4. maj 2010
Shvatanje i opis modalnosti u srpskom jeziku U svim normativnim gramatikama srpskog
jezika spominju se modalni glagoli podjednako često kao i modalnost. Baš kao i modalnost, u našoj starijoj literaturi su modalni glagoli tretirani prilično neodređeno i sporadično. Definicija : modalni glagoli su oni kojima govornik izražava svoj stav prema nekoj radnji, stanju ili zbivanju. Modalni glagoli u srpskom nisu tako distinktivni u odnosu na ostale članove glagolskog sistema kao što je to slučaj u engleskom, u kome je moguće govoriti o
Koji je i kakav domen značenja modalnih glagola u
srpskom, i koja su to obeležja kojima zaslužuju naziv modalni? Dva su osnovna problema u vezi s tretmanom modalnih glagola u S jeziku : Jedan je to što se jedna grupa glagola u nekim gramatikama naziva modalnim, a u drugim medijalnim glagolima. Drugo, čak i kada se ta grupa glagola dosledno naziva modalnim, kada se pobrojavaju njeni članovi, taj broj nije uvek isti!!! Pokušajmo da odredimo, u skladu sa model,om modalnosti o kme je bilo reči ranije, neophodne uslove koje glagol mora ispunjavati kako bi se u ovom radu nazivao modalnim: modalni glagol nema samostalno leksičko značenje; semantički potencijal modalnih glagola obuhvata
pojmove nužnosti i mogućnosti, odnosno obaveze i dozvole u punoj skali njihovih vrednosti, kao i značenje dinamičke sposobnosti; modalni glagoli se u strukturi iskaza ponašaju kao ili kao ekstrinsični modifikatori propozicije (tj. operatori) ili kao
Centralni, prototipični eksponenti osnovnog,
epistemičkog značenja u srpskom jeziku su modalni glagoli MORATI i MOĆI, a glagoli TREBATI, SMETI, HTETI i UMETI se mogu nazvati epistemičkim perifernim modalima. Ovi glagoli, kao i njihoviv engleski korespondenti, imaju i ostala, deontička i dinamička značenja Glagol MORATI Primeri koji slede predstavljaju ilustraciju jakog epistemičkog suda, tj. govornik iznosi najviši mogući stepen pozitivnog opredeljenja prema istinitosti propozicije koji se može izraziti modalnim glagolima:
Mora da sam prenaglio. Ej, pa ti mora da si naša. (3) Mora da se tako osećao i Kostner dok je
pokušavao da preotme kontrolu ... Pa to mora da je nešto sasvim novo i drugačije… Mora biti da je u tome razlika. Za ovu upotrebu glagola MORATI u sintaksičkom smislu je karakteristična bezličnost (lice se prepoznaje u glagolskom obliku predikata da-klauze), kao i prepozicija u odnosu na subjekat (ekstrinsičnost). Postpozicija kao i upotreba finitnih oblika glagola MORATI predstavljala bi obeležje
Zanimljivo je da se u nekim primerima iza glagola
MORA javlja infinitivna dopuna BITI posle koje sledi da-klauza. Ova dopuna se zapravo podrazumeva i u drugim primerima, u kojima je izvršena neka redukcija modalne komponente. Izgleda da je u pitanju samo mala stilska razlika; oblici MORA+da i MORA BITI+da potpuno slobodno alterniraju što se tiče stepena modalnosti koji izražavaju. Deontička upotreba glagola MORATI, kao u Moraš da dođeš
zahteva lični glagolski oblik modalnog glagola . U primeru Naši moraju pobediti jer su izrazito bolji. nailazimo na upotrebu glagola MORATI koja
predstavlja deontičku nužnost: Okolnosti (među kojima je izrazita prednost u kvalitetu našeg tima) zahtevaju da naš tim pobedi.
Ovo je još jedan dokaz da značenja
predstavljaju kontinuum - prelazak deontičkog u epistemičko značenje deontičkog i epistemičkog značenja u ovom primeru jeste i to što moraju ima i značenje obaveze za tim da pobede koje im govornik nameće. Ta obaveza je, naravno, virtuelna, jer nema prihvatanja autoriteta od druge strane (tj. tima). Povećanje epistemičke distance ( slabljenje epistemičkog suda) pokazuje sledeći primer, u kome se to postiže dodavanjem još jednog modalnog sredstva, a to je potencijal: Naši bi morali pobediti jer su izrazito bolji. Iako okolnosti (među kojima je kvalitet našeg
Glagol MOĆI Glagol MOĆI, kao i glagol MORATI smatra se
centralnim epistemičkim modalnim glagolom u srpskom jeziku, jer u svom semantičkom domenu sadrži logičke pojmove mogućnosti (ali i dozvole), kao drugi član logičke dihotomije nužnost/mogućnost (ali i obaveza/dozvola). Osim toga, ovaj glagol pokriva i pojam dinamičke mogućnosti, dakle sposobnosti ili umeća da se nešto čini. Drugim rečima, kao i njegovi ekvivalenti MAY i CAN u engleskom jeziku, glagol MOĆI se ponaša kao operator i epistemičke i korenske (tj. deontičke i dinamičke) modalnosti. Ova dva modala se uopšte mogu smatrati centralnim modalima, u oba značenja – kako u
Ima slučajeva (i veoma su česti) kada je u
srpskom teško razlikovati epistemičku od korenske, pogotovu dinamičke modalnosti, kao što je to slučaj i sa engleskim jezikom U velikom broju slučajeva glagol MOĆI izražava modalnost za koju se ne može na prvi pogled odrediti da li je epistemička ili korenska (prevashodno dinamička, a česta je tzv, “sporadična” upotreba”). Takvih je graničnih slučajeva dosta, kao u sledećem primeru, ...i najneviniji komentar MOGU da shvate kao
tešku kritiku, što ih MOŽE još dublje gurnuti u bolest. Ponekad i najneviniji komentar shvataju kao .... i
Kao i u slučaju glagola MORATI, povećanje
epistemičke distance, odnosno slabljenje epistemičkog suda se obavlja upotrebom potencijala glagola MOĆI. Bjanka je...izjavila da je muči pomisao šta bi
moglo da se dogodi toj trojici studenata. Ako je to istina, moglo bi da dođe do postepenog propadanja saveza, sa mogućim strašnim posledicama.
