Univerzitet u Banjoj Luci
decembar,2011
Akademija umjetnosti Studijski program dramskih umjetnosti Montaža
O boji Seminarski rad ( Tehnika I tehnologija televizije I )
Student: Srđan Šipka
profesor:
Aditivno miješanje boja. Aditivno miješanje boja odnosi se prije svega na miješanje boja svjetla. Dodavanjem/miješanjem osnovnih boja ( crvena, zelena, plava – engl, red, green, blue – RGB ) dobivaju se sve boje vidljivog spektra. Osnovne boje aditivnog načina miješanja boje su crvena, zelena i plava. Ljudsko oko je najosjetljivije na žuto/zelenu boju.Aditivno miješanje boja se temelji na zbrajanju odnosno dodavanju pojedinih talasnih dužina. Ovaj metod najjednostavnije je opisati pomodu zbrajanja tri snopa svjetlosti, crvenog, zelenog i plavog. Različitim omjerima intenziteta snopova mogude je ostvariti širok raspon različitih boja. Ovo je mogude jer se maksimalne osjetljivosti pojedinih čepida na mrežnici ljudskog oka djelimično poklapaju sa crvenim, zelenim i plavim dijelom vidljivog spektra pa de, zavisno od stepena pobuđenosti pojedinih čepida, posmatrač doživjeti neku boju. Koristi se u televiziji i računarstvu.
Zelena + plava = plavozelena ( cyan ) Zelena + crvena = žuta Plava + crvena = ljubičasta ( magenta )
RGB je skradenica za engleski pojam „ Red ( Crvena ) Green ( Zelena ) Blue ( Plava )“. RGB je aditivni model boja kod kojeg se zbrajanjem osnovnih boja dobiva bijela boja. Jedna boja se opisuje kroz tri vrijednosti: dio crvene, dio zelene i dio plave boje. Svaki dio boje varijira između 0% i 100%.
Osnovne boje Osnovne, primarne ili boje prvog reda su: crvena, žuta i plava. Njihovim miješanjem dobivamo izvedene, sekundarne, ili boje drugog reda: zelena ( plava + žuta ), narandžasta ( crvena + žuta ) i ljubičasta ( plava + crvena ). Nadalje, miješanjem jedne primarne i jedne sekundarne boje nastaju tercijarne boje, ili boje tredeg reda. To su primjerice crvenonarandžasta ili narandžastocrvena. Dva osnovna načina miješanja boja su: 1. Suptraktivno: mehaničko miješanje pigmentacija, osnovne boje: crvena, plava i žuta. 2. Aditivno: optičko miješanje svijetlosti. RGB snopovi na televiziji. Osnovne boje: R – red ( Crvena ), G – green ( zelena ), B – blue ( plava ).
Vektorsko predstavljanje boja Šarene boje osim talasnih dužina karakterišu i tri svojstva:
1. Ton boje ili totalnost boje je kvaliteta šarene boje određena talasnom dužinom zraka svijetlosti, koje u oku izazivaju osjet te boje. Odnosno, to je kvalitetno svojstvo kojim se neka šarena boja razlikuje od sive boje. Ton boje označava vrstu boje odnosno boju samu po sebi. 2. Stepen zasićenja ili količina bijelog ( saturacija ) je mjera za zasidenost boje ili čistodu boje. Stepen zasidenosti govori o odsutnosti bijele boje u nekoj šarenoj boji. Mali stepen zasidenja kaže da je boja blijeda. 3. Stepen tamnoće, svjetloda ili luminancija je sadržaj crne boje u nekoj šarenoj boji. Stupanj tamnode kod čega crno daje najvedi stepen tamnode, ton boje je jednak nuli.
Boja određena sa tri karakteristike tonom, svjetlinom i zasidenjem može se opisati u dijagramu boja sa 3 koordinate odnosno u cilindričnom koordinatnom sistemu. -Ton predstavlja veličinu ugla φ, ona je određena udaljenošću radijusa vektora od polarne osi. -Zasićenje predstavlja udaljenost boje na radijusu vektora od akromatske osi. Što je udaljenost boje od akromatske osi veća, veće je I zasićenje boje. - Svjetlina boje je udaljenost oklomite projekcije tačke B na vertikalnoj osi od tačke 0 koja je iskodište sistema I predstavlja crnu boju.
Sl 1. Cilindrični koordinatni sistem
Sl 2. Cilindrični koordinatni sistem