Hamza Humo - Pjesme 6t4z4y

SADRZAJ

Enes Durakovic: Pjesnik zivotnog misterija

5

1<

PJESME N .. v' +Suton 71vot _ .....••...•.....•.•............•... -l--Proletna noc .~Ljubavna pesma Stimung One - One Vecemja zvona Jablanovi Podne u krsu Gluho doba Starinski motivi Utopljenik N ekad Sapat Preplasena Nemir Njezine misli Cekanje Ocajnik Prosja~ Rll:hi~ Gresnl mUJeZln Jesenji rastanak Hercegovacki pejzazi (I-XV) Grad rima i ritmova •................................ Zidanje Beograda U podrumu '0 Prvi snijeg Akvarel Pjesma na mansardi Voz na jug Juzni grad

~JtarnJJ

o

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

37 39 K 41 II 42 k' 44

45 46 49

50 51

53 55 56 57

58

6.9/

W 62

63 64 66 67 87

. 89 . 91 . 93 . 95 . 96 . 98 . 100

Opet u zavieaju Pijani eamac U orasju U po1jima Drugu Bastovani Noc u vinogradu Cuvar Pjesma dozrelih Molitva na stijeni Osmijeh jeseni Neretvi Oprostaj s Mostarom Prognanik Krik p10ti Fratar Andrija Ja Adam Podne Gre U rodnom gradu Hamza Hamza Vihor Sa ciganske strane San na Jadranu Drugovima poslije dvanaest sati Zvuci u srcu Sa p10ea istoenih Zavist zene Merham Dzumas zena putena Kahrimova pjesma Bastovanova pjesma Pjesma m1adosti Pjesma od1asku Prkos Pismo Rob Manas i djevojee ribarevo Hamim Sajafimovo ropstvo Ogleda10 Hanarino Gunar Savjet Mevlidin od1azak

102 103 105 106 107 109 110 111 113 114 115 116 118 120 , 121 123 124 125 127 130 133 135 137 139 141 145 148 :'" : ...•...........

Rijeei na eesmi Hanarin pog1ed Amra Hanarin put Iz jedne zaprasene knjige Kahmarov savjet Pjesma nepjevana Tri grad a Hajamanta Priea 0 sreci

'175' 176 177 178 180 , 182 184 187

GROZDANIN KIKOT izabrane pripovijetke \( Skender Ku1enovic: Iz smaragda Une

193

\\ Grozdanin kikot .............................•..... ~ijinll Ijubav . Pamrav

(ir~) }:O6.

:?19

(~14) .

.".1)2:igit-7

·--lz~_ Babanova bijeda .~_.~ Dobn Krnata '''- HadzijinRa\li\..s1ikl!.ra:...: mae ,\-~~~eaj ': M. ternan: Biografija, bibliografija, Napomena

:. 1.5.J (153) 154 155 156 158 159

'1,O~

\J1)O'>

161 162,. '163 . 164 166 168 ' 170' 171

173

(l14-/

"I

\

I

I

I

3'40 346. 355 362 37Q

I~W ~2:~J

,ii' 1/

literatura

433 443

SUTON

.v

Suton Sene se uvlace u sob~..mQju mlmelakeuce)skov'c; se ku e tilto' §apcuiadovoljne"li'io~ini uvlace se kradom u dus~moju sa .... sanjairi~A~~iin Ja nepomicno sedim slusam sapat njihov u beskraj se gubim .,~".", "" •._.._.:

,

:.:_.:.:;..;:."'

,._ ..,_." .•..;;".•w.- .• ·"··

-,

U peci tutnji kao iz daljine da jure neke. horge ----·-·---l,es·ne·crvene u beskraj jure s plamenim jezicima i crvenim ocima I tutanj ko vetar prohuja Suton pad a Casovi leno Jlpolusnu teku NjihalobiJe .....'..... -- .....,. Otkucaji kradu se u tami Na crnoj visokoj k\lli pauci mrezu pletu, iiitiIfia ··uuikimpre:krivaju·il1ene······ . Jedna crna vrata k sebi me vuku i marne Od nekud sapcu Tupo zvone erne me sen~_._gQJ.!.~ f.!~:f~.~!(5i.!~~l:l.s,,,,e~':l ..s.~().s.a1!l!II

i

1

t.-,

/("

,f'"

39

PROLETNA NOt

Grmi Kisa Hje Strah me Vi~em u pomoc zovem

Proletna noc u zanosu jezdi na mese~ini mladoj i oblacim lakim Beharom bog oven~an stoji say u belu smeje se u noc mladu slusa kako sve dise sapce stvara sokove sise

i

Smeju se i drhte zvezde padaju na boga i belu mu bradu Sve u beharu tone Proletne noci u zanosu jezde A neka visokamrka sena . kora~lipoljil1la. sa .koseni PQ4~kQm ma§e seje i furl ko da je vetrl gone a za njom sumi susti To oblaci teske proletne kaplje rone

40

41

UUBA VNA PESMA

Sadrvani stari pod beharom sapcu zacarane reCi S£Jle blede mrtve prisluskuju kra

T"1. ~--'-'~'--..T.;'" .' spav~~,lJJ:aga-'------""'"

--

'- -.-

Behar pada na te na noge i grudi . ti gole Juzna strana noci puna napregnutih tajna pokrila je tebe Meseci!la.~:voje tela pije

tvoj~j1:iicii mole- '..".... ,..' "

Usne-s_e

.

a vede sJll;!.tre Ti sarna. goris u ovoj ble~oj .... ' 'zaspa,loj noci - noci mrtvih sena i mesecine bele '.-. Munnare ko utvare mlade gole bleste se s osmehom ukocenim bezbojnim i bonim kao u mrtve mlade zene U mesecinu se dizu ZVOJ:l,ik~~ra~anzao i mrk na - -p--

---

Ja uzalud cekam Sal'cu sadrvarii' stari Pritiste me tajna starinskoga grada I u neke erne kapije me mami. -

mesecini cuti

Nizanj se S,~rt ~p~§ta kroz erna oknavreba ledeno se eeri i slusa krikove - n()ci ~., --

42

..-

.•...

-

..

_-

43

STIMUNG

Jesenje lisee uspavanih snova gubi se u tonu sazorelih boja Seta pada na lisee uspavanih snova na mime jesenje vode i na sustale duse Tonovi sazorelih boja ko tiha daleka pojanja zamiru u mojoj dusi i u mimim jesenjim vodama sto pod refleksima zutim oplakuju sebe Prokisle vrbe jedna pokraj druge ko sirote cute spremaju se nekud na puteve duge tonu u magle i ve~emje tame Jesen Prokiso ~ovek kroz maglu se vu~e.

