cijski satelit. V jero ja tn o se radi o prvom sa te litu iz nove serije. IR S - P 2 : Indijski sa te lit za istraživanje zem ljinih b o g a tsta va . Prvi u s­ pjeh nove in dijske rakete PSLV (prvo lansiranje u rujnu 1993 nije uspjelo). S a te lit je osm išljen u ISRO C entru za raazvoj sa te lita u B angaloru, Indija te m ože sn im a ti u č e tiri bo je v id ljiv o g i in fra c rv e n o g d ije la s p e k tra m a ­ k s im a ln o m ra z lu č iv o s ti od 32 m etra. S a te lit im a m asu o d 870 kg te se nalazi u o rb iti na visin i 798 x 882 km pod n a g ibo m od 99° (polarna, re­ tro g ra d n a orbita). E L E K T R O : N ovi, d u g o o če k iva n i ruski g e o s ta c io n a rn i (36 000 km) m e te o ro lo ški sa te lit lansiran raketom sre dn je ve ličin e PROTON.

S ve m irski te le s k o p H U B B LE n a sta vlja sa za n im ljiv im a s tro n o m s k im o tk rić im a . J e d n o od n a jn o v ijih je to č n ije m je re nje u d a lje n o s ti g a la k tik e M 100 (velika, lije p a s p ira ln a g a la k tik a u s a zvije žđ u D jevice) koja se po najnovijim p ro ra ču n im a nalazi 56 m ilijuna g o d in a svje tlo s ti od Zem lje. P o­ d a ta k je d a le ko značajniji nego što se čini na prvi p ogled. K o m p licira n im k a lkula cijam a m ože se d oći i do p o d a tk a da se sve m ir širi b rzinom od 80 k m /M P c u s e ku n d i (M P c = M e ga p a rse k, o d n o s n o 3.26 m iliju n a g o d in a svje tlosti). Po tim p ro ra ču n im a M 100 se od nas udaljava re la tivn o m b rzi­ nom od 4.6 m ilijuna kilo m e ta ra na sat, a s ta ro s t čita vo g sve m ira je nešto m anja nego š to se prije m islilo, tj. kreće se izm eđu 8 i 12 m ilijardi godina. S v e m irs k i te le s k o p H U B B LE i d a lje s n im a m n o g e z a n im ljiv e a s tro ­ nom ske o b je kte . N jego v nedavni cilj bio je p lan et Uran. H U B B LE je uspio s n im iti U ranove prstene, pet njegovih m jeseca, te viso ke o b la k e u a tm o ­ sferi. To su prve kvalite tn e slike U rana nakon 1986. g o d in e kad je a m e ­ rička sve m irska so n d a V oyager 2 p ro le tje la p ored U rana i prvi p u t poslala s like to g p lan e ta izbliza. Za vrijem e snim an ja H U B B LE O M Uran se nalazio na u d a lje no sti od 2.8 m ilijardi kilom etara. D am ir Lozovina

FUTURA

127

f NARUDŽBENICA__________________________ | | IME I PREZIME_____________________________________________ |

ULICA ___________________________________________________

i

MJESTO__________________________________________________ I

| Naručujem pouzećem knjigu-e po posebnim cijenama za čitatelje | FUTURE (Zaokružite naslov koji naručujete): |

• J.R.R. Tolkien - "HOBIT"

|

• J.R.R. Tolkien - GOSPODAR PRSTENOVA - 1dio:

99,- kn

|

• William Gibson - "SVJETLOST PRIVIDNE STVARNOSTI"

’ PRSTENOVA DRUŽINA"

| |

1 5 0 ,-kn | 8 0 ,-kn |

|

• George R.R. Martin - "ARMAGEDDON RAG"

85,- kn

|

I

• Winston Groom - "FORREST GUMP"

88,- kn

|

| Knjigu-e ću platiti poštaruprilikom preuzimanja | Narudžbenicu pošaljite na adresu: ■ ALGORITAM, Gajeva 12, P.P. 23 , 41000 ZAGREB ^Telefonske narudžbe: 041 - 274-756 1 28

|

|

FUTURA

NAJNOVIJA IZDANJA U svim boljim knjižarama, te posebna pogodnost kupovine putem narudžbenice u FUTURI.

"Hßxcnoyadi

A R M AG E D D O N R A G

,.V ,

/ILGORITMVN