Vidimo da se u nedvosmislenoj epistemičkoj
upotrebi glagol MOĆI takođe javlja u bezličnom obliku i da je praćen da-klauzom ili infinitivom. Ako je to istina, moglo bi doći do postepenog
propadanja saveza ...
Glagol TREBATI Glagol TREBATI prevashodno spada u
modalne glagole koji izražavaju slabiju deontičku modalnost. Njegovo se značenje u tradicionalnijim gramatikama označava prvenstveno kao značenje potrebe, a u skladu sa novijim semantičkim analizama modalnosti, moglo bi se reći da ima značenje moralne obaveze. Međutim, on izražava i slabiju epistemičku modalnost – slabiju od epistemičke modalnosti koju izražava glagol MORATI: To treba da je moj muž. Treba da stignu svakog časa. Treba da su već stigli. Trebalo bi da stignu svakog časa.
Kao i prilikom epistemičkih upotreba (i interpretacija) glagola
MORATI i MOĆI, i kod glagola TREBATI nailazimo na vezanost bezlične upotrebe i epistemičke modalizacije. Svakako, kad je u pitanju glagol TREBATI, ta slika je zamagljena jezičkom normom koja insistira na bezličnoj upotrebi u svim značenjima i upotrebama glagola TREBATI, osim kada je tranzitivan i znači “imati potrebu za nečim”, kao u rečenici Trebam tvoju pomoć!
što baš nije često u srpskoj jezičkoj praksi, ili u rečenicama kao što
su
Juče si mi trebala ti, a danas mi treba tvoj direktor. (razg.)
Izvorni govornici srpskog jezika bez razlike se odlučuju za drugu
konstrukciju. Insistiranje normativnih gramatika na bezličnoj upotrebi ovog glagola pravi, rekla bih, više zbrke nego koristi. Rečenice kao Ministri bi trebali da stave paraf (STB, 3.12.95) Oni su trebali da izvade dozvole svoje vlade (STB 13.6.95) Skupština nema akta o kome bi trebala da se izjasni (TVCG,
27.8.95)
kao što se vidi, čuju se, a i čitaju u javnim glasilima, koja bi po
pravilu trebalo da podržavaju jezičku normu. Međutim, ovakva jezička praksa gotovo počinje da dominira, naročito kada je u pitanju izražavanje deontičke modalnosti, kao u gornjim primerima.
Glagol SMETI Ovaj glagol ima dominantna deontička
značenja (traženja i davanja) dozvole Mama, smem li da otvorim čokoladu? Smeš da je otvoriš, ali tek posle ručka. (razg.)
U potvrdnom obliku ovaj glagol nema
epistemičkih tumačenja. Iako se dozvola *To sme (biti) da je istina.
U odričnom obliku, međutim, možda se može
govoriti o epistemičkoj modalnosti: To ne sme biti istina.
Glagoli HTETI i UMETI Periferni modalni glagoli HTETI i UMETI
prevashodno izražavaju volju (HTETI) i sposobnost (UMETI), tako da spadaju u korensku modalnost. S obzirom na to da je u svim mandama prisutna volja autoriteta koji izdaje mandu (zahtev ili naređenje) u vidu Isay-so / Ja–kažem-da komponente (koja najeksplicitnije izražava volju govornika), glagol HTETI bi s te strane spadao u deontičku modalnost, glagol UMETI u dinamičku. Međutim, u primerima
Ta infekcija HOĆE jako da se pogorša u
vlažnim uslovima.(razg.) Ta infekcija UME jako da se pogorša u vlažnim
uslovima.
vidimo da se glagoli HTETI i UMETI ponašaju
isto kao i glagol MOĆI u “sporadičnoj”, egzistencijalnoj upotrebi, koja se kako smo videli, može i epistemički interpretirati: Može/ hoće/ ume Blek Buš da bude prejak ako si
navik’o na koktelčić tu i tamo.