44

ONE - ONE

Vl.l

PlasljtY9_kOl1.~4~sjJap~uu granama sene zavodljivo mame trepte bleste se na mese~ini pri~ju blede bajke iz starog doba belim masu s grana mame mene nekud na bele pute sto u tajnosti vode Zamore Tisina Plasljiv drhtaj se prene zamre u tisini Odmi~u Gluho zvone Bela povorka cela u mese~ini tone Neko u strahu pobozno sapee: Odlaze odlaze One One Povorka zapeva tone Odlaze One Tih vetar Daleki p~v petla Zora. -

4S

VECERNJA ZVONA

Sumrak Zvoni zvoni ~riguseno 4rbti -dec~) . ','. , . uzdal) zamor 'i Uzalu4ho'mole strepe ljudi - deca Neko grca suze roni Bespomocno bono zvoni ~voQi

Jeca,

U sumraku humci tonu Senka bela: kapelica cuti trepti i povorka neka cela dugih sen~ u sumralcu tone vrvi moli Jeca zvone zvone Vecemji vetri uzdisu u granam' 46

I(

zamore

s~ptui mrse grane tamnih vrba sto meke ko kose tvoje tuzno tiho placu uzdisu mole Sve u mrak tone Na bregu tugaljivo zvone zvone Zabat oesni vice o litice gole razbija se voda huci preti i kamenje roni Neko ocajno u pomoc zove dok ljudi - deca uzaludno mole Tiho grca jeca zvoni zvoni Ti hrlis pognuta put naseg sela noge ti drhte: Zelja Uzdises jecas

Nada ti svehla Jos priguseni jecaji drhte zvone 47

Krneni te sene gone

JABLANOVI

J·ecaiu .

zvone

Kroz san sume jablanovi u mlakim vetrovima Lisee im leprsa kao lake s~ne U beskraj putuju proletne noei Za njima dizu se ko snovi sve novi jablanovi Visoki strasni trepte Zagrljeni sapeu u tami pruzaju ruke masu idu ponosni i kao dzini micu u tami sve no vi jablanovi

48

4 - H. Humo: Pjesme / Grozdanin

kikot

49

GLUHO DOBA

PODNE U KRSU

Ponoc mesecinom opiicma zuri sanjivo oTestl ..... napregnuto cuti Maglina se Hje tonovima mrtvim Glasovi neki daleko se bude zamiru bono Prazni se puti bele u tajnosti vode tonu u maglini mesecine mime

Sunce pali Neko ocajno izdise stenje Po golim stenama u belu titan Hi bog velikim korakom necujno se penje Sve gori Bahat Zamor Glasovi neki usijani crveni plasljivi laki potajno snuju sakriveni A titan Hi bog uz stene se penje i nad ocim s rukom okrenu se: sve prestraseno zanemi mukom Sarno jos neko izdise i ocajno stenje

_'.

,.,

.....•..••

~_ ••..•. _. __

~._.,

•...

"

... ,J

•...

',_r""

-,,<".

Pod cempresim cmim groblje nice puno zivih sena i basluci beli na mesecini se cere jedan za drugim na humcima nicu neki u dnu groblja glasovi kukaju glasno neke bele sene necujno se micu i u mesecinu s kuknjavom se dizu Ispod cempresa crnih bude-se ploce-bele Bez ton a glasovi neki u usima mi zvone i dok ja idem mimo za sobom sum i bahat cujem to Oni hoce da me plase i kao ludu gone a kad ja mimo stanem i slusam Oni kao deca nasmeju se beze Tada cujem da nesto ko orasi zveci i bele sene u tamu se gone

50

4·

51

a basluci sami cere se i bleste Maglina se lije tonovima mrtvim i sve u njoj pusto ukoceno tone

STARINSKI MOTIVI

52

NEKAD

Draga, blijedi zora. Cuj, konj de u avliji. Put je dalek. U ciku zore cujem smrtni lelek. »0 dragi, ne ostaj dugo!« '. Ti kazes. ~, »Sa nasih pendzera izgledaeu te niz polja. Brojaeu dane i mjesece I vesti ih zlatom na crvenoj svili.« A sadLezim na tvrdoj zemlji. Prenem se Ah, u tudini sam!

SAPAT

Sumrak. U tihim bastama skriven harem suti. Dvije zene same u konaku sjede I potajno sapeu. Dok vecernje slutnje u mislima jezde Jedna od njih sapnu: - A sad, draga, sta eu? Sapnu tako tiho, plasljivo i bolno Ko da i zidove zlobne usi rese. A jezivi sapat kao slutnje drhtaj Oba srca strese.

Podignem glavu, mislim zora. 0, nije, nije! To blijedi mjesec prosipa Mrtvacko svjetlo po tudini.

56

57

PREPLASENA

- Dragi, slusaj! Je Ii to lelek noCi, Ili u mjeseCini zapjevka mrtvaca? - 0 nije nista, nista On necujno sapce. To se mjesec smije vrh lip ova granja; Vjetar ga njise i u liscu susti. OA!'1!.g~,cuj~~e, Pjan!il!Jj:foo. mi.lQyaIlja! - Eno veijet'o pjeva! Od njegove pjesme srce mi zazebe. Dragi, kuku, sta cinimo mi? - 0, to je nas stari pijetao, draga. On u svako doba pjeva na mjeseCini.

NEMIR

Jasmini cvjetaju i baste listaju. Prolaze behari. O,.bije}or:uho ..moje dj~vojacko, Sto trunes pusto u staroj sehciri! U zelen cup svakoga jutra Bacam po kamicak I tako brojim dane iscekujuC' tebe, o dragi, tugo moja ranjena! Suzama zalivam derdef, A katmer i jasmini venu u avliji nasoj. I jeseni venu, i zime dolaze, I puste duge noci jezde bijelim ravnima. Budim se. Vrisnem iza sna ko preplasena ptica: - Ko kuca zvekirom na vrata! - 0 nije nista, nista To moje srce bije I dolje u aharu zveCi Lanac nasega ata.

58

59

GRESNI MUJEZIN

o bijela

FatImo, zasto se skrivas Pod vinovu lozu u avliji vasoj? Ja ne gledam vise nas grad, Carsiju ni pazare. I po~a sam zab()ravio zbog oeiju tvojih 0, zasto se skfivas Pod vinovu lozu u avliji vasoj Kada ezan u¢im sa tanke minare? Cio. nasgrad p()Sl!tj<;llJjnar~tima Ko bijelim pjesmama bogu. O'liJepaFaIlmo, U suton plav kad zatrepte zvijezde I svjetla prospu se grad om U sve rarnazanske noci, S(lhinkQg~iiiinaiet(lLkad~ ezan ueim Mislimllatvoje.oei. A kada kroz baste sitl1ipotoci K()_zl!l:ij~g~L~.I'~1?ra . Zablijeste u mjeseeeve noci, Ja dugo gledam U vasu bijelu avliju i kulu Sto se prelijevaju ko od sedefa saraj. I stojim na minaretu I neeujno pjevam: Avaj! Cuj me, 0 euj, bijela FatImo! 64

S -

H, Humo: Pjesme / Grozdanin kikot

65

II

Nad rijekom vrba mjeri dubine I mrsi kosama njene bistrine, A ljetni dan - razbludni Pan Mami je s plave visine. Sjenka joj na bistroj vodi ljulja Cio sareni, pun suma svijet~ A posred rijeke. sunc~lli:l;raci Koz~atnipC1u~i, .... 1(0 krti jallci Ve;g1(lgroman, zlatan cvijet. Nenadan trzaj sjenke se mace. To zlatne pauke krilom tace Nekakve ptice ostar let.

70

III

l
71

IV

Tanka je sjenka na vodu pala Ko uzdah, ko krila dah, Ko da je zelja na vodu stala, U njoj se kradom ogledala Ispustiv necujan strah.

Go, s\lncan junski dal1. Horizont biljeze jablanoyi. •. N~q)l8.volff'neDuoolilICko san. Kroz vrbak vreba pritajen Pan. Nad rijekom blijeste golubovi.

Bistro i tiho podne je bilo. U vodu gledale vrbe snene. Mlaz sunca kao svileno krilo Ljulj'o se necujno nad plavom rijekom I kao san mahao mene.

Nenadno prestrasen krik Nice sred modre pucine I razli strave cas. 11' jauk pade sa visine, 11' utopljenika glas? To val zaroni u dubine A za njim bijel talas.

U taj cas kao da bijela ruka, Sva svijetla i kao madijom nekom, Skide haljinu sa divne zene.

