Pjesme O Bosni I Hercegovini 3x4y44

BOSNA ŽUBORI (MUSA ĆAZIM ĆATIĆ )

Bosna žubori; nad pitomim krajem Anđeo mira širi laka krila I lahor pirka, ko da sitnom cvijeću Mistične priče šapće večer mila. Bosna žubori i ko rujne usne Cvijetne tiho obalice ljubi, Pa tamo negdje, poput moje misli, Kraj tvog se dvora u daljini gubi. Bosna žubori, a s barčicom mojom Nestašno sitni igraju se vali; Ah, čini mi se, moj anđele, tako Da ljubav tvoja srcem mi se šali.

ZAPIS O BOSNI ( MAK DIZDAR )

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki A kto je ta šta je ta da prostiš Gdje li je ta Odakle je Kuda je Ta Bosna Rekti

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade: Bosna da prostiš jedan zemlja imade I posna i bosa da prostiš I hladna i gladna I k tomu još Da prostiš Prkosna Od Sna.

B O S N A (NEDŽAD IBRIŠIMOVIĆ)

Bosna, to je jedna dobra zemlja. Kad plače klobućaju kiseljaci. Sagni se i pij, niko se ne ljuti. U Bosni ima jedna tišina. U tišini jedna njiva. U toj njivi obeharalo stablo. Zimi Bosna po svu noć srebrom zvoni. Bosna ima Bosanaca. Kad Bosanac liježe na počinak On polako glavu spušta na zemlju Da zemlju ne povrijedi. Bosna ima majku. Majka se popne na brdo iznad pruge

Pa mahne mašinovođi. Majka mahne masinovođi, a lokomotiva vrisne. Bosna ima kuću U kući živi starica Njen smjeh je ajet o džennetu. Skloni obuću kad prelazis Unu, Savu, Drinu Operi noge u rijekama Bosna je ćilimom zastrta.

BOSNI ( ENVER ČOLAKOVIĆ )

O Bosno moja, o jado moja, o zemljo moja! O ti moj kameni i bijedni kršu s kozama, panjima a mršavim konjima, čija su leđa oglodali samari, čije su noge iskrivili sjenari kad su s planina kroz duboki snijeg vukli teret težak, sitnom blagu hranu. O ti moj gladni sušićavi raju koliba, bunjišta, horoza i jare, tebe ubijaju. Hoće da te nema i stide se tebe. Tebe, Bosno majko! I nije šuma, tvoj sjajni ogrtač, bilo prvo Božansko ruho što vidjeh, i nisu tvoji crni dijamanti

iz Kaknja, Breze, Zenice i Kreke bili prvi nakit što me zimi kiti volim te i plačem, i plačem, ali ne nad grobom jer ti mrtva nisi, nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom, I nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom. Bosno moja, moje tugovanje, Bosno moja - tužno robovanje! Bosno moja - ti ropkinja nisi, dok planinom tvojom gorštak hodi, dok u tebi živi pjesma o slobodi, dok klokoće mandra u kotlu ijednom, dok rijeke teku i potoci tvoji, koji u žuboru, u svom vječnom pjevu u doline nose pjesmu, koja bodri i - premda žalosno - ipak pjeva, pjeva, pjeva našu pjesmu, pjeva pjesmu Bosne, pjeva sevdalinku. Bosno moja, moje tugovanje,...

BOSNA ( ENES KIŠEVIĆ )

Ti nisi više san

Ti si suza iz sna Bossanium moja Bossnium moja Bolna mi ne bila. Ti privjesak ničiji nisi. Ni čest. Ni prćija. Bosna si bila. Bosna ćeš biti. Bosna bosanska sva. Osvajača tvojih silnih Tko više i imena zna? A ti si i dalje Bossana moja Bosna bosanska sva. Bisseno, Bosseno, Bosno moja, Tko te svojatao ne bi Kad su i voda i ptica I cvijet Bivak našli u tebi. Ginut će za tebe Bošnjak tvoj Ma bila pod noktima sva Da nikada više. Bolna mi ne budeš Suzo moja iz sna.

ĐERZELEZU ALE (ENVER ČOLAKOVIĆ,16.OKTOBAR 1950.)

Osedlaj najbržega ata, najoštriju sablju opaši, s majkom halali se brzo i kreni, Đerzelezu Ale! Prašinu otresi sa ruha i čupavu podigni kosu s očiju umrlih davno, pa hitro izjaši iz groba u borbu za opstanak Bosne! U Džennetu ne miruj više, ako si mu'min i junak, majčine ne gledaj suze, ako si ponosni Bošnjak. S nebeskih kad modrih visina snesu te meleki amo do tvoga zapuštenoga groba, nek at te već osedlan čeka. Potegni buzdovan i sablju, pa jurni kroz prašnjavu Bosnu i gledaj, i bori se, Ale! Nek te ne začude gladni,

poniženi, jadni i bosi Bošnjaci u izlizan jaram zapregnuti, kada ih spaziš. Nek te ne začudi, Ale, što nećes čaršije naći, ni kule begovske, hane, ni tople hamame, ni žene u žaru, il feredži crnoj. Nek te ne začudi, kada u džamiji mjesto džemata pronađeš konje i ovce: to narodu oteti mal je kog šejtanu daju u danak. Ti samo razmahuj sabljom i jaši kroz prašnjavu Bosnu, neka te očaj bar vidi i u tebe nasluti spas. Kad dušmanin zaišće sablju buzdovan i s prsa ti toke i zlatni sahat i saruk pa čak i kosu sa glave, nedaj mu, nedaj mu, Ale, već nastavi kružiti Bosnom. Kad kao šugavi prosjak u Džennet se materi vratiš, reci joj: Ne strahuj majko

za svoga sina junaka, veći su veći i jači Đerzelezi danas Bošnjaci i hrabrije danas se bore jer žive i prkose vragu dok smrt mu opaku slute.