72

v

73

VI

VII

Probuden podnevni san Po rijeci prosu kikot p'jan. Odakle cujem razuzdan smijeh? IIi su nimfe u vrbaku, IIi u meni slatki grijeh? IIi se smiju cvjetovi nara Sto vrelom krvlju na rijeci gore, IIi se smije vrela jara, IIi se negdje orgije ore?

Noc cma, suplja. Dazd hukti u lozi. tfkoilbiffii-·sKnven treperi smijeh. Drhti mi srce. Sumi u tijelu. U meni raste grijeh.

To Pan sa svojom svitom Camcem rijeku para. Ode put vite gore.

Sumovi postaju mlazovi crveni, A grijeh raste ko krvav cvijet. Huk nosi krajinu. Vinograd tece. Koliba postaje volsebni svijet. IIi to dafd radost mi nosi, IIi Pan s frule zvukove roni? Zena se smije i drazi nudi. Dafd lijeva. Grmi. Vinograd zvoni. Pan ova frula zvukove roni.

74

75

IX

VIII

Osoji se puse. Dan uzareno trepti. Cvrcak IjytQ.p-i§ti. Viela-Zemlja zgara. Samo cokot brekti pun zlatnoga grozda. Cuj! Dolinom p'jano ozvanja bukara. U_hladujas~Ila l)an razvaljensjedi, Vre~Ldah mu_paligQlao-_mu~k~pr~a. NfegovHpogIedplamti od nabrekle zeljeBeracice vode redove od trsa..

I od muske zedi on grozdove cijedi I bukarom pije uzezeno zlato.

U njem snaga brekti. Pjesma vazduh para: »Grozdan. mOlJ1ceJjubi zlato neharato. """'-.~-----'-~._--"----~ ('. .

.'.

...__

._,--_ ..__

~g\njednako pij~Da svisll.~()(fb'j~sa. Alcacijablan Pn!~[SY9ju dugu sj~_nku, Prosu mu se vriska do- pIavil:Ciieb~~a; .-

76

-., ..

-

.•... --

-

Krvavi narovi u podnevu Ko strasrii snovi blijeste, gore. Kraj rijeke Pan sanja u basti: Djevojci bijele grudi zore. Labud nebeski - oblak bijel Kroz plave visine razbludno plovi. Podne je leglo, grca u grcu. U ploti rastu pozudni snovi. U rijeci bijela sjenka drhti. Pan zudno za njom ruku pruza. Socne mu grudi pred ocim' blijeSte, A sjenka biva sve duza, duZa. Odozgo iz gaja ko zloban mladic Vjetar se zalece, Kroz vrbe minu. Oblaka nesta . Podne se krete, Pan tdko dahnu San se rasplinu.

-.' .

77

x

Kf~z ~~~_Xt~"a.J!1. yj~lar; Kllo-h sepotaJellkrade? Idem oprezno za njim Bez suma, kao sjena. Osmijeh mi na licu treperi ler slutim da je negdje U gaju skrivena zena. I sto god koracam dalje Srce mi jace bije. Vidim je kako mi rnase, Iza drveca zove: »Pan me je za panj svez'o. Spasi me, mladicu dragi! Bracu ti jagode socne, Dacu ti drazi svoje.« Pridoh joj priuzu da drijesim. Ona sva srecna treperi. Ko vjetar miris kad nosi Njena se kosa prosu. la pruzih ruke za njom, A sunce u tom casu Kao da glasno viknu Krvave zrake osu.

XI

Z3:cudena suti tisina nad gajeIll. Crven mjesec kroza nj tkaje zlatne sanje. Pan sakriven vreba u ponocne sate. Zamro dah u gaju. Ne dise ni granje. Skrivena u tami drhti playa ptica. (Njene slutnje rastu pred mjeseca sjajem.) Sarno ako zraka na perje joj padne Strijela ce da zvizne utisalim gajem. Panu srce raste s mjesecom u visu. Ostru strijelu drii na uzglavlju lukao Nebom kresnu zvijezda. Zlatan trag zapara. To strelicu pusti smrtonosna

ruka.

To Pan otvori oci I pogled baci niz kosu.

78

79

Tajanstvena slova pise, Ko da zedni pauk negdje U skrivenim pukotinam' Krv mi sise U podrumu, U podrumu.

PRVI SNIJEG

Prvisnijeg,prvi snijeg Ko krhak mir na zemlju pao. Jutro, jutro! U svjezim tijelima osmijeh drhti. 0, kako su nam koraci krti! Na prvom snijegu, na prvom snijegu U svjezim tijelima Osmijeh drhti. Ja mislim lutajuei ulicama grada: 0, u provincijida sam sada Negdje duboko, duboko Pa da IIli snijezna poljana Gleda u toplu sobu Ko bijelo bozjeoko! Pee pIa-rosau.sobi. . Osamljenmir. Aja sam. U sirokoj se haljini Ijeskam Dok na polju suti snijeg visok i bijel, Ko sreena luda se smjeskam I ne znam sta bi htio. 0, kako duboko suti Snijeg visok i bijel! Prvi snijeg, prvi snijeg Ko krhak mir na zemlju pao. Jutro, jutro! 92

93

AKVAREL

U svjezim tijelima osmijeh drhti. O. kako su nam koraci krti! Na prvom snijegu. na prvom snijegu U svjezim tijelima Osmijeh drhti.

o bistri

jesenji dani. Odozgo sa svijetlih palata Osmijeh me vas mami. o bistri jesenji dani!

N as grad je zreo akvarel Pun plavih. zlatnih boja. Pralja je majka moja, A ja s plocnika deran Bos ulicom pjevam: o bistri jesenji dani. Na svemu vas zlatni osmijeh titra: Na prozorskim oknima Skrivenim u granju, Na zastavicama auta hitra, Na Na Na Na

licima sto blenu u vrevu danju. kosama gospe sa drugog kata. piljarice satoru bijelu, katedrale kupoli zlata.

U nasem malom dvoristu Vijore haljine, haljine PIave, crvene, bijele, sarene, A ja s plocnika deran Bos ulicama pjevam: o bistri jesenji dani, Odozgo sa svijetlih palata Osmijeh me vas mami, o bistri jesenji dani! 94

95

PJESMA NA MANSARDI

I boje drecave, sarene. Tt~ikrhka, blij~Qa,

A llri~sS~iene Sfmkihb()~()va I krvi vrele, Crvene.

Na mansardi mojoj gore u rupi krova Stanuje Arapin Ebu Sufjan Sejk svih diinova. I kada vjetar po tavanu vije. On buce ko sova: - Huu - Huu! I nas je gospod Jehova.

U mene

ima izblijedio paravan Sa japanskim sarama s ostrva Sikoka: Mlada Japanka siljatoga oka Klanja mi se i smijesi. - Hodi, dragi, kaie, gotova je moka. U vasoj zemlji ne pije se caj. Vi ste sumvi Ijudi S mozgovima tvrdim ko bukve, Pogane ste cudi I drecava oka. Moka, moka!

kQ.pI Qyke

Kroz mansardu fijuce vjetar I Ebu Sufjan buce ko soya. Japanka se smijesi s otoka Sikoka, Japisem cudna, Siljata, japanska slova Dok namiguje ona, - Moka, moka!

o drag a Japanko, Hvala, hvala, kakva moka! Gladan sam, gladan. Sanj' 0 bih u opijumu s tobom Ali ne mogu, 0 ne mogu Da stisnem prokletog, Drecavoga oka!

Na njoj je izblijedjela haljina I tanki, bijeli udovi Vide joj se dok mase mene. Q•.._dI:a8-a-l~p
7 -- H. Humo: Pjesme / Grozdanin kikot

97

OPET U ZAVICAJU

Kada u suton play Mjesee i zvijezda vecemja Prospu svoj smijeh u zelen-granama, Niz aleju dugu lake kocije lete, Vijore toalete. Tad mlada pjevaju tijela: 0, koliko smijeha, o koliko zelja! SutOl!j~J:?ogata od~~g'!_l><>.ga Puna dijanianiiilisafira, Oci su pune ljubavi tijeUi, Sve zvoni kao srebrena lira. Pod zelen-vrbama kraj rijeke Opet sam sam ko Pan, Sree mi puno obijesnog smijeha, Tjera me~enaJ:D.a.da ;z;~pjevalll: N~jljepsu.()dYlis ..o
PIJANI CAMAC

Pijem u cameu cijelu noc, Pijuc' mi naraste vec brada sijeda. Bezbrojne zvijezde rijekom plove. Kroz vrbe zacuden mjesee gleda. Neko me s onog svijeta zove. Na drugoj obali razgovor cujem, Ostavljam casu, prestajem piti I plovim, plovim cela vrela. Noc prede beskrajne, srebrene niti I od njih tka magline vela. Kad tamo na obali s djevojkam' iz sela Razdragan stari gospod se smije I bradom mjeseCinu vije ko pjenu, Na krilu drii divnu zenu, Srebrene eekine po njoj sije. Smijao sam se s gospodom starim. Pili smo mnogo zlatnog vina. Pric'o mi mnoge divne price, U dzep nasuo srebrenih eekina, U casu sipao bozansko pice. Mogu yam svima slobodno reCi On je veseo stari gurman Crvena nosa, beskrajne dobrote, Kazu da voli kapljieu dobru I silno da zali sirote. 103

- Stari gospode, nek zao ti nije 8to te zaboravise ko samostanca. Bar zivot kraj tebe mirnije tece Kad si se rijesio briga lanca. A on mi na to sapatom rece: - Nek srecu kusa sad gospod novi. Stari ce snase vrbakom da lovi.

U ORA8JU

~

U orasju u sirokom Vrelo podne zrake toCi, U orasju u sirokom zlata blijeste. Sve je tiho, bolno tiho, Mlada vrba zucno soci. Kroz orasja kroz siroka Vode teku, nose dane Ko i lane. AXaj,tugo! BljehmPfatno runo zl~tno, Moje-dane uplaka.I!~' U orasju u sirokom Zlatne vode, zlatne dane 'f!cajeJisno zelen~g:l'anje. Sve je dho, bolno tiho'. 8umi rijeka, Neko pjeva: Aoj nane, mila nane, Lele meni! Odnese mi tiha voda U nepovrat mlade dane, Aoj nane, mila nane, Lele meni Teske Ii su noti same!

104

105

U POLJIMA

\tj

Mjesec je sjao i mi provedosmo Cijelu noe na sirini livada. Vjetar tala~~§~Jita, Agijele~e~'a9m~hivahu mjesec. Pred nama svjetlucahii-case~----- .... Iz naseg kruga ozvanjase Veselje i pjesma poljima. Sada sam idem kroz polje. Jutro. Osmjehujem se. U rnQIIltijelu lezi opojni umor, Z~jIll1om daleko jos zvon,i Veselih drugova smijeh. Lisee u granju sumi, sumi u meni, I rijeka huji, huji kroza me, Ii plota me doziva Crven makov cvijet. 0, zbogom, drugovi! Mjesec je davno zasao za brdo. Vas smijeh mi iz daljine jos nanosi vjetar. PrijateIji, necega sebojim: Vas smijeh u dolini zvoni Ko za zivotom G-rceviti krik.

DRUGU

,.v

Vece je.

TOiitl'!y~J)rda. J ~_l?ij~I:11~~111. Drtlze, parenje.piljkl.·. nanosi vjetar; Ostri im miris pijano Posree kroz vazduh ko ija. Hej, sy~je pijano .rasirenih grudi! Preda mnom sute case Crne i teske ko misli crnih Ijudi. Ja pijem sam. Vrijeme ko mrk, ogroman barjak plovi I mene, bregove i krcmu nosi. Zagrobnim i crnim smijehom noei Sve okolo sumi, Necujno se smijesi, Vazduhom se vuku pticurine vrane Ko nabuhli lesi. Ja vicem: Hej, vina jos! Zar nikog nema? Zar me odnijela noe? Vina, vina toci! Nikog. Pust, supalj mir. Zivot vri. U magli negdje lebdi raj

106

107

I vrijeme sumi u dubokoj noei. A moj drug Ko tamna, ukleta mrlja Bez cilja luta po svijetu I 'nekas.trasnasj~nka erne mi case toci.

BASTOV ANI

tA'

Miruje vece. Pun, zlatan mjesec vrh tamnog brda visi. Mi ko mjeseceva braea bludimokrozpolja.~ Nasa se povorka bjelasaispod tihoga granja. Preko sirokih poljana nasa povorka ide S dugackim orudem na ramenima. Mi smo svestenici u tihim noCima, Smtraj i poCinak sijemo poljima. Bijela povorka koraca kroz tisinu. N as dvoje posljednji idemo. Tijela.llam zagrljena sute. o kako 'su-Teska:;tiirioma, slomljena! MLsamo mirni p()(;jp.a.k_~~li1l1o, Pun, zlatan mjesec vrh tamnog brda visi. Vi~okougranju.sutitmI1a., ',/, Sum tni slusamo teskih nam koracaja I nase misli zamorne usutanju.

""

A noe je beskrajna, tiha, tiha I nasa tijela tako su teska, umorna, 0, snago moja!

108

109

A ja jos po cijele sate Snatrim i sutim. Tiho je. S;'lmo moja lula Svjetluca nabrijegu Koivanjski krijes.

PJESMA DOZRELIH

Vece, vece. Ko crven bozji trak Drum se crveni i trne u meni Ko krvav zrak Uzrele njive rumeno zore, Sik;tavisuIll u klasju zvoni: 0, znas Ii da nam go dine zore? 0, znas Ii da nam godine zore?' Ponesi u kucu snopove zrele. Tako nam ocinski grobovi zbore. Ti drumom hodis, Zreo snop nosiS, UkQsi vijenac crvenih cvjetova. U dom miponesi zreosnop, draga, Dokle jos zelje u tebi gore! Proci ce doba i vreIih snova. Vrijeme je, vrijeme,snopovi zore. Tako narri ocinski grobovi zbore. Vece, vece. Ko crven bozji trak Drum se crveni i trne u meni Ko krvav zrak.

112 8 - H. Humo: Pjesme

I Grozdanin

kikot

113

NERETVI

~~

U zagrljaju tvog vjecitog huka Gledam ti ko zjene dubine zelene, Cujem ti glas ko sa drugog svijeta. Zoves li mene?

o cemu to surnis bezdusno u morne strahu? o nepoznatom sto iza leda narn se dize, o zemaljskom blijesku, il' nistavnom prahu? 0, prestani jednom i ne suIlli yi~e! Boli me svijest .... Sapuei tise, tjse!· Volim te kad sunc:u.ljubHokozlatno I kad jab Ian u tebi krullu njise. ••• ,.

., .•••••.

"•• , •.•.. '

0

., .•..•.

"

"'_ •.

, ..• "

-'''''''.-.""

,

..•

U cik zore sya .kristalna brda utebrQper:uvedre pogle4esyoje. PopovrSini tv()joj nebo razlije osrnijeh I udihne ti bozansKi lijepe boje. S4:ldsunce kroz tvoje bistrine Proddva· zrake od zlata. Stani! . Postaees zelen, zlatorn izvezen mermer. Hoeu da klesem stub za rajska v~a!a. U suton play sumis KO drevnaprica o prolaznosti svega sto jednom na svijetu bi. Svaka ti rijec jezom stravi mi srce. Reci·mi! Je si li ti Ogledalo pocetka i mora vjeCite misli, IliJi vali samo vremenabroje? Mir svuda. Tvoj sum postaje sve jaci. Sta ccjem u njemu? Je li to smijeh duse moje? Beskrajno cmo oko gleda mi u golu dusu.

~o¢.

116

117

JAADAM

PODNE

Bludna si zeno, beskrajno bludna, Bludna si u oCima djeteta svog. 0, zato kriva nisi ti, zeno. Kriv je satana Hi bog. Mene si zarobila pjesnika iz brda. Tvoj ki~ot1l: mojoj krvi vrije. RazhlUdnik uza te postad()h, zeno, A prorok htjedoh biti prije.

Polunaga, naga Pod hurmama sanja Feledz kti Amrova, Unuka Kajama, Sejka staroga plemena Zubejde, Tijelo joj se bijeli Ko ljiljan procvjet'o u hladu I cudni, sareni svjetovi Nad njom u vazduhu lebde.

Sad sjedim u ovom pustom krsu. Bezdana tiSina, divlja, prastara. Ovako bjese kad sv'jet se stvori, Kad zivot zaklikta, progovori. Evo, ja Adam sada sam stojim Ko ostar krik pun bola, krvi. - Gospode druze urn mi prosvijetli, Spasi me i zednc zelje mi smrvi!

Za njom pustara gori, Otice u blistavom zaru, I dvije blijede robinje Kraj nje nijemo sjede Dok pauk snove i bajke Od puste podnevne tisine Negdje na razvalinama Starih kula prede.

A gospod suti. Nigdje ga nema. Rijeci proguta prazan daleka. Vrisnuh ko zvijer krvlju i strastu. - Ul,rsuzena se zacereka.

Sunce kroz krosnje hurmi Vrele zrake toci. 0, to su mladiti, mladiti Sa udovima bijelim, Tankim, ko zrake vrelim! Eno im se smijese U liStu plave oCi! Jedna tanka ruka Pade joj na nage grudi

124

125

I dva ervena evijeta Necujno kriknuse na njima. Osmijeh joj na lieu zatitra. Feledz se probudi. To ruka bijelih mladica Dotace joj se grudi. Feledz se smijesi i sanja. Sapatom slatkim, Sapatom peluda pijana Negdje u krosnjam' hurmi List se necujno krete. Feledz se smijesi i sanja. Podne u zaru bunea I vrele snove plete.

ORe

Braco! Toranj, strasan toranj, Naheren, hrapav, cvorav, Strsi u podne vrelo,· I tesko stenje, Ko dzin se penje U nebo vatreno! I podne napeto, erveno N ad nasim krovovima lezi, Zgara, eiCi i bun ea. I sprlen podnevni dah U liscu duda se grci I evrcak uzasno evrci. A nevidljivi strah Bijel, pust drumski prah, Pritajen suti, sluti. 0, podne poludjele zege I strasnih misterija stege, Ja omamljen tonem u pijanstvo maga, Podne religija, hodocasnika, cuda, Dervisa, fakira, prikaza i luda! Eno, 0 granama duda Vise gola uda I jedno vatreno oko U me gleda duboko, Pa neko bunea, stenje

126

127

Svijest pridolazi. Vrijeme odlazi i sumi krv. Napinjem uho: mir. Negdje u truloj gredi Grize erv.

I na grudi mi se penje. Pa opet bezdan mir, Tisina razjapi zvalje I krv se napne I erven, vreo cir zabrekne I vene sapne. I mi smo spletenih tijela U grcu bezdanih zelja, Gorimo u suneu ervenu I u jeziku plamenu, Strast sikce ko zmija I tijela svija, svija. Cuj, evrcak uzasno evrci I udovi se stezu I sve se grci, grci. U krvi udarei strepe I vreli uzli se vezu, Stipaju nervi i peku Uz ludu pjesmu neku. A podne razbludno golo Ko bludnih tjelesa kolo: Spleteno vreteno U klupko erveno. 0, tonem u tebi zeno, Tonem omamljeno, Tonem u p'jane, vrele mekote I krvlju stvaram nove zivote. Braco, U zapaljenom tijelu je cudo, U mozgu pitanje ludo I jedna bijela zraka, Tanka nit, dlaka Pukne - zamraci sve. 128

9 - H. Humo: Pjesme

I Grozdanin

kilr.ot

129

HAMZA

VV

Nazvase me Hamzom Kao sto nazvase hiljadama ljudi Iz.pustinja clivljih beduina, Crnih gradana vjecno suncanih gradova, Himalaje, Taurusa, Pinda, Ljudi sa plantaza, Hiljadama bakarnih Inda I onih s pazanl visokog Irana Sto prodaju cHime, Biser, nakit, zene. O~llclnojeto, cudno Da ovdje· . U nasoj zemlji krajEvrope Hamzom zovu mene! Cesto mislim na te . Muhamedov strice, 0, veliki Hamza. Vidim te s bakarnim kopljem i stitom Kako se boris u bici kod Uhda. Jurisas krvav, slomljena ti rebra, Ko lay se boris. A kad se osvijesti Razbojiste pusto i crno, Na njemu sarna smrt, Po njemu secu ko erne cavke zene. I kada ti u bolu na bojistu jeknu, One zavijase ko Ijute hijene, Strahovita oka, naeerena liea 135

I'll

Bolovi neka sad svi propiste! Gle, krv mi tece iz rana!

SA CIGANSKE

STRANE

1 cijelu noc ja jezdim tako Kao vilenjak, ko vitez luda, Dok oluj prasti, urlaju cuda I pak'o uzasa svijetom bjezi, Zora se nasmijesi na vrsku dana: - Gle, Hamza Hum6Kraj dhlma-Iezi!

Ja ne znam zasto, ali uvijek Kad suton pada na siroke vode Iz moga srca tamo Daleko put puklih strana Poleti krvava ptica I nevidljivo negdje, Iz davno minulih dana, Ko glas ranjene duse Jeca, cilice bolno S gusala svilena zica. Kao kroz snovidenje, U daljinama kroz suton, Ja vidim covjekatuzna Gdje glavu u rukam' drfi I place, place, Ni sam ne zna zasto, Say u ropcu grca. Bolna mu je dusa. Daljine ga more. Kap za kapljom krvi Tece mu iz srca. 0, sumorna pusto, Bol je neshvatljiva tvoja! U tebi provodih dane Uz vino i ciku zena. I sada kad suton pada

138

139

DZUMAS ZENA PUTENA

Svima zapinjase za oci Dzumas, zena putena, s~ vriskomlj hodu i plalTIen()mU ocillla sreu. Mlad!'5esPQpa9~~~])ij~~ljubayrii i prip6iriislfna n.ju. t govorahu: »D~umas je miris svih strasti. Dzumas je izvor od koga zed ne presahnjuje«. I svi zedahu za njom sem Alama mladi6a, sina sijedoga mudraea Jahfe. Alam govorase: »Z~!!a bez sjemena goraje od Ijl.l
i

Vidio sam sijedoga Alama, sina zaboravljenog mudraea Jahfe, gdje place na zalu morskom za slascu izgubljenom.

154

KAHRIMOV A PJESMA

Jasemo konje cile i Zene J'jevamo pjesme kroz sirokim drumovima adanskim. nas gledaju resetke s prozora, a srea im biju i oci njihove pune su ceznje beskrajne. Pred nama na vraneu jase Kahrim i kita barjaka zelenog bije ga po burnusu bijelom. A srea su nam razigrana i pogledi veselja puni. Atovi njiste pod nama. Kahrim zapjeva i ljudi stadose zadivljeni. Jer glas mu treperase visoko kao soko a sladi bijase od hurme raamske i meksi od sustanja sevara u limanima zaspalim. A on pjevase: »Brzonogi vrance, ljuta sam na te sto mi odnese dragoga mog i uevili mi sree moje. I mrzila bih te da nisi vjeran drug njegov. Kazu da je daleko grad Adan kud je otisao on. Daleko cak na strani onoj otkud sunee izlazi. Pricaju cuda 0 ljepotama zena u gradu tome i kazu da su. ko hurije zavodne i zvijezde da im drhte u ocima. M()lim nebo da zvijezde prekrije oblacima tmurnim jer se bojim da ih moj dragi ne spazi u oCima Adanki i da ne zadrhti kao i one.«

155

PJESMA ODLASKU

PJESMA MLADOSTI

Kad pade suton na oazu, zaspase krda i probudi se sedrvan pod palmama visokim. Imjesee~epojavi.i milovanja se problldise. A predkucom Belada sejka sjedahu mnogi na hasurama i ocekivahu da otpocne pjesmu pjevac iz Delifa. I pjevac izade iz kuce Beladove, a zvukovi ftdi zadrhtase i sedrvan zacuta u oc.ekivanju. I milovanja se pritajise i mjesee se izdize. A on zapjeva: »Iako mudri kazu sve sto je prolazno izaziva bol, a vjecno sve na obozavanje sili, mladost pjeva pjesmu ovakvu: Sta su daleki krajevi mjesee i zvijezde prema ljepotama Samihe?! Sta je zivot vjeciti i raj sam spram zagrljaja njezinog, a sta zvukovi ftdi spram glasa joj?! Sta je noc proljecna prema oku joj, a sta galebovi na pucini plavoj spram grudi njezinih?! Mjerih svj~tove p.Qglerlorn ip~ijeillj:zmjerih 9el drazil'lj~zinih. Jer drazi su njene. bezqane, i cije o'kopadne na njih utone u slasti bez kraja. Milovah Samihu i nepozeljeh vise nicega. Rastavise me od nje i sva blaga zemaljska postadose mi suviSna.« A kada pjevac zasutje, probudi se sedrvan i milovanja kliktanja niknuse oazom. Palme zadrhtase u krosnjama. I dugo razmisljahu mudri 0 pjesmi ovoj i uzdahnuse. 158

'.

Kupah se u bistrim rijekama 111edulitieama velikil11,u rijekama juga, zvonkog smijeha i obala mirisnih i pjevah6zenama. Ali kadsunee opaIi ljetinu sturu i zemlja zapista kao zmija u proejepu, zaplakase ljudi bradati i zene i djeea proevilise. A ja im ne mogoh pomoCi i pobjegoh iz zemlje lijepe. I pitah za savjet Hedzudza, starea vijeka orlova, a on mi rece: - Sinko, i ti pripadas rodu slabih, a plac tvoj rastuzio bi uplakane jos vise. Idi i kupaj se u rijekama ernim, j~r E!j~ke.erne teku kroz zemljepresite .. - 0 Hedzudzu, reci mi, - upitah - kako da zamijenim rijeku veselja rijekom zalosti i kako da ucutkam sree svoje da ne proplace cemerom? - Sarno zrtvama svojim ponosi se covjek, a plac je zena slabih, jer njihova je i radost djetinja - odgovori mi Hedzudz.

159

PRKOS

Ocuo sam joj hod i sree mi je zadrhtalo. SusreIi sunarii se -pOgI(:~dii obuzeo me ponos prkosa. 0, to je bila igra sarno! A treeega jutra ne izdda Safima i preprijeci mi put. Grudi joj se talasahu i oci joj bijahu vatrene. I ne rekoh joj ni rijeCi. 0, to je bila igra sarno! I prolazili su dani i ljubio sam zene druge misleCi na nju. Ajednoga jutr3; kada joj zagledah u oci, u njim3; ne bijase nistrasti ni ljubavi. U dnu njihovu tinja~ se sarno prezir nevjere.

160

PISMO

-- Kerameh, mnogo se sjeeam sutona jednog proljeenog i sIike tvoje u jezeru. SpjevaQsallLtipjesmu najljepsu. i napisao je na pijesku vlaznom. I doslisu ljudi bez srea i izbrisalije. __ Mnogo si v6ljela kraj nas i rastavili su te od njega,o Kerameh. Sjeeas Ii se jos visokog cempresa kraj dzamije Ifbam? Sjeeas Ii se golubova pod visokim svodovima njenim i grobova mramornih na groblju Sehram? Mehla vracara kaze mi danas: - Sto ti je glas sjetan, 0 mladieu! I sto ti je pogled tako zamagljen? Glas mi je pjesma iz dana prosIih, a u oCima mi je slika njezina, odgovorih joj. Noeu lutam i razgovaram sa mjestima milovanja nasih. Klizim u cameu po jezeru i valovi mi sapeu 0 noeima sreee. Bijeli oblaei lebde ispod zvijezda i silaze u more. o tugo, jesu Ii to labudovi s neba Hi dolaze sa strana u koje odvedose Kerameh! - sapeem ja i spustam glavu na vesla. , - Kerameh, poslao bih ti pismo ovo po karavani Lebejda trgovea sto odlazi u krajeve daleke, aIi zli zametose glasove 0 tebi i put eve izbrisase vjetrovi. ,,_

11 - H. Humo: Pjesme / Grozdanin

kikol

161

OGLEDALO HANARINO

Hanara baci mrezu u vodu, mirno sjede na stijenu i dugo gledase u dubine. »Svaki covj~kmisaon, a svaki plasljivac, p()stuje diioirie,drece on,jer u dubinama je mir, a mir je poeetak svega. Kada su pitali Kanamu, mudraca iz Tajfa, otkadaje on covjek, odgovorio im je: odprv~ misli. A prije toga? Bio sam sarno roden, rece Kanama. Syaki se ¢()vjekogleda na povrsini arijetki u dubinama. Jer ko se ogleda u dubinama ogleda se i u ljiialma. Posmatrah ljude mnoge i bi mi sve jasno jer gledah ih i duhom svojim. A oni, ako me i pogledase, gledahu sami sebe. A pitahu me neki: dali oni, sto sami sebe vide, vide i tude bijede i nevolje? Vide, odgovorih im, ako su one na tijelu covjeka. A znaj da je sazaljenje odlika zena, jer covjek srca koji duhom prevazide srce svoje ne zali. On se priblizuje vjecnosti.« Hanara zaeuta, a osjen mu 2.adrhta u vodi. »Bojim se katkada misli kao riba mreze, nastavi Hanara. Jer bolno je lutati bez cilja po prostorima bez druga vjerna. A dok bijah mlad imadoh ih dvojicu: mog konja Rahvu i Benata, sina Sidova. 1 jednom, kad Benat dopade u ruke neprijateljske, podoh mu u pomoe. I kada po treei put zapjevase pijetli, ja dostigoh beduina Kalabu i probo-

i

166

doh ga i srce mu iznesoh na koplju, a Rahva moj cree od nap ora pregolemog. - Moj vjerni druze, - rekoh - zivot mog konja spasao je tvoj. Jednog od moja dva druga najvjernija moradoh da irtvujem. I meni bi zao konja mog i osjeeah mu smrt kao iivu ranu na tijelu svom. A moj drug zaboravi i na me i na konja mog od sreee prevelike. - Benatu, - rekoh mu - zar se toliko radujes iivotu da zaboravljas i na smrt onoga koji te spase? A on mi odgovori: - Bio sam na vratima smrti i razgovarah s njom. I pitase me ona cega mi je najzalije u zivotu a ja joj rekoh: Najzalije mi je dana provedenih sa prijateljem svojim. - Prijatelju, - rekoh - to je bila nada. Jer lcQSa smrelJra:zgovara zivot mu je sitan ..

167

SAVJET

- Ko kuca na Vrata Mira u noei! Ko mi buni misli 0 beskrajima beskrajnim! - tde se Rajjam, mudrac usamljeni iz svoje kolibe. - J a sam, zena Hedzamova. Bollljt::1llQdg1::>jlja z~IIl~ljs~()g i zelje su mi nezasite - eu se glas spolja: .. - Imam blago nebrojeno i podavah se svim uzivanjima zemaljskim. Bolujem od bola neznanog, a dus.a JJlije teska. kao zanijemjele v(}de bezdane. To reee rilla, a glas se opet eu iz kolibe: ;.. - a zeno Hedzamova, lij~~(}Qiljuje patnja a lijekpatnjije utj~l:1a. A ti si stvorena za brigu i rodnu hranu ljudima. I znaj da sarno na ognjistu razrusenom ne ozivljava plamen i da 0 zivotu misle sarno izabrani !.:: - Jer ko seta bastama misleei, nagledaee se euda. Ko daje savjete za njim je zivot, a ko ne haje za njih u vrtlogu je njegovu. - Ali ne pitaj me za savjete ti, zeno Hedzamova, jer su ti kose bujne i pusti ih vjetru neka se igra njimal I jer ti krv gori kao sunce u pustinji. A znaj da vatru ne pogasi niko do hladne vode! - a zeno Hedzamova, puna si pozude i vitka si kao datula rodna sto nas hrani plodovima svojim! Daji! Zar datula razmislja 0 onom sto daje! I zar maze rijee da stisa buru na morima debelim! Daji! Jer ko da sve njegova je vjeenost. 170

MEVLIDIN

aDLAZAK

Krvav mjesec gori nad pustarom. Hanara misli na proslost, a ja na karavanu sto danas prema istoku odnese najmilije od svega na svijetu mi. Danas je otisla Mevlida u zavieaj svoj Sarebat, gdje cvjeta drvo semla cvjetovima ociju ljepotica. A jednog dana rekoh joj: - Mevlida, pokloni mi osmijeh i probudi mi radost u srcu! moja - odgovori mi - Amra, tvoja je radost ona. - Jest - rekoh. - Sve su prave radosti one zajednieke. Jer, samohrani se i ne vesele zivotu. A ti dava radosti i onima prije mene. Dajes Ii i meni isto kao sto i drugima davase? - Radost .nije .nikad. jednaka - odgovori mi Mevlida. - ana otiee kao bistra rijelcCl:stos~()gleda u ne1?esim3:. __ - Jest - odgovorih joj. - R3:Q(>.sJi izviru kao i rijeke zeIIlaljske i kada presahnu ostave pustak(>rita za sobom.·,.,.... - Mladieu, - tde me Hanara iz misli - ovi nam govorahu: govorite istinu! A ona je teza i od misli same, jer svi ljudi nisu dostojni nje. A ako me pitas zasto je nisu dostojni, reci cu ti ovo: Zaprasen i zadihan glasnik dode Mehribu silnom i javi mu da mu pleme Sehrib potuee vojsku hametom. A Mehrib poteze mae i posjeee glasnika. Red mi, zar Mehrib nije zasluzio da bude potueen?

i

171J

HANARIN

PUT

Hanara govorase: - P~~-E;aranjeje zadovoljstvo za covjeka viseg, a svinja je najzadi:>voljnija u brlogu bogatom. Volio s~Il!~~nu Sallaf i sabolomje mlpl.l§tih~j~~ ne bijase l!-stanjuQa ide:za misliriialllojim. Ostavihjoj sve sto imadoh i djecu nasu 6fkid()h od srca svog. I podoh u svijet daleki, tjeseci se bolom i mislima .sopstvenim. I proputovah krajeve mnoge i govorah ljudima: Veli
176

IZ JEDNE ZAPRASENE

KNJIGE

Ko snazno koraca naprijed misli i na za njim zaostale. A nas grad je zaostali putnik iscrpen i narubu nadanja svojih, i njegovo uzdarije liCi beskrajnom putu sto se gubi u svjetovima dalekim. Hoce Ii mu vjetrovi donijeti nove glasove, Hi ce gradani sami premostiti krajeve mocvarne? IIi ga vrijeme izbaci iz kovitlaca svog, ili mu mocnici snage sputase? On, grad, zamuknuo je kao zvono u tornju zapustenom. Jer ga pauci obavise mrezama mira ucmalog i niko mu ne budi tiha nadanja, niko mu ne ublazava bijedu pregolemu. »Mi sagradismo grad i sami sebe zarobismo« »Ko nam prestri vidike u njemu i ko nas okova u okove nevidljive?« - govorahu. I kad uvidjese svoje zablude lijeCiti ih ne mogahu. Jer mislilac )1ernOcan bijasesto drugima nedostajahu misli, a oni bijal1li neiriociiUijer misliocu ne dopustahu da misli. Bije1e se bedemi gradski, a zidari tuguju. Zanje se, zanje, a hambari se ne pune. Vremena prolaze i cuvari sa tornja visokog gledaju u daljine beskrajne. Da Ii gledaju za ptica jatima sto idu u krajeve toplije, ili u daljinama posmatraju slike varljive? To sarno silnici znaju u konacima nedostupnim.

12 - H. Humo: Pjesme / Grozdanin

li:ili:OI

177

PJESMA NEPJEV ANA

Bistar jesenji dan i bijelleptir titra u njemu. Ja i Rubat sjedimo pod stijenom. Srea nam misao grije i radost ljeta zgaslog tinja u dnu case. - Sreei rastu krila kad smo joj milovanja svjesni - rasprede rijeci Rubat. - Ali, ko moze da misli da dode, a ko uzdrhtalom sreu da odoli? A mogu da ti pricam i ovo ,: - Sjeeas se dobro Mehre, keeri Semhove. Imala je vatreno oko i ben na lijevom obrazu. Grmila je jedrinom darova rodenih i roditeljima svojim bjese ponos i radost, a mladieima gradskim pozuda u sreu. Uz susanj palmi, na cesmu, jednog vecera nas Nejfa Mehri na uho saptase rijeci zavodne. I, te rijeci bjehu od meda i plamena. I zanese joj Nejfa urn i opi joj cula. To bjese pjesma tijela, spjevana l,l,1!al~tu. To bjese radost ploU, date nam:zasreeu. Ali gradani rekose: »Sram grijeha dotakao se Mehr~« i roditelji joj uzese zivot mlad, po obicaju njihovu. I, stisnuv srea, rekose: »Mi joj dadosmo zivot na ponos, ne na sramotu nasu.« - Amra, rijetki dolaze do istine velike, a ona je sarno u nasem zivotu. I ko je nade, taj se ne veseli skrtacki, nego je dijeli svakom za koga je ona. Jer, n~jv~se njih slijepi su za njezin sjaj, a gluhi za rijeci njezme. - A covjek misaon, i kad se nadnese nad grob, on vidi nov zivot u njemu. Jer, zemlja daje plodove svoje. Eto, ne bojim se zemaljske smrti, kako je na180

zvase iz davnine, a za zivot ovakav veze me sarno nit istancana. A, ovo ti kazem, Amra, i ne pad am niciee ni pred kim, pa opet sam beskrajno sitan kao trun sveg ovog sto nas okruzuje. _ NaCi sreeu u divljenju velikom isto je sto i naei spas u pogibeljima velikim. A to moze sarno onaj ko se s umom rodi. Jer, ()ni 1:>ezuma, veslaju vesliJIla ~jmdrugL!Lruk~.'(t8:
181

HAJAMANTA

Dana jednoga kad se u mrezu uhvati mnogo ribe, Hanara odvoji cetiri pokrupnije i izdvoji ih ustranu. A ostale, jednu po jednu, pustase natrag u vodu, radujuCi se veselju njihovu. »Kazem ti, Amra, - rece mi Hanara - da je zivot ljudi onih koji se znanjem priblizuju djeci. J~L misli veliketereti su nistavni na ledima ljudskim, i ti ljudr ne znaju--gdje-da odloze bre11le svoje. »A ima ljudi sto svijetle. kao zyij~:zde medll !l~ma a ima ih i od zgaristacmjni~ A podlad sunajgori jer i jedni i drugi ga,ze po njima. »A poznavao sam i Hajamantu, sina Irslova, covjeka koga je nestalo s vidika mog. - Ja sam dio svijeta, - govorase mi on - a ja sam i svijet eio. la sam zvijezda u vasionama, a i koliba prosjacka u Saran sokaku. - Jer u svemu ima ljepote i vjecno sve je, i ono ne.vidljivo. - I znaj, Hanara, - rece mi on dalje - da je zivot neogranicen i vjecan, a 0 svemu sto je vjecno uzaludno je misliti da li postoji Hi ne. ler vjecno se sarno zamisliti da. - A veliCina je ljepota u vjecnosti njezinoj. - A i tijelo covjekovo vapije za ljepotom i utjehu nalazi u zeni, makar i nezasitu. - I ja sam ljubio zene i pjevao im pjesme u mladosti svojoj. A mogu ti i pricati pricu 0 ljubavi tijela svog i 0 yard duse svoje. 184

I Hajamanta odlozi stap, napi se mlijeka od kamile i otpoce: - Kad poslije dvadest dana dvostrukih i noCi isto toliko say prasan i nogu ranjenih stigoh u grad Hajf, podne bljestase u bijelim ulieama gradskim i svjetina se bjese razisla sa pazara u stanove sjenama prekrivene. A suneu bog Hajadin slavljase svoj pir vatreni i sam hodase ulieama nevidljiv i velik kao strah samrtni. Skute mu ljubljahu tornjevi hramova, a kuCiee bijele bijahu mu sljunak sitni pod nogama. - I ja osjetih strah u tisini zamrloj i udoh u kucieu tamnu da otpoCinem u krilu joj vlaznom i sjenovitom. - I zena puti bijele donese mi vina pehar zemljani i zamirisa na mosus. - Ja sam Hajamanta - rekoh. - Sjedi do mene! Putovao sam kroz pustaru dvadeset dana dvostrukih i noCi isto toliko. Umoran sam. Ogrli me i odagnaj mi umor! - A nadoh odmora na grudima njezinim sto mirisahu na mosus. A navece krcmu napustih i odoh pred Mundara hram veliki. Pred hramom plavljase se jezero i mnogi ljudi mirovahu kraj jezera, ogrnuti u burnuse prebijele. - Ko li je ovaj stranae velicanstveni? OCi su mu bistre kao Fezarah jezero - govorahu. - A kada pade noc, hram se uzdize u tmini i covjek u bijelu izide iz sjenke njegove i rece mi: - Ti si covjek Mira. Red mi ko si i odakle dolazis? - Ja sam Hajamanta, covjek zivota, odgovorih mu. Noge sam izranio putujuci za ljepotom, a slika joj je nedostizna kao zraka suncana pri zalasku. 185

i

- A covjek uvijen u bijelo samo se osmjehnu nestade ga u sumraku kao prividenja na grobovima zapustenim. - Ko li je taj lijepi covjek? - pitahu se zene prenoseei vodu u vrcevima zemljanim i uvijajuei bokovima vitkim lagano kao sevar kraj jezera. - Ko Ii je taj eovjek sto mu sanjamo oei u snovima vrelim i od Cije nam blizine drhte noge? - pitahu se djevojke. - Lijep je kao Haraka, bog sumraka, saptahu postidene, obarajuei poglede ispred mene. - A ja eesto misljah na jednu od njih, na Merdez djevojku. Cuh joj ime iz usta starca nekog - a ona, kada me prvi put vidje, uzviknu i sakri se medu drugarice tihe. Tijelo joj bijase vitko kao sevlija najtanja na grobovima Sama, a oei kao veee pi avo na Fezarah jezeru. - A ja joj pjevah: - Merdez, lijepa si kao zamisao velika. Lijepa si kao eeznja za hladovitim bastama hinajskim. Merdez, pogledaj me i u srcu ee ti se roditi radost vjeeita. - Ni svirka sviraea iz Manasa nije ravna hodu tvom,o Merdez! I sitni se sljunak raduje stopama tvojim - pjevah joj tiho i milovah joj grudi. - I pozuda mi rastijase slijepo kao ubice krv nabujala, sve dok mi jednog dana Neznanac onaj ne metnu ruku na rame i oei ne okrenu u dusu ljepoti. - I slusaj me, Hanara, - zavrsi Hajamanta - ljepota postoji samo jedna i ljudi vide samo sjenu njezinu kao sto vide i tijelo eovjeka - a ne vide dusu njegovu. - A ona, ljepota, nema ni mjesta, ni poeetka, ni kraja. Ona je vjeeno u svemu i na mjestu svakom. 186

PRICA 0 SRECI

- Prieah ti, Amra, 0 svemu, ali ti jos ne isprieah prieu 0 njoj, 0 sreCi koju u zivotu osjetih - otpoce Hanara. - I znaj, Amra, radost je oblak nad pustinjom jer joj daruje zivot, a radost je i zena ljubljena jer daruje zivot onima koji dolaze. Davno je to bilo u mladosti mojoj pruhujaloj, a ovo su bili prvi dani njezini: Najprije je ona, Dati, predveeerja jednoga posla na bunar. ISla je skromno, oCiju oborenih. Takvu je tada vidjeh i te noei cijele ne pohodi me san. Vjetar se igrao oazom, a ja sam mislio na nju. Oblak zalutali pustio je dazd, a ja sam mislio na nju. U cik zore zapojase daljine, i san me savlada zamisljenog. Svaka prva sreea p-QGinjejstiha, mislio sam dana sutrasnjeg.-Unase-stvori pred -tobom i njezno ti se osinjehne: »Evo me!« prosapee stidljivo i pogledpIDJi seb-e p()nudi sve svoje. I cuj da me,tiAmra, u tomda- u vanjri iriialOIiKcnjubavi srce zatreperi grudima. I znaj da krila sreee dopiru dalje od krila uma. I ko je ne osjeti uzalud je prosao kroz zivot. .~. Jer ko vise cijeni ono sto voli nego sto cijeni, ne kaje se na kraju. »Je si li putovao po zemljama dalekim i lijepi~?« - pitahu me oni koji ne znadahu za sreeu mOJu.

A ja im se samo osmjehivah, njima siromasnim